Predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, ministar vanjskih poslova i šef SDP-a Zlatko Lagumdžija zajedno s čelnicima drugih pet političkih stranaka, koje su nakon više od godinu dana sastavile većinu i za par dana se dogovorili o onome o čemu se cijelo to vrijeme nisu mogli dogovoriti, sad najavljuju aplikaciju za članstvo u EU-u. - Vlasti BiH planiraju tijekom ožujka i travnja ispuniti “sve uvjete koje je postavila EU” i aplicirati za članstvo u bloku do kraja lipnja, ponavljaju svi odreda i naglašavaju kako će se nakon toga “aktivnosti usmjeriti na stjecanje kandidatskog statusa”. No taj kandidatski status sigurno neće dočekati ova državna Vlada, a razlozi su brojni. Prije svega, uopće nemamo plan europskih integracija, što je potvrdila Marina Kavaz-Siručić, glasnogovornica Direkcije za europske integracije BiH, iako je direktorica ove direkcije Nevenka Savić aplikaciju tijekom ove godine ocijenila “realnom”. Osim toga, za mjesec-dva ne možemo uspostaviti “učinkovit mehanizam koordinacije institucija koje sudjeluju u procesu europskih integracija”, a za više od godinu i pol dana ne možemo ispuniti ni najvažniji, potpuno tehnički uvjet kako bismo dobili pozitivan odgovor iz Bruxellesa – provesti popis stanovništva čiji početak je najavljen za ožujak iduće godine.

EU traži “krvnu sliku” BiH

Iz EU-a poručuju kako svaka zemlja, pa tako i BiH, sama odlučuje kad će predati zahtjev za članstvo u EU-u. No, jako je važno da zahtjev za članstvo bude “kredibilan”, a uvjet koji je jasno postavljeni pred BiH je zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) – koji pak traži ispunjavanje 5+2 uvjeta i cilja. Drugi je provedba presude Europskog suda za ljudska prava u Haagu u predmetu “Sejdić-Finci”, koji zahtjeva ustavne reforme oko kojih konsenzus između stranaka nije ni na vidiku. To je ujedno i uvjet za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, prvog i vjerojatno još dugo vremena jedinog ugovora između BiH i EU-a koji, usput rečeno, uporno kršimo. Ukoliko pak i podnesemo zahtjev za članstvo, Europska komisija će nam uputiti upitnik. Broj pitanja je u slučaju Hrvatske iznosio 4560, Makedonije 4666, a Crne Gore 2178. Nakon što primi upitnik, država obično ima rok do tri mjeseca za dostavljanje odgovora Europskoj komisiji, a na njega ne možemo i ne znamo odgovoriti! Pitanja su iz najrazličitijih oblasti funkcioniranja države (zakonodavstvo, institucije, javne financije, statistički pokazatelji...), a njegov cilj je pružiti opsežan i istodobno vrlo detaljan pregled političkog, pravnog, ekonomskog i administrativnog sustava zemlje. Tisuće pitanja i potpitanja su grupirane u tri osnovne cjeline: politički kriterij, ekonomski kriterij, sposobnost primjene europskog zakonodavstva – usvajanje EU standarda u provođenju različitih sektorskih politika, a strukturom slijede podjelu na pregovaračka poglavlja. Primjera radi, u odgovoru na 2483 pitanja u upitniku Srbija je morala navesti koliko imaju višegodišnjih apsolvenata na fakultetima ili koliko ima tona šarana u ribnjacima. Bruxelles želi vidjeti kompletnu “krvnu sliku” države, pa je u slučaju Srbije doznao da od 7,4 milijuna stanovnika te zemlje, koja kao i BiH “jedva čeka pridružiti se EU-u”, čak 1,2 milijuna nema kupatilo, a milijun i pol nikakav nužnik. Gotovo 300.000 žitelja Srbije živi bez struje, pola milijuna bez čiste vode za piće, a milijun nema kanalizaciju! Mi o ovome ništa ne znamo i tek se pozivamo na “procjene” UN-a o broju stanovnika ili količini naoružanja.

Prvo dobro razmislite

Andy McGuffie, glasnogovornik Izaslanstva EU-a u BiH i Ureda specijalnog predstavnika u BiH (EUSR), jasno je u izjavi za Dnevni list naglasio što o tom planu apliciranja BiH misle u Bruxellesu. - BiH će imati poteškoća u odgovaranju na pitanja iz upitnika ukoliko ne provede popis stanovništva, a primjeri su broj stanovnika i BDP po glavi stanovnika. Stoga BiH treba u donošenju odluke o predaji zahtjeva za članstvo“razmotriti svoju spremnost poduzeti daljnje korake, naglasio je McGuffie. A kako se predviđa zakonom, popis stanovništva, kućanstava i stanova u BiH trebao bi se obaviti od 1. do 15. travnja iduće godine. Da se vladajuća šestorka, čiji čelnici nas ovih dana sramote po državi, regiji i Bruxellesu i najavljuju apliciranje - zahtjev za članstvo u EU-u, ranije dogovorila, ne bi se dogodilo da uz Somaliju koja ga zbog rata nije imala i Makedoniju koja ga je nakon problema prekinula budemo jedina zemlja u svijetu koja ga nije provela. Sam popis će nas koštati 42 milijuna maraka - koje tek treba osigurati. Prvo se treba izvršiti probni popis koji podrazumijeva terenski rad, odlazak u kućanstva, analizu podataka i provjeru – sve kao da je pravi. Na osnovi toga se utvrđuje ima li nekih problema oko samog popisa koji se onda ispravljaju. Zatim se pristupa stvarnom popisu u koji su uključeni državna Agencija za statistiku, entitetske agencije i najvažnija karika – općinski odbori koji u svakoj lokalnoj zajednici moraju osigurati uvjete za popis. Direktor Agencije za statistiku BiH Zdenko Milinović ističe kako je to “ogroman posao koji će trajati ‘najmanje šest do devet mjeseci’ budući da treba prekontrolirati, unijeti, skenirati oko pet milijuna dokumenata, ali i prekontrolirati same baze podataka kako bi se dobila jedna, pročišćena”. Popis stanovništva nije samo podatak koliko nas ima, nego i popis o svoj imovini koji je potreban za jednu ozbiljnu “krvnu sliku” države koju ćemo, ako se nešto ne iskomplicira, doznati najranije u listopadu 2013., a vjerojatnije nekad početkom 2014. izborne godine. Tek tad bismo mogli ispuniti upitnik i čekati na odgovor Bruxellesa.

Nezaslužena nagrada

Znajući koliko je našim političkim čelnicima potrebno vremena za formiranje vlada na trima razinama, ali i da je Europskoj komisiji potrebno najmanje godinu za izradu “Avisa”, to bi moglo trajati još godinu dana. Sam “Avis” je mišljenje o zahtjevu za članstvo kojim se na zahtjev Vijeća EU-a ocjenjuje sposobnost i pripremljenost države, koja je podnijela aplikaciju - zahtjev za članstvo, za ispunjavanje kriterija za članstvo u EU-u (kriteriji iz Kopenhagena 1993. i kriterij iz Madrida 1995.). “Avis” može, kao u slučaju Turske 1989. i Grčke 1975. godine, biti “negativan” ili “s preporukom”. BiH bi, potpuno realno, mogla najmanje do 2015. ostati jedina zemlja u regiji bez kandidatskog statusa (Albanija još uvijek čeka), osim ako Bruxelles ne napravi sigurno najveći presedan u posljednjih 20 godina i nagradi nas za, kako je to sročio šef Izaslanstva EU-a i EUSR-a u BiH Peter Sorensen, “kredibilna nastojanja”, a ne za “konkretne reforme i opipljive rezultate”. Oni ovise o političarima za koje bi uzimanje aplikacije u razmatranje bila u potpunosti nezaslužena nagrada za lokalne izbore ove i/ili opće izbore 2014. godine.

Piše: Predrag Zvijerac/Dnevni list