Puni razmjer ruske invazije stavio je Ukrajinu pod ogroman pritisak. No, pod pritiskom nastaju dijamanti, a traži li se stvarna vrijednost u današnjem svijetu tehnologije, dovoljan je pogled na jedinstvenu ukrajinsku obrambenu industriju.
Od 2022. godine, godišnji proizvodni kapacitet ovog sektora skočio je s oko jedne milijarde na nevjerojatnih 50 milijardi dolara. Kijev je danas vodeće svjetsko središte obrambene tehnologije u kojem se proizvodi dizajniraju, testiraju i trenutno usavršavaju pod izravnim zahtjevima neprekidnog suvremenog ratovanja.
No, ukrajinski inovatori sada se suočavaju s novim ispitom. Kijev mora rascjepkani ratni start-up ekosustav pretvoriti u industrijsku silu u koju Zapad želi ulagati na velikoj razini, a da pritom ne uveze zapadnu birokraciju niti dopusti da vrijednost stvorena na ukrajinskom tlu migrira u inozemstvo.
Ekipa Newsweeka posjetila je Kijev i razgovarala s bivšim ukrajinskim premijerom Oleksijem Hončarukom, danas suosnivačem i predsjednikom Uprave tvrtke UFORCE, vodećeg igrača u sektoru, o tome kako domaća industrija planira riješiti ovaj ključni problem.
Izgrađeni za preživljavanje, ne za masovnost
Ruski dron Geran-4, varijanta zloglasne bespilotne letjelice usmjerene na jednosmjerne napade (bazirane na iranskom modelu Shahed), zastrašujuće je oružje. Može nositi bojevu glavu od 50 kilograma pri brzini do 500 km/h što je prebrzo za mnoge ukrajinske presretače. Prema riječima glasnogovornika ukrajinskog ratnog zrakoplovstva Jurija Ihnata, dok Ukrajina obara između 90 i 95 posto sporijih dronova s elisom, stopa presretanja mlaznih modela pada na oko 60 posto.
Uzme li se u obzir da je Moskva samo prošlog mjeseca lansirala više od 2.800 takvih letjelica, razmjer razaranja postaje jasan. Međutim, Hončaruk je u razgovoru potpuno smiren. To je, kaže, sama priroda modernog rata.
"Svake sezone Rusija izmisli nešto novo kako bi nam stvorila problem", objašnjava Hončaruk. "Siguran sam da ćemo za nekoliko mjeseci već imati učinkovito rješenje... Smatram da je ta potreba za stalnom inovacijom naša supermoć, a ne nedostatak."
Njegovo samopouzdanje ima pokriće. Proizvođači bespilotnih sustava u Ukrajini kojih prema podacima Ministarstva obrane ima više od 500, u protekle četiri godine redovito čine čuda. Čak 95 posto dronova nabavljenih za obrambene snage danas je domaće proizvodnje.
Niz inovacija
Ukrajinska obrambena industrija usavršila je umjetnost brzog dizajniranja, proizvodnje i primjene rješenja na bojištu, i to s znatno manjim proračunom i kapacitetima od protivnika. "Inovaciju obično pokreće svrha. Kada nam je trebao način za napad na rusku Crnomorsku flotu, izumili smo pomorske dronove", kaže Hončaruk, misleći na obitelj plovila bez posade MAGURA, koje proizvodi upravo UFORCE.
Na početku rata ukrajinska mornarica nije se mogla mjeriti s ruskom. Unutar dvije godine, dronovi MAGURA uništili su više od desetak ruskih ratnih brodova, nanijeli štetu veću od 500 milijuna dolara i pomogli u razbijanju blokade ukrajinskih luka. Isto vrijedi i za sustave na kopnu i u zraku. Kako Ukrajina nema flotu teških bombardera, razvijeni su teški dronovi poput modela Nemesis, koji postižu iznimnu učinkovitost.
Kijev je prilagodio i sustav nabave: putem platforme Brave1 Market (često nazivane "vojnim Amazonomska"), vojne jedinice s prve crte mogu verificirana uništenja pretvoriti u eBodove kojima izravno kupuju nove dronove, zemaljske robote i sustave za elektroničko ratovanje. Preko platforme je do danas naručeno više od 500.000 dronova.
"Radi se o preživljavanju. Zato je naš tim postao tako učinkovit", ističe Hončaruk. No, taj način razmišljanja donosi i svoja ograničenja.
Dječje bolesti: Od start-upa do industrijskog diva
Ukrajini ne nedostaje tehnologije — nedostaje joj novca i industrijske snage kako bi iskoristila sve svoje potencijale. Predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da bi Ukrajina mogla proizvoditi više od 8 milijuna dronova godišnje kada bi imala dovoljno kapitala.
Strani novac pristiže, ali uglavnom kroz javne kanale. Tijekom 2025. godine oko 6,1 milijarde dolara usmjereno je u domaću proizvodnju oružja putem izravnih kupnji zapadnih vlada (djelomično financiranih iz zamrznute ruske imovine). Za usporedbu, objavljena privatna ulaganja u cijeli ukrajinski defense-tech sektor iznosila su skromnih 105 milijuna dolara.
Kako bi ostvarila puni potencijal, Ukrajina mora otvoriti vrata privatnom kapitalu sa Zapada, prije svega iz SAD-a.
Međutim, ukrajinske tvrtke građene su za rješavanje trenutnih problema na bojištu, a ne za udvaranje američkim investicijskim fondovima, navigaciju kroz kompleksne regulative ili dugotrajne postupke provjere velikih obrambenih korporacija. Kod mnogih je tehnička naprednost daleko prestigla pravnu i poslovnu strukturu.
"Mlađi brat"
"Mala ukrajinska tvrtka obično nema pristup velikim igračima. Uvijek ste u poziciji 'mlađeg brata'", objašnjava Hončaruk.
U pokušaju da premosti taj jaz, UFORCE je objedinio devet ukrajinskih obrambenih tvrtki (specijaliziranih za zrak, more, kopno i protudronsku zaštitu) u jednu poslovnu cjelinu sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Cilj je zadržati brzu inovativnost, a istovremeno izgraditi korporativnu strukturu prepoznatljivu zapadnom kapitalu.
Plan očito daje rezultate. U ožujku je UFORCE prikupio 50 milijuna dolara u investicijskom krugu koji su predvodili fondovi Lakestar i Shield Capital, čime je procjena vrijednosti tvrtke premašila jednu milijardu dolara. Nakon toga, angažirali su bivšeg višeg savjetnika američkog Ministarstva domovinske sigurnosti Seana Plankeyja za vođenje operacija u SAD-u, a sklopljen je i sporazum s tvrtkom iz Oregona o zajedničkoj proizvodnji dronova MAGURA za američku vojsku.
Znanje koje nema cijenu
Ulazak na zapadno tržište donosi i novi rizik: kako osigurati da zapadni partneri ne preuzmu jednostavno tehnologiju i lekcije koje je Ukrajina platila krvlju?
Ukrajinsko Ministarstvo obrane zaštitu intelektualnog vlasništva naziva "ključnom" te je osnovalo i poseban odjel za to pitanje. No, Hončaruk na to gleda iz drugog kuta. "Glavna vrijednost u Ukrajini nije neki specifični dron", poručuje. "Svaka tri do šest mjeseci taj je dron već zastario. Nema smisla pokušavati nešto samo kopirati."
Prava vrijednost, smatra Hončaruk, leži u nečemu što je puno teže preslikati u institucionalnom znanju o tome kako se vojna proizvodnja i nabava moraju prilagoditi zahtjevima modernog rata. "Ono što je jedinstveno i iznimno vrijedno jest način na koji razmišljate o bojištu, o ciklusu inovacija i kako igrate tu igru da biste bili brži od neprijatelja."
Pravi primjer za to je i najnoviji model pomorskog drona MV7 razvijen u suradnji s Britancima. Dok je originalna MAGURA dizajnirana za Crno more, MV7 je prilagođen znatno surovijim uvjetima i nižim temperaturama Atlantskog oceana. Ukrajini je potreban zapadni kapital kako bi svoju ratnu inovacijsku mašineriju pretvorila u trajnu industrijsku silu. S druge strane, Zapad očajnički treba ono što je Ukrajina naučila na teži način: kako svoju masivnu industriju i spore procese nabave natjerati da se kreću znatno, znatno brže.
"Zapadnim zemljama danas se možda čini da imaju obilje resursa. Ali vjerujte mi, ako niste učinkoviti, izgubit ćete tu prednost u samo nekoliko mjeseci rata. Treba nam više pameti na našoj strani što je više mostova između Ukrajine i naših saveznika, to bolje", zaključuje Hončaruk.
Od 2022. godine, godišnji proizvodni kapacitet ovog sektora skočio je s oko jedne milijarde na nevjerojatnih 50 milijardi dolara. Kijev je danas vodeće svjetsko središte obrambene tehnologije u kojem se proizvodi dizajniraju, testiraju i trenutno usavršavaju pod izravnim zahtjevima neprekidnog suvremenog ratovanja.
No, ukrajinski inovatori sada se suočavaju s novim ispitom. Kijev mora rascjepkani ratni start-up ekosustav pretvoriti u industrijsku silu u koju Zapad želi ulagati na velikoj razini, a da pritom ne uveze zapadnu birokraciju niti dopusti da vrijednost stvorena na ukrajinskom tlu migrira u inozemstvo.
Ekipa Newsweeka posjetila je Kijev i razgovarala s bivšim ukrajinskim premijerom Oleksijem Hončarukom, danas suosnivačem i predsjednikom Uprave tvrtke UFORCE, vodećeg igrača u sektoru, o tome kako domaća industrija planira riješiti ovaj ključni problem.
Izgrađeni za preživljavanje, ne za masovnost
Ruski dron Geran-4, varijanta zloglasne bespilotne letjelice usmjerene na jednosmjerne napade (bazirane na iranskom modelu Shahed), zastrašujuće je oružje. Može nositi bojevu glavu od 50 kilograma pri brzini do 500 km/h što je prebrzo za mnoge ukrajinske presretače. Prema riječima glasnogovornika ukrajinskog ratnog zrakoplovstva Jurija Ihnata, dok Ukrajina obara između 90 i 95 posto sporijih dronova s elisom, stopa presretanja mlaznih modela pada na oko 60 posto.
Uzme li se u obzir da je Moskva samo prošlog mjeseca lansirala više od 2.800 takvih letjelica, razmjer razaranja postaje jasan. Međutim, Hončaruk je u razgovoru potpuno smiren. To je, kaže, sama priroda modernog rata.
"Svake sezone Rusija izmisli nešto novo kako bi nam stvorila problem", objašnjava Hončaruk. "Siguran sam da ćemo za nekoliko mjeseci već imati učinkovito rješenje... Smatram da je ta potreba za stalnom inovacijom naša supermoć, a ne nedostatak."
Njegovo samopouzdanje ima pokriće. Proizvođači bespilotnih sustava u Ukrajini kojih prema podacima Ministarstva obrane ima više od 500, u protekle četiri godine redovito čine čuda. Čak 95 posto dronova nabavljenih za obrambene snage danas je domaće proizvodnje.
Niz inovacija
Ukrajinska obrambena industrija usavršila je umjetnost brzog dizajniranja, proizvodnje i primjene rješenja na bojištu, i to s znatno manjim proračunom i kapacitetima od protivnika. "Inovaciju obično pokreće svrha. Kada nam je trebao način za napad na rusku Crnomorsku flotu, izumili smo pomorske dronove", kaže Hončaruk, misleći na obitelj plovila bez posade MAGURA, koje proizvodi upravo UFORCE.
Na početku rata ukrajinska mornarica nije se mogla mjeriti s ruskom. Unutar dvije godine, dronovi MAGURA uništili su više od desetak ruskih ratnih brodova, nanijeli štetu veću od 500 milijuna dolara i pomogli u razbijanju blokade ukrajinskih luka. Isto vrijedi i za sustave na kopnu i u zraku. Kako Ukrajina nema flotu teških bombardera, razvijeni su teški dronovi poput modela Nemesis, koji postižu iznimnu učinkovitost.
Kijev je prilagodio i sustav nabave: putem platforme Brave1 Market (često nazivane "vojnim Amazonomska"), vojne jedinice s prve crte mogu verificirana uništenja pretvoriti u eBodove kojima izravno kupuju nove dronove, zemaljske robote i sustave za elektroničko ratovanje. Preko platforme je do danas naručeno više od 500.000 dronova.
"Radi se o preživljavanju. Zato je naš tim postao tako učinkovit", ističe Hončaruk. No, taj način razmišljanja donosi i svoja ograničenja.
Dječje bolesti: Od start-upa do industrijskog diva
Ukrajini ne nedostaje tehnologije — nedostaje joj novca i industrijske snage kako bi iskoristila sve svoje potencijale. Predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da bi Ukrajina mogla proizvoditi više od 8 milijuna dronova godišnje kada bi imala dovoljno kapitala.
Strani novac pristiže, ali uglavnom kroz javne kanale. Tijekom 2025. godine oko 6,1 milijarde dolara usmjereno je u domaću proizvodnju oružja putem izravnih kupnji zapadnih vlada (djelomično financiranih iz zamrznute ruske imovine). Za usporedbu, objavljena privatna ulaganja u cijeli ukrajinski defense-tech sektor iznosila su skromnih 105 milijuna dolara.
Kako bi ostvarila puni potencijal, Ukrajina mora otvoriti vrata privatnom kapitalu sa Zapada, prije svega iz SAD-a.
Međutim, ukrajinske tvrtke građene su za rješavanje trenutnih problema na bojištu, a ne za udvaranje američkim investicijskim fondovima, navigaciju kroz kompleksne regulative ili dugotrajne postupke provjere velikih obrambenih korporacija. Kod mnogih je tehnička naprednost daleko prestigla pravnu i poslovnu strukturu.
"Mlađi brat"
"Mala ukrajinska tvrtka obično nema pristup velikim igračima. Uvijek ste u poziciji 'mlađeg brata'", objašnjava Hončaruk.
U pokušaju da premosti taj jaz, UFORCE je objedinio devet ukrajinskih obrambenih tvrtki (specijaliziranih za zrak, more, kopno i protudronsku zaštitu) u jednu poslovnu cjelinu sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Cilj je zadržati brzu inovativnost, a istovremeno izgraditi korporativnu strukturu prepoznatljivu zapadnom kapitalu.
Plan očito daje rezultate. U ožujku je UFORCE prikupio 50 milijuna dolara u investicijskom krugu koji su predvodili fondovi Lakestar i Shield Capital, čime je procjena vrijednosti tvrtke premašila jednu milijardu dolara. Nakon toga, angažirali su bivšeg višeg savjetnika američkog Ministarstva domovinske sigurnosti Seana Plankeyja za vođenje operacija u SAD-u, a sklopljen je i sporazum s tvrtkom iz Oregona o zajedničkoj proizvodnji dronova MAGURA za američku vojsku.
Znanje koje nema cijenu
Ulazak na zapadno tržište donosi i novi rizik: kako osigurati da zapadni partneri ne preuzmu jednostavno tehnologiju i lekcije koje je Ukrajina platila krvlju?
Ukrajinsko Ministarstvo obrane zaštitu intelektualnog vlasništva naziva "ključnom" te je osnovalo i poseban odjel za to pitanje. No, Hončaruk na to gleda iz drugog kuta. "Glavna vrijednost u Ukrajini nije neki specifični dron", poručuje. "Svaka tri do šest mjeseci taj je dron već zastario. Nema smisla pokušavati nešto samo kopirati."
Prava vrijednost, smatra Hončaruk, leži u nečemu što je puno teže preslikati u institucionalnom znanju o tome kako se vojna proizvodnja i nabava moraju prilagoditi zahtjevima modernog rata. "Ono što je jedinstveno i iznimno vrijedno jest način na koji razmišljate o bojištu, o ciklusu inovacija i kako igrate tu igru da biste bili brži od neprijatelja."
Pravi primjer za to je i najnoviji model pomorskog drona MV7 razvijen u suradnji s Britancima. Dok je originalna MAGURA dizajnirana za Crno more, MV7 je prilagođen znatno surovijim uvjetima i nižim temperaturama Atlantskog oceana. Ukrajini je potreban zapadni kapital kako bi svoju ratnu inovacijsku mašineriju pretvorila u trajnu industrijsku silu. S druge strane, Zapad očajnički treba ono što je Ukrajina naučila na teži način: kako svoju masivnu industriju i spore procese nabave natjerati da se kreću znatno, znatno brže.
"Zapadnim zemljama danas se možda čini da imaju obilje resursa. Ali vjerujte mi, ako niste učinkoviti, izgubit ćete tu prednost u samo nekoliko mjeseci rata. Treba nam više pameti na našoj strani što je više mostova između Ukrajine i naših saveznika, to bolje", zaključuje Hončaruk.
