Kuća je prazna, pred njom gore dvije svijeće na ogradi, u pozadini u oči upada prezime Šarić. Odrastala je tu Antonija Šarić (22), u Komletincima pokraj Vinkovaca, djevojka čiji se život iznenada završio u hladnoj Neretvi u subotu oko 10 sati u blizini Mostara.
Brat na prepoznavanju
Petero prijatelja, studenata sveučilišta u Mostaru, vraćalo se kobnog jutra kućama u Slavoniju kako bi s obiteljima proveli božićne blagdane. Automobil je, koliko je poznato, udario u stijenu pa sletio u rijeku. Uz Antoniju, poginuo je i njezin dečko Vjekoslav Božanović (24) iz Donjeg Novog Sela kraj Vinkovaca, zatim Tena Vračević (20) iz Trnave kod Đakova i Domagoj Roso (20) iz Đakova. Spasio se jedino Đakovčanin Stjepan Bošković (21), koji je uspio isplivati.
– Obično anđeli odlaze gore prvi – kroza suze će, jedva govoreći, Antonijin stric Martin Šarić. Netom prije on je zapalio svijeće pred njezinom kućom, prvom do svoje. Roditelji su joj se, naime, svojedobno razveli i odselili u Vinkovce.
– Stariji joj je brat otišao u Mostar na prepoznavanje, nije dao roditeljima da idu – nastavlja priču.
Automobil smrti bio je njezin, no vozio ga je Vjekoslav.
– Kupili su joj ga prije šest mjeseci, da ima za odlaske na fakultet, studirala je medicinu – govori stric.
Selo je zavijeno u crno. Dvije svijeće, za lijepu Antoniju i Vjekoslava, gore i pred mjesnim kafićem Contra.
– Poznavali smo ih oboje, zalazili su kod nas. Pet su godina bili u vezi, još od srednje škole, oboje su išli u Tehničku školu u Vinkovcima. Strašno nam je žao... – pričaju prijatelji u kafiću, piše Večernji list.
Par je, kažu u njezinoj obitelji, živio skupa na studiju. Pred kuću njezina oca u Vinkovcima, uz sam Bosut, cijelo su dopodne pristizali rođaci i prijatelji kako bi im izrazili sućut.
– Nemamo nikakvih informacija, čeka se prijevoz, da dovezu tijela... – kažu nam u kući.
Tuguje i obližnje Donje Novo Selo.
Svi su najavili veseli Božić
– Idealan momak, nema loše riječi o njemu! Igrao je nogomet u mjesnom klubu, plesao u KUD-u. Idealan par su bili – govori Nedjeljko Brčina, načelnik Mjesnog odbora. Samo riječi hvale ima za cijelu njegovu obitelj u kojoj je čak sedmero braće i sestara.
– Vjekoslav ima brata blizanca Danijela – otkriva on.
Njihov otac Martin direktor je Turističke zajednice Općine Nijemci. Iz kuće jučer nisu izlazili. Jezivu tišinu u selu proparaju tek jecaji poznanika i rodbine kada ih se sretne na ulici i upita za poginulog mladića.
Ništa manje sumorno i mučno nije ni u Đakovu, gdje oplakuju Tenu Vračević i Domagoja Rosu, studente socijalnog rada te agroturizma. Domagoj se prvi put, u drugoj godini studiranja, vozio kući automobilom. Svi su na Facebooku veselo najavljivali povratak kući večer prije.
Jedini preživjeli Stjepan Bošković jučer ujutro, kažu rođaci, još nije bio krenuo prema kući u Đakovo. Ipak, očekivali su da će stići do konca dana.
Otkazan Božićni koncert u Trnavi
Na Facebook stranici Marijanskog svetišta Dragotin, koje je dio trnavačke župe, stoji sljedeća obavijest: "Zbog tragične nesreće u kojoj je stradala i naša župljanka Tena Vračević, otkazujemo nedjeljni božićni koncert". Umjesto koncerta održana je sveta misa za smrtno stradale mlade. "U svome kraljevstvu Gospodine nagradi ih za sve ono dobro i plemenito što su ugradili u svoje obitelji, među prijatelje, u Crkvu i društvo, a nama daj snage da živimo za one ideale koje su oni nesebično živjeli", stoji u obavijesti.
Sućut izrazio i nadbiskup
Izraze sućuti obiteljima, rodbini i župama četvero stradalih studenata, uputio je i đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. "S dubokim osjećajima zajedništva želimo se povezati s vama u ovim teškim trenutcima te vam izraziti svoju najiskreniju sućut. Želimo da vam ljubav i solidarnost s kojima vam pristupamo bar malo ublaže bol koju sada proživljavate. Pokraj naših gesta sućuti stoji nešto mnogo jače: utjeha kršćanske nade koja nam navješćuje uskrsnuće, istinu koju nam je pokazao naš Spasitelj, Isus koji se za nas rodio kao smrtni čovjek, koji je za nas umro i uskrsnuo te nam obećao i pozvao nas da nakon smrti i mi živimo u vječnom, besmrtnom zajedništvu s Njim. To nam je snaga vjere kojom najsrdačnije želimo osnažiti i vas, povjeravajući vas Božjem blagoslovu da vas utješi i uvijek vam obnavlja životnu snagu", stoji u izrazima sućuti nadbiskupa Hranića, prenosi Glas Slavonije.
Prof. Lučić: Sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo
Ljudi smo i slabi smo. Teško ćemo izbjeći ovih adventskih, tj. božićnih dana ne optužiti Boga za tragediju koja se dogodila. Mnogi će pomisliti: "Kakav je to Bog pa je dopustio da djeca koja su hrlila svojim toplim domovima u slavonske širine završe u dubinama hladne Neretve?" No na to i na takva pitanja već tisućljećima nema odgovora. Koliko god sam u životu promislio, pročitao, preživio i napisao, ne mogu pronaći prave riječi kojima bih bar djelomice opisao bol, tugu i prazninu nastalu nakon gubitka života četvero mladih ljudi, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, napisao je na svom FB profilu profesor dr. Ivo Lučić. Sve svete knjige počinju mi sličiti na površno sročene skripte pomoću kojih slabi đaci nastoje položiti teške ispite, a sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo poput studentskih isprika zbog kašnjenja ili neispunjenih obveza. Kršćani patnju prihvaćaju kao dio svoje ljudske egzistencije strpljivo noseći svoje životne križeve i duboko vjerujući u uskrsnuće. Samo tako naši životi i naše smrti imaju smisao. Jedino tako možemo doista vjerovati da su naši dragi pokojnici već danas na boljem svijetu od ovoga na kojem su nas ostavili.
Brat na prepoznavanju
Petero prijatelja, studenata sveučilišta u Mostaru, vraćalo se kobnog jutra kućama u Slavoniju kako bi s obiteljima proveli božićne blagdane. Automobil je, koliko je poznato, udario u stijenu pa sletio u rijeku. Uz Antoniju, poginuo je i njezin dečko Vjekoslav Božanović (24) iz Donjeg Novog Sela kraj Vinkovaca, zatim Tena Vračević (20) iz Trnave kod Đakova i Domagoj Roso (20) iz Đakova. Spasio se jedino Đakovčanin Stjepan Bošković (21), koji je uspio isplivati.
– Obično anđeli odlaze gore prvi – kroza suze će, jedva govoreći, Antonijin stric Martin Šarić. Netom prije on je zapalio svijeće pred njezinom kućom, prvom do svoje. Roditelji su joj se, naime, svojedobno razveli i odselili u Vinkovce.
– Stariji joj je brat otišao u Mostar na prepoznavanje, nije dao roditeljima da idu – nastavlja priču.
Automobil smrti bio je njezin, no vozio ga je Vjekoslav.
– Kupili su joj ga prije šest mjeseci, da ima za odlaske na fakultet, studirala je medicinu – govori stric.
Selo je zavijeno u crno. Dvije svijeće, za lijepu Antoniju i Vjekoslava, gore i pred mjesnim kafićem Contra.
– Poznavali smo ih oboje, zalazili su kod nas. Pet su godina bili u vezi, još od srednje škole, oboje su išli u Tehničku školu u Vinkovcima. Strašno nam je žao... – pričaju prijatelji u kafiću, piše Večernji list.
Par je, kažu u njezinoj obitelji, živio skupa na studiju. Pred kuću njezina oca u Vinkovcima, uz sam Bosut, cijelo su dopodne pristizali rođaci i prijatelji kako bi im izrazili sućut.
– Nemamo nikakvih informacija, čeka se prijevoz, da dovezu tijela... – kažu nam u kući.
Tuguje i obližnje Donje Novo Selo.
Svi su najavili veseli Božić
– Idealan momak, nema loše riječi o njemu! Igrao je nogomet u mjesnom klubu, plesao u KUD-u. Idealan par su bili – govori Nedjeljko Brčina, načelnik Mjesnog odbora. Samo riječi hvale ima za cijelu njegovu obitelj u kojoj je čak sedmero braće i sestara.
– Vjekoslav ima brata blizanca Danijela – otkriva on.
Njihov otac Martin direktor je Turističke zajednice Općine Nijemci. Iz kuće jučer nisu izlazili. Jezivu tišinu u selu proparaju tek jecaji poznanika i rodbine kada ih se sretne na ulici i upita za poginulog mladića.
Ništa manje sumorno i mučno nije ni u Đakovu, gdje oplakuju Tenu Vračević i Domagoja Rosu, studente socijalnog rada te agroturizma. Domagoj se prvi put, u drugoj godini studiranja, vozio kući automobilom. Svi su na Facebooku veselo najavljivali povratak kući večer prije.
Jedini preživjeli Stjepan Bošković jučer ujutro, kažu rođaci, još nije bio krenuo prema kući u Đakovo. Ipak, očekivali su da će stići do konca dana.
Otkazan Božićni koncert u Trnavi
Na Facebook stranici Marijanskog svetišta Dragotin, koje je dio trnavačke župe, stoji sljedeća obavijest: "Zbog tragične nesreće u kojoj je stradala i naša župljanka Tena Vračević, otkazujemo nedjeljni božićni koncert". Umjesto koncerta održana je sveta misa za smrtno stradale mlade. "U svome kraljevstvu Gospodine nagradi ih za sve ono dobro i plemenito što su ugradili u svoje obitelji, među prijatelje, u Crkvu i društvo, a nama daj snage da živimo za one ideale koje su oni nesebično živjeli", stoji u obavijesti.
Sućut izrazio i nadbiskup
Izraze sućuti obiteljima, rodbini i župama četvero stradalih studenata, uputio je i đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. "S dubokim osjećajima zajedništva želimo se povezati s vama u ovim teškim trenutcima te vam izraziti svoju najiskreniju sućut. Želimo da vam ljubav i solidarnost s kojima vam pristupamo bar malo ublaže bol koju sada proživljavate. Pokraj naših gesta sućuti stoji nešto mnogo jače: utjeha kršćanske nade koja nam navješćuje uskrsnuće, istinu koju nam je pokazao naš Spasitelj, Isus koji se za nas rodio kao smrtni čovjek, koji je za nas umro i uskrsnuo te nam obećao i pozvao nas da nakon smrti i mi živimo u vječnom, besmrtnom zajedništvu s Njim. To nam je snaga vjere kojom najsrdačnije želimo osnažiti i vas, povjeravajući vas Božjem blagoslovu da vas utješi i uvijek vam obnavlja životnu snagu", stoji u izrazima sućuti nadbiskupa Hranića, prenosi Glas Slavonije.
Prof. Lučić: Sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo
Ljudi smo i slabi smo. Teško ćemo izbjeći ovih adventskih, tj. božićnih dana ne optužiti Boga za tragediju koja se dogodila. Mnogi će pomisliti: "Kakav je to Bog pa je dopustio da djeca koja su hrlila svojim toplim domovima u slavonske širine završe u dubinama hladne Neretve?" No na to i na takva pitanja već tisućljećima nema odgovora. Koliko god sam u životu promislio, pročitao, preživio i napisao, ne mogu pronaći prave riječi kojima bih bar djelomice opisao bol, tugu i prazninu nastalu nakon gubitka života četvero mladih ljudi, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, napisao je na svom FB profilu profesor dr. Ivo Lučić. Sve svete knjige počinju mi sličiti na površno sročene skripte pomoću kojih slabi đaci nastoje položiti teške ispite, a sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo poput studentskih isprika zbog kašnjenja ili neispunjenih obveza. Kršćani patnju prihvaćaju kao dio svoje ljudske egzistencije strpljivo noseći svoje životne križeve i duboko vjerujući u uskrsnuće. Samo tako naši životi i naše smrti imaju smisao. Jedino tako možemo doista vjerovati da su naši dragi pokojnici već danas na boljem svijetu od ovoga na kojem su nas ostavili.
