Kako će SAD odgovoriti na dosad neviđen napad na naftna postrojenja svoje saveznice Saudijske Arabije, koji je preko noći prepolovio proizvodnju nafte u toj zemlji, uzdrmao svjetska tržišta i demonstrirao ranjivost svjetske opskrbe naftom?
To je pitanje koje danas svi postavljaju. Mnogo je nepoznanica oko razornog napada dronovima i projektilima na saudijska naftna postrojenja u Abkaiku i Kuraisu izvedenima u subotu ujutro, koji je financijski analitičar Tilak Doshi za Yahoo Finance proglasio "ekvivalentom napadima 11. rujna u naftnom svijetu".
S obzirom na to da je Abkaik, kako piše The Washington Post, možda i najvažnije naftno postrojenje na svijetu, s kapacitetom procesiranja od sedam milijuna barela nafte dnevno, ova konstatacija ne čini se pretjeranom.
Ali glavna nepoznanica je - tko je uopće izveo napad?
Hutiji preuzeli odgovornost, Amerikanci i Saudijci im ne vjeruju
Odgovornost su preuzeli Hutiji, jemensko-šijitski pobunjenički pokret koji već četiri godine u Jemenu ratuje protiv međunarodno priznate vlade koju vojno podupire arapska koalicija predvođena Saudijskom Arabijom. Iako Hutiji i Iran to poriču, SAD i Saudijska Arabija tvrde da Iran obučava i naoružava Hutije, uključujući i opskrbu pošiljkama vojnih dronova i projektila koje Hutiji onda koriste u napadima na Saudijce.
Napadi Hutija dronovima ili balističkim projektilima na Saudijsku Arabiju postali su već gotovo redovita pojava, vjerojatno iz odmazde za bjesomučno saudijsko bombardiranje Jemena u kojem su stradali deseci tisuća ljudi, dok su milijuni raseljeni ili im prijeti smrt od gladi. 17. kolovoza je tako 20 dronova pogodilo postrojenje za prirodni plin Šajbah i uzrokovalo požar.
15. lipnja su Saudijci spriječili napad i srušili pet dronova jemenskih pobunjenika koji su pokušali napasti aerodrom u Abhi. U prethodnom napadu na isti aerodrom ranjeno je 26 civila raznih nacionalnosti. 14. svibnja su naoružani dronovi također napali dva saudijska crpilišta nafte, i to samo dva dana nakon što su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima sabotirani saudijski naftni tankeri.
A kroz 2018. Hutiji su ispalili niz balističkih projektila na vojne i civilne ciljeve u Saudijskoj Arabiji. Tako su 26. ožujka ispalili sedam projektila na Rijad. Iako je sve srušila saudijska protuzračna obrana, krhotine su ubile jednu osobu i ranile još dvije.
Stoga današnji napad, ako iza njega stoje Hutiji, ne bi bio ništa novo, iako bi predstavljao dramatičnu eskalaciju koja može imati dalekosežne posljedice na svjetsku trgovinu i opskrbu naftom.
No SAD ne vjeruje da je to slučaj. Američki državni tajnik Mike Pompeo izravno je optužio Iran za napad. Dodao je kako "nema nijednog dokaza da napad dolazi iz Jemena". "Teheran je iza gotovo 100 napada na Saudijsku Arabiju, a (predsjednik) Rohani i (ministar vanjskih poslova) Zarif se prave da se bave diplomacijom", zaključio je, aludirajući na to da Hutiji nisu ništa drugo nego iranski posrednici.
SAD tvrdi da ima dokaze da je Iran kriv, Iran sve negira
SAD je ovu optužbu potkrijepio i satelitskim snimkama i obavještajnim podacima prema kojima je napad došao iz smjera zapad-sjeverozapad, dok se teritorij koji kontroliraju Hutiji nalazi jugozapadno od mjesta napada.
Glasnogovornik koalicije predvođene Saudijskom Arabijom također je izjavio kako imaju dokaze da je Iran iza napada do kojih je došlo u subotu. Dodao je da istraga traje i dalje, ali i da je oružje koje je korišteno u napadu iransko.
Iran pak negira da je izvršio napad. Iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif se, u stilu na koji smo već navikli od iranskog režima, na Twitteru narugao Pompeu: "Nakon neuspjeha s 'maksimalnim pritiskom', Pompeo se okrenuo 'maksimalnoj obmani'", napisao je Zarif i dodao da "okrivljivanje Irana neće okončati katastrofu (u Jemenu)".
Iako američki predsjednik Donald Trump nije imenovao Iran kao počinitelja, sinoć je preko Twittera znakovito poručio da je SAD spreman na vojnu akciju "ovisno o verifikaciji (izvršitelja napada)" i da "vjeruje da zna tko je krivac". No nekoliko sati kasnije aludirao je na to da upravo Iran stoji iza napada.
Trump opet tvrdi da je spreman za napad. Prošli put se to pokazalo kao blef
"Sjetite se kad je Iran srušio dron, tvrdeći da je bio u njihovom 'zračnom prostoru' kad, u biti, nije bio nigdje blizu. Uporno su se držali te priče znajući da je to velika laž. Sad kažu da nemaju ništa s napadom na Saudijsku Arabiju. Vidjet ćemo?" tvitao je Trump, referirajući se na iransko rušenje američkog špijunskog drona u lipnju iznad Hormuškog tjesnaca. Tada je Trump zamalo naredio vojnu akciju na Iran u znak odmazde, ali se navodno u posljednji tren predomislio.
Zanimljivo je da je i tada Trump iskoristio vrlo sličan izraz kao i danas, najavljujući američku spremnost za akciju. Tada je, naime, napisao da je SAD "cocked&loaded", dok je danas napisao da je "locked&loaded" (zaključan i napunjen), što označava oružje koje je napunjeno i spremno za paljbu. Trump je u srpnju odustajanje od napada objasnio tvrdnjom da bi bio taj napad neproporcionalan jer u iranskom rušenju drona nije bilo žrtava. No neki američki mediji kasnije su izvijestili da je Trump prigovarao svojim savjetnicima, uključujući svježe smijenjenog Johna Boltona, da ga žele uvući u još jedan bliskoistočni rat koji bi mu naškodio u predizbornoj kampanji.
A kao da konfuzija oko trenutne situacije nije već dovoljno velika, šef ureda američkog potpredsjednika Mikea Pencea sad tvrdi Trump zapravo nije mislio na vojnu akciju. "Mislim da je 'zaključan i napunjen' širok termin koji govori o realnosti da smo svi mnogo sigurniji po pitanju energetske neovisnosti", komentirao je Penceov šef ureda Marc Short.
Ne treba posebno napominjati da to objašnjenje zvuči potpuno apsurdno, no ono za sobom povlači pitanje: jesu li Trump i njegova administracija opet, po tko zna koji put, u raskoraku? I što treba shvatiti ozbiljno - Trumpove tvitove ili službene izjave njegovih dužnosnika? Ukratko - tko je zaista za kormilom najveće vojne sile na svijetu?
Prazne prijetnje ili ovog puta misli ozbiljno?
Nadalje, budući da je Trump i ranije prijetio vojnom akcijom i Iranu i Venezueli i Sjevernoj Koreji - tko bi zaboravio njegovu poetičnu prijetnju o "vatri i bijesu kakve svijet nije vidio" - pa od svega na kraju nije bilo ništa, teško je reći misli li Trump ozbiljno ili još jednom pokušava zastrašiti protivnika i natjerati ga da uzmakne.
Takva Trumpova taktika, koja bi se kolokvijalno mogla opisati kao taktika galame i praznih prijetnji, prilično je čudna s obzirom na to da Iran jasno pokazuje kako ne misli uzmaknuti i da je spreman sukob eskalirati koliko god je potrebno dok ne dobije ono što želi - ukidanje sankcija, na prvom mjestu. Napadi na tankere koji prolaze kroz Hormuški tjesnac, kao i zapljena dvaju britanskih tankera u srpnju, koja je izvedena kao odmazda za britansku zapljenu iranskog tankera koji je prevozio naftu za Siriju, to potvrđuju.
No što god da je Trump zaista naumio, njegovi ratoborni tvitovi su još jednom izazvali zabrinutost da će SAD zaratiti s Iranom, što bi u kaos moglo baciti cijelu regiju, o posljedicama na proizvodnju i prijevoz nafte za svjetska tržišta da ne govorimo.
Posebno je neshvatljivo što ovo dramatično zaoštravanje dolazi u isto vrijeme dok Trump pokušava dogovoriti sastanak s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem, na kojem bi na najvišoj razini pokušali izgladiti odnose.
SAD-u mnogi neće vjerovati, s dokazima ili bez njih
Ipak, kako piše CNN-ov analitičar Stephen Collinson, moguće je i da je Iran zaključio da Trump naprosto neće stati iza svojih ratobornih riječi, kao što nije učinio ni u srpnju, i da će i ova provokacija Irana (ako zaista stoji iza napada) ostati neodgovorena. Isto tako, moguće je da se Iran preračunao i da će Trump ovog puta zaista odgovoriti silom, što bi značilo vojni sukob koji nijedna strana nije zaista željela. Ne treba zaboraviti da je Trump u dva navrata ipak naredio ograničene raketne napade na Siriju, saveznicu Irana i Rusije, i time na sebe navukao bijes brojnih pristaša koji su to smatrali izdajom njegovih predizbornih obećanja.
A kako piše Foxova analitičarka za nacionalnu sigurnost Rebecca Grant, bilo kakav napad zasigurno bi bio ograničen. Mete bi mogle biti baza dronova ili raketna baza, kao i iranska naftna postrojenja - takav napad je SAD, primjerice, izveo 1988. Također, napad bi bio izvršen samo u dogovoru sa Saudijskom Arabijom i drugim saveznicima - posebno Britanijom, Australijom i Bahreinom, zemljama koje su dio Operacije Sentinel, pomorskih snaga koje štite brodove u Perzijskom zaljevu.
Kako bi domaću i svjetsku javnost uvjerio da Iran zaista stoji iza napada, Washington će ipak morati pružiti izravnije dokaze od onih koje je ponudio dosad. A Iran će i onda sve negirati, u čemu će imati podršku tradicionalnih saveznika Rusije i Kine.
Znatan dio američke i svjetske javnosti neće vjerovati Trumpovoj vladi ma kakve dokaze da podastre, bilo zbog animoziteta prema Trumpu ili prema američkoj vanjskoj politici općenito. Argument o obavještajnim dezinformacijama koje su dovele do rata u Iraku zasigurno će se potegnuti još jednom.
Svega je toga Teheran zasigurno svjestan i moguće je da i računa na takvu reakciju. A moguće je i da je iranski režim razjedinjen baš kao i američka administracija te da tvrdokorno krilo režima ovim provokacijama sabotira liberalne elemente koji žele pregovore s SAD-om. Neki analitičari smatraju i da je rat ograničenih razmjera u interesu iranskih ajatolaha, koji tako žele osigurati podršku naroda frustriranog sve gorom ekonomskom situacijom zbog američkih sankcija. Koliko god se to činilo paradoksalnim, rat je možda upravo ono što iranskom režimu treba kako bi osigurao svoj opstanak.
To je pitanje koje danas svi postavljaju. Mnogo je nepoznanica oko razornog napada dronovima i projektilima na saudijska naftna postrojenja u Abkaiku i Kuraisu izvedenima u subotu ujutro, koji je financijski analitičar Tilak Doshi za Yahoo Finance proglasio "ekvivalentom napadima 11. rujna u naftnom svijetu".
S obzirom na to da je Abkaik, kako piše The Washington Post, možda i najvažnije naftno postrojenje na svijetu, s kapacitetom procesiranja od sedam milijuna barela nafte dnevno, ova konstatacija ne čini se pretjeranom.
Ali glavna nepoznanica je - tko je uopće izveo napad?
Hutiji preuzeli odgovornost, Amerikanci i Saudijci im ne vjeruju
Odgovornost su preuzeli Hutiji, jemensko-šijitski pobunjenički pokret koji već četiri godine u Jemenu ratuje protiv međunarodno priznate vlade koju vojno podupire arapska koalicija predvođena Saudijskom Arabijom. Iako Hutiji i Iran to poriču, SAD i Saudijska Arabija tvrde da Iran obučava i naoružava Hutije, uključujući i opskrbu pošiljkama vojnih dronova i projektila koje Hutiji onda koriste u napadima na Saudijce.
Napadi Hutija dronovima ili balističkim projektilima na Saudijsku Arabiju postali su već gotovo redovita pojava, vjerojatno iz odmazde za bjesomučno saudijsko bombardiranje Jemena u kojem su stradali deseci tisuća ljudi, dok su milijuni raseljeni ili im prijeti smrt od gladi. 17. kolovoza je tako 20 dronova pogodilo postrojenje za prirodni plin Šajbah i uzrokovalo požar.
15. lipnja su Saudijci spriječili napad i srušili pet dronova jemenskih pobunjenika koji su pokušali napasti aerodrom u Abhi. U prethodnom napadu na isti aerodrom ranjeno je 26 civila raznih nacionalnosti. 14. svibnja su naoružani dronovi također napali dva saudijska crpilišta nafte, i to samo dva dana nakon što su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima sabotirani saudijski naftni tankeri.
A kroz 2018. Hutiji su ispalili niz balističkih projektila na vojne i civilne ciljeve u Saudijskoj Arabiji. Tako su 26. ožujka ispalili sedam projektila na Rijad. Iako je sve srušila saudijska protuzračna obrana, krhotine su ubile jednu osobu i ranile još dvije.
Stoga današnji napad, ako iza njega stoje Hutiji, ne bi bio ništa novo, iako bi predstavljao dramatičnu eskalaciju koja može imati dalekosežne posljedice na svjetsku trgovinu i opskrbu naftom.
No SAD ne vjeruje da je to slučaj. Američki državni tajnik Mike Pompeo izravno je optužio Iran za napad. Dodao je kako "nema nijednog dokaza da napad dolazi iz Jemena". "Teheran je iza gotovo 100 napada na Saudijsku Arabiju, a (predsjednik) Rohani i (ministar vanjskih poslova) Zarif se prave da se bave diplomacijom", zaključio je, aludirajući na to da Hutiji nisu ništa drugo nego iranski posrednici.
SAD tvrdi da ima dokaze da je Iran kriv, Iran sve negira
SAD je ovu optužbu potkrijepio i satelitskim snimkama i obavještajnim podacima prema kojima je napad došao iz smjera zapad-sjeverozapad, dok se teritorij koji kontroliraju Hutiji nalazi jugozapadno od mjesta napada.
Glasnogovornik koalicije predvođene Saudijskom Arabijom također je izjavio kako imaju dokaze da je Iran iza napada do kojih je došlo u subotu. Dodao je da istraga traje i dalje, ali i da je oružje koje je korišteno u napadu iransko.
Iran pak negira da je izvršio napad. Iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif se, u stilu na koji smo već navikli od iranskog režima, na Twitteru narugao Pompeu: "Nakon neuspjeha s 'maksimalnim pritiskom', Pompeo se okrenuo 'maksimalnoj obmani'", napisao je Zarif i dodao da "okrivljivanje Irana neće okončati katastrofu (u Jemenu)".
Iako američki predsjednik Donald Trump nije imenovao Iran kao počinitelja, sinoć je preko Twittera znakovito poručio da je SAD spreman na vojnu akciju "ovisno o verifikaciji (izvršitelja napada)" i da "vjeruje da zna tko je krivac". No nekoliko sati kasnije aludirao je na to da upravo Iran stoji iza napada.
Trump opet tvrdi da je spreman za napad. Prošli put se to pokazalo kao blef
"Sjetite se kad je Iran srušio dron, tvrdeći da je bio u njihovom 'zračnom prostoru' kad, u biti, nije bio nigdje blizu. Uporno su se držali te priče znajući da je to velika laž. Sad kažu da nemaju ništa s napadom na Saudijsku Arabiju. Vidjet ćemo?" tvitao je Trump, referirajući se na iransko rušenje američkog špijunskog drona u lipnju iznad Hormuškog tjesnaca. Tada je Trump zamalo naredio vojnu akciju na Iran u znak odmazde, ali se navodno u posljednji tren predomislio.
Zanimljivo je da je i tada Trump iskoristio vrlo sličan izraz kao i danas, najavljujući američku spremnost za akciju. Tada je, naime, napisao da je SAD "cocked&loaded", dok je danas napisao da je "locked&loaded" (zaključan i napunjen), što označava oružje koje je napunjeno i spremno za paljbu. Trump je u srpnju odustajanje od napada objasnio tvrdnjom da bi bio taj napad neproporcionalan jer u iranskom rušenju drona nije bilo žrtava. No neki američki mediji kasnije su izvijestili da je Trump prigovarao svojim savjetnicima, uključujući svježe smijenjenog Johna Boltona, da ga žele uvući u još jedan bliskoistočni rat koji bi mu naškodio u predizbornoj kampanji.
A kao da konfuzija oko trenutne situacije nije već dovoljno velika, šef ureda američkog potpredsjednika Mikea Pencea sad tvrdi Trump zapravo nije mislio na vojnu akciju. "Mislim da je 'zaključan i napunjen' širok termin koji govori o realnosti da smo svi mnogo sigurniji po pitanju energetske neovisnosti", komentirao je Penceov šef ureda Marc Short.
Ne treba posebno napominjati da to objašnjenje zvuči potpuno apsurdno, no ono za sobom povlači pitanje: jesu li Trump i njegova administracija opet, po tko zna koji put, u raskoraku? I što treba shvatiti ozbiljno - Trumpove tvitove ili službene izjave njegovih dužnosnika? Ukratko - tko je zaista za kormilom najveće vojne sile na svijetu?
Prazne prijetnje ili ovog puta misli ozbiljno?
Nadalje, budući da je Trump i ranije prijetio vojnom akcijom i Iranu i Venezueli i Sjevernoj Koreji - tko bi zaboravio njegovu poetičnu prijetnju o "vatri i bijesu kakve svijet nije vidio" - pa od svega na kraju nije bilo ništa, teško je reći misli li Trump ozbiljno ili još jednom pokušava zastrašiti protivnika i natjerati ga da uzmakne.
Takva Trumpova taktika, koja bi se kolokvijalno mogla opisati kao taktika galame i praznih prijetnji, prilično je čudna s obzirom na to da Iran jasno pokazuje kako ne misli uzmaknuti i da je spreman sukob eskalirati koliko god je potrebno dok ne dobije ono što želi - ukidanje sankcija, na prvom mjestu. Napadi na tankere koji prolaze kroz Hormuški tjesnac, kao i zapljena dvaju britanskih tankera u srpnju, koja je izvedena kao odmazda za britansku zapljenu iranskog tankera koji je prevozio naftu za Siriju, to potvrđuju.
No što god da je Trump zaista naumio, njegovi ratoborni tvitovi su još jednom izazvali zabrinutost da će SAD zaratiti s Iranom, što bi u kaos moglo baciti cijelu regiju, o posljedicama na proizvodnju i prijevoz nafte za svjetska tržišta da ne govorimo.
Posebno je neshvatljivo što ovo dramatično zaoštravanje dolazi u isto vrijeme dok Trump pokušava dogovoriti sastanak s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem, na kojem bi na najvišoj razini pokušali izgladiti odnose.
SAD-u mnogi neće vjerovati, s dokazima ili bez njih
Ipak, kako piše CNN-ov analitičar Stephen Collinson, moguće je i da je Iran zaključio da Trump naprosto neće stati iza svojih ratobornih riječi, kao što nije učinio ni u srpnju, i da će i ova provokacija Irana (ako zaista stoji iza napada) ostati neodgovorena. Isto tako, moguće je da se Iran preračunao i da će Trump ovog puta zaista odgovoriti silom, što bi značilo vojni sukob koji nijedna strana nije zaista željela. Ne treba zaboraviti da je Trump u dva navrata ipak naredio ograničene raketne napade na Siriju, saveznicu Irana i Rusije, i time na sebe navukao bijes brojnih pristaša koji su to smatrali izdajom njegovih predizbornih obećanja.
A kako piše Foxova analitičarka za nacionalnu sigurnost Rebecca Grant, bilo kakav napad zasigurno bi bio ograničen. Mete bi mogle biti baza dronova ili raketna baza, kao i iranska naftna postrojenja - takav napad je SAD, primjerice, izveo 1988. Također, napad bi bio izvršen samo u dogovoru sa Saudijskom Arabijom i drugim saveznicima - posebno Britanijom, Australijom i Bahreinom, zemljama koje su dio Operacije Sentinel, pomorskih snaga koje štite brodove u Perzijskom zaljevu.
Kako bi domaću i svjetsku javnost uvjerio da Iran zaista stoji iza napada, Washington će ipak morati pružiti izravnije dokaze od onih koje je ponudio dosad. A Iran će i onda sve negirati, u čemu će imati podršku tradicionalnih saveznika Rusije i Kine.
Znatan dio američke i svjetske javnosti neće vjerovati Trumpovoj vladi ma kakve dokaze da podastre, bilo zbog animoziteta prema Trumpu ili prema američkoj vanjskoj politici općenito. Argument o obavještajnim dezinformacijama koje su dovele do rata u Iraku zasigurno će se potegnuti još jednom.
Svega je toga Teheran zasigurno svjestan i moguće je da i računa na takvu reakciju. A moguće je i da je iranski režim razjedinjen baš kao i američka administracija te da tvrdokorno krilo režima ovim provokacijama sabotira liberalne elemente koji žele pregovore s SAD-om. Neki analitičari smatraju i da je rat ograničenih razmjera u interesu iranskih ajatolaha, koji tako žele osigurati podršku naroda frustriranog sve gorom ekonomskom situacijom zbog američkih sankcija. Koliko god se to činilo paradoksalnim, rat je možda upravo ono što iranskom režimu treba kako bi osigurao svoj opstanak.
