Nitko nije prorok u svojoj domovini, pa ni Niko Kovač, danas najveći trenerski hit u Bundesligi. Prvi trener koji je Bayerovoj obrani, koja figurira kao najjača na svijetu, zabio dva gola. Ancelottijeva momčad je na sedam utakmica "progutala" samo dva gola, iduće dva zabio je Niko Kovač i njegov Eintracht. Eintracht Frankfurt, koji se u prošloj sezoni borio za opstanak.

Ovo je samo statistika, ali ako najboljoj obrani na svijetu (Lahm, Boateng, Hummels, Alaba) zabijete dva gola, ili nije najbolja ili je Kovač vraški dobar trener. Jer, Niko Kovač je preuzeo Eintracht u bezizlaznoj situaciji, spasio ga je od ispadanja u jednoj vrlo ozbiljnoj ligi, što je na razini osmog svjetskog čuda, i danas remizira s najjačom svjetskom momčadi, s kojom se smiju usporediti još samo Real Madrid, Barcelona, Manchester City i Juventus. Ostali "stanuju" kat niže...Pogriješili smo, dragi moji Hrvati, pogriješili smo i ugušit ćemo se u cinizmu! Ismijavali smo Niku Kovača kao izbornika, jer je u znanstvenom pristupu mladi trener spominjao laktate, a ti "laktati" (mliječne kiseline u mišićnom tkivu) su bili razlog poruge. Zvali smo ga "Dracula", jer je inzistirao na vađenju krvi naših zvijezda, što je njima strašno išlo na živce, a još više ih je iritiralo što je inzistirao na pristojnosti i redu, na što naše podneblje nije naviknulo.

Sve smo mi to ismijali, kao što smo ga smatrali "očajnikom" kada je prihvatio Eintracht Frankfurt u bezizlaznoj poziciji, vjerujući da je počinio "samoubojstvo", pišu Sportske novosti.

Spasio ih je, gotovo da ne razumijem kakvom tehnikom, ali znam da je prošle subote remizirao s jednom od najjačih svjetskih momčadi. I kako je remizirao? S deset igrača, sa 39 posto posjeda lopte. U ovom trenutku je sedmi na tablici Bundeslige, ispod njega su Borussia Mönchengladbach, Leverkusen, Wolfsburg, Schalke, HSV. Dragi moji, nismo li negdje pogriješili kad smo ga se odrekli nakon poraza u Oslu? I nismo li ga podcijenili, prezreli, a on je na putu da postane veliki trener, da postane drugi Zebec...

Prestat ću nizati samooptužbe, jer je hrvatski jal uništio i podcijenio jednog dobrog trenera, dobrog izbornika i korektnog čovjeka, koji je imao perspektivu, ali ne i razumijevanje. Ovaj tekst pišem o velikom tjednu hrvatskih trenera, što je inače rijetkost...

Izbornik Ante Čačić vratio se s mini-turneje s dvije pobjede, jedne dobre i jedne slabo odigrane utakmice, ali sa šest bodova je kupio mir i komfor.Slaven Bilić je u subotu, uz veliki poljubac sreće, pobijedio Crystal Palace i prekinuo crni niz, a Robert Prosinečki je postao europski hit, na dvije utakmice sa slabašnim Azerbajdžanom osvojio je četiri boda i sjedi zdesna Njemačkoj. A nisu to bile bilo kakve reprezentacije, Norveška i Češka nisu "jazavci", treba im otkinuti četiri boda. Ne znam bi li to mogla i Hrvatska.

Branko Ivanković vodi u iranskoj ligi, Zoran Mamić ne stoji loše u Saudijskoj ligi, iako je do zadnje pobjede, na kojoj su veliki obol dali Tomečak iTomasov, bio izložen stalnoj kritici. Pa kako imam i ja pravo na "jednog svog", obavijestit ću vas da Mladen Frančić ne gura loše u saudijskom drugoligašu Al Nahdi s tri pobjede, jednim remisom i dva poraza, četvrti je na tablici.

Ali, sve je to "mačji kašalj" za Niku Kovača, koji je iz Kuće hrvatskog nogometa prolazio "kroz šibe", popljuvan i "prodan" od igrača, vrha HNS-a i medija, da bi danas bio hit-trener među nogometnim stručnjacima. Niko Kovač i Ivan Jurić su moji trenerski ljubimci, i ne sramim se onoga što rade. Štoviše, na njih trebamo biti ponosni, a sramiti se trebamo samo kako smo ih tretirali u Hrvatskoj...

Ne rugajte se više "laktatima", ako o njima govori trener koji s igračem manje remizira s Carlom Ancelottijem, drugim najboljim trenerom na svijetu. Prvi je, naravno, Pep Guardiola, i ako netko može zaustaviti Ancelottija na putu do titule najbolje momčadi na svijetu, to je samo Manchester City. A s tim gospodinom je Niko Kovač, unatoč našem podsmijehu, remizirao i najboljoj obrani na svijetu zabio dva gola. S igračem manje. Naravno, mi, zločestakovići s Balkana, kad više nemamo argumenata, dodat ćemo zadnji akord podsmijeha: "I moj brat također..."