Sveti Ante, jedan od najomiljenijih svetaca hrvatskog naroda, slavi se 13. lipnja u brojnim župama i svetištima diljem Hrvatske. Njegova pobožnost, propovijedi i život svjedoka evanđelja duboko su ukorijenjeni u katoličkoj tradiciji.
Sveti Ante i njegov put od Lisabona do Padove
Rođen je 1195. godine u Lisabonu, a na krštenju je dobio ime Fernandez Martin de Bulhorn. Potekao je iz plemićke obitelji, ali je već s 15 godina odlučio svoj život posvetiti Bogu, stupivši u samostan augustinaca. Kasnije prelazi u franjevački red, nadahnut mučeničkom smrću petorice misionara u Maroku.
Njegov život obilježila je molitva, poniznost i nevjerojatna učenost. Zbog dubokog poznavanja Svetog pisma i teologije nazivan je ‘škrinjom zavjetnom’. Kao franjevac, djelovao je u Italiji i Francuskoj, propovijedajući protiv krivovjerja i pozivajući vjernike na obraćenje.
Čudesa i propovijedi koje su dirnule tisuće
U Riminiju je, prema predaji, propovijedao ribama kada ga ljudi nisu htjeli slušati. U drugoj zgodi, izgladnjela mazga poklonila se pred Presvetim, zanemarivši ponuđenu hranu. Ta i druga svjedočanstva učvrstila su njegov glas kao sveca čudotvorca i zaštitnika izgubljenih stvari.
Posebno su poznate njegove korizmene propovijedi u Padovi 1231. godine koje su potaknule mnoga obraćenja i pomirbe. Umro je 13. lipnja iste godine, u dobi od samo 36 godina. Njegove posljednje riječi bile su: “Vidim svojega Gospodina.”
13. lipnja – blagdan svetog Ante u srcu hrvatske pobožnosti
U narodu poznat kao zaštitnik siromašnih, izgubljenih i zaboravljenih, sveti Ante ima duboko ukorijenjeno mjesto u hrvatskoj pobožnosti. Mnoge crkve, samostani i djeca nose njegovo ime, a vjernici mu se utječu u svakodnevnim životnim teškoćama.
Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim samo godinu dana nakon smrti, 1232., a 1946. godine papa Pio XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem. Njegove riječi ostaju vječna poruka kršćanima: “Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore.”
Na blagdan svetog Ante, vjernici se okupljaju u molitvi, sjećajući se njegovog primjera vjere, milosrđa i ljubavi prema bližnjemu. Sveti Ante ostaje svjetionik nade i utočište onima koji traže izgubljeno – bilo u stvarima, bilo u duši.
Sveti Ante i njegov put od Lisabona do Padove
Rođen je 1195. godine u Lisabonu, a na krštenju je dobio ime Fernandez Martin de Bulhorn. Potekao je iz plemićke obitelji, ali je već s 15 godina odlučio svoj život posvetiti Bogu, stupivši u samostan augustinaca. Kasnije prelazi u franjevački red, nadahnut mučeničkom smrću petorice misionara u Maroku.
Njegov život obilježila je molitva, poniznost i nevjerojatna učenost. Zbog dubokog poznavanja Svetog pisma i teologije nazivan je ‘škrinjom zavjetnom’. Kao franjevac, djelovao je u Italiji i Francuskoj, propovijedajući protiv krivovjerja i pozivajući vjernike na obraćenje.
Čudesa i propovijedi koje su dirnule tisuće
U Riminiju je, prema predaji, propovijedao ribama kada ga ljudi nisu htjeli slušati. U drugoj zgodi, izgladnjela mazga poklonila se pred Presvetim, zanemarivši ponuđenu hranu. Ta i druga svjedočanstva učvrstila su njegov glas kao sveca čudotvorca i zaštitnika izgubljenih stvari.
Posebno su poznate njegove korizmene propovijedi u Padovi 1231. godine koje su potaknule mnoga obraćenja i pomirbe. Umro je 13. lipnja iste godine, u dobi od samo 36 godina. Njegove posljednje riječi bile su: “Vidim svojega Gospodina.”
13. lipnja – blagdan svetog Ante u srcu hrvatske pobožnosti
U narodu poznat kao zaštitnik siromašnih, izgubljenih i zaboravljenih, sveti Ante ima duboko ukorijenjeno mjesto u hrvatskoj pobožnosti. Mnoge crkve, samostani i djeca nose njegovo ime, a vjernici mu se utječu u svakodnevnim životnim teškoćama.
Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim samo godinu dana nakon smrti, 1232., a 1946. godine papa Pio XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem. Njegove riječi ostaju vječna poruka kršćanima: “Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore.”
Na blagdan svetog Ante, vjernici se okupljaju u molitvi, sjećajući se njegovog primjera vjere, milosrđa i ljubavi prema bližnjemu. Sveti Ante ostaje svjetionik nade i utočište onima koji traže izgubljeno – bilo u stvarima, bilo u duši.
