Ni najveći optimisti nisu očekivali da će drugi, “popravni” međunarodni natječaj za nabavu borbene eskadrile HRZ-a završiti dvojbom – uzeti najmoderniju i novu varijantu američkog F-16 blok 70/72 ili prihvatiti do sada neviđenu ponudu malo rabljenih čudesnih francuskih Rafalea. Francuska je, naime, do sada na tržištu nudila samo nove avione, a prvi rabljeni ponuđeni su Hrvatskoj 9. rujna 2020., piše Vecernji.hr.
Dvije godine prije u HRZ-u bi bili sretni da su mogli dobiti i više od 30 godina stare izraelske Barake za 400 milijuna eura, no ni takve SAD tada nije dopustio da ih nabavi, nego je tražio da Izraelci potpuno ogole Barake od sofisticiranih nadogradnji te da ih potom Lockheed Martin za još dodatnih nekoliko stotina milijuna dolara sam “nadogradi”. Zauzvrat su na drugom natječaju ponudili svoje nove F-16 za od 1,5 do 1,7 milijardi eura, a cijena francuskih Rafalea, uz borbeni komplet naoružanja, iznosit će oko milijardu eura, ili nešto manje.
U isporuci i dva dvosjeda
Hrvatska vlada uspijevala je svoj izbor čuvati do samog kraja od očiju javnosti, no iz više izvora ipak su ovih dana stigle potvrde da Hrvatska nabavlja francuske zrakoplove Rafale, što je Vladu i dalje ostavilo nijemom, no nisu demantirali sam izbor. Konačnu potvrdu izbora saznat ćemo izgledno sljedeći četvrtak, kada će Vlada i formalno prihvatiti odluku o avionima.
S velikom vjerojatnošću, dakle, da jest riječ o Rafaleu i o akviziciji, to znači da će HRZ znatno nadograditi svoje sposobnosti, i to relativno brzo, ostvari li se plan da prvih šest zrakoplova u Hrvatsku stiže 2024. godine, a iduće godine ostalih šest. U prvoj će isporuci vjerojatno biti i dva dvosjeda, jer će se obuka u RH organizirati po isprobanom principu (pri obuci na američkim izviđačko-borbenim helikopterima Kiowa) da već obučeni piloti postaju treneri i počnu obučavati druge pilote. Pokaže li se to mogućim, brže bi se riječio problem nedostatka vojnih pilota, jer za cijelu eskadrilu HRZ-a treba barem dvadesetak obučenih pilota.
Hrvatska nabavlja rabljene Rafale, no kako se tvrdi u kuloarima, s potrošenih oko 7000 sati naleta, dakle s preostalih pola resursa. Za one koji se pitaju, ako je riječ o rabljenim zrakoplovima, zašto je potrebno čekati još tri godine dok stignu prvi, razlog je što za obuku pilota treba oko 18 mjeseci, a oni će na obuku tek kada se potpiše ugovor o kupnji između RH i Francuske, što bi se trebalo dogoditi do kraja 2021. Stoga će hrvatski piloti i tehničari, koje prvo treba “prikupiti” i testirati njihove sposobnosti, na obuku krenuti negdje pred ljeto 2022. Za to vrijeme “hrvatski” Rafalei u Francuskoj će proći servis i potrebne nadogradnje, koje će jamčiti da će Hrvati dobiti avione Rafale s čak 9000 preostalih sati naleta, dakle još će im se produljiti životni vijek.
Kritičari se ovdje hvataju za činjenicu da su Rafalei za Hrvatsku preskupi, da je i njihova eksploatacija skupa (oko 17.000 eura po satu letenja) te da se ipak trebalo odlučiti za još starije i jeftinije zrakoplove, poput Miragea, da je potreban postupni prijelaz s aviona 2. generacije (MiG-21), na avion 4,5 generacije, kakav je Rafale. Ističe se da još nema dovoljno pilota koji bi trebali krenuti na obuku, a još valja urediti i infrastrukturu, sagraditi nove “kondicionirane” hangare i učiniti ostale prilagodbe.
Mogućnost ‘superkrstarenja’
Razlog zašto Vlada RH “hrabro” kreće u nabavu najboljeg borbenog zrakoplova jest vremenski tjesnac, jer će za tri godine RH ostati bez svoje borbene avijacije. Drugi je razlog što je bilo dosta “kokošarenja” i zaključeno je da si Hrvatska može priuštiti ovo kvalitetno rješenje. Treći je razlog što očito postoji uvjerenje da će hrvatski piloti biti sposobni svladati upravljanje zrakoplovom 4,5 generacije, uza sve hendikepe. Naravno, neće za 18 mjeseci steći sve potrebne vještine, jer za potpuno ovladavanje svim sposobnostima i naoružanjima Rafalea trebaju godine, ali dobro je da postoji povjerenje u vlastite snagepilota i tehničara. Nadalje, nakon prvog kruga “hitne” obuke može se pokrenuti i ona postupna, s upućivanjem kadeta na potpunu obuku, prijelaz s Piolatusa PC-9 prvo na jetove pa Rafale, sve u trajanju od oko tri godine.
Rafale je još uvijek svojevrsna tajna jer još nije do kraja otkriveno kako su Francuzi uspjeli postići njegovu gotovo nevidljivost, toliko smanjiti njegov radarski i infracrveni odraz i kako, kada ugasi radare da ga ne otkriju po radarskom zračenju, ipak može obarati protivničke letjelice i gađati ciljeve udaljene i 90 kilometara. Inženjeri teoretski znaju kako se to radi, no kako to u praksi uspijeva ovom avionu, još nije najjasnije. No zanemarimo li ove podatke, ne može se zanemariti to da je Rafale u borbenim akcijama dokazao da je prvi pravi višenamjenski zrakoplov.
Njemu, naime, ne treba zaštita drugih zrakoplova kada u akciju kreće kao bombarder, niti mu treba elektronička zaštita “nebeskog radara” AWACS-a. Rafale bombardira i gađa ciljeve na zemlji, istodobno ruši ili odvraća letjelice koje ga napadaju i elektronički ometa protuavionske rakete. Za usporedbu, u vojne akcije u Libiji F-16 kao bombarder kretao je u akciju uz zaštitu F-15 i nadzor AWACS-a. Rafale je išao sam. Ovaj je zrakoplov dokazan u ratnim uvjetima, osim u Libiji i u Afganistanu, Maliju, Iraku i Siriji. Dassault Aviation do sada ih je proizveo više od 200, a ubrzava proizvodnju zbog novih narudžbi iz Egipta, Indije, Katara i Grčke, koja ih je naručila 18, a kada je vidjela da se Hrvatskoj nude i rabljeni, naručila je još deset rabljenih. Kako Grci imaju nekoliko stotina borbenih pilota, već se obučavaju na rabljenim Rafaleima i dobivaju ih prije Hrvatske.
Među rijetko viđene sposobnosti spada i mogućnost tzv. superkrstarenja, gdje se bez uporabe dodatnog izgaranja (i trošenja goriva) probija zvučni zid. Maksimalna brzina u superkrstarenju iznosi nevjerojatnih 1,4 Macha (više od 1700 km/h), a s forsažom 1,8 Macha 2223 km/h. Zbog toga što Rafale posjeduje dva moćna motora Snecma, pogodan je i za patroliranje iznad mora, tako da će HRZ prvi put bez velikog rizika moći nadzirati i hrvatski dio Jadrana, a i šire.
Nabava rabljenih aviona u vrhunskom stanju sigurno će omogućiti i dugoročnu stratešku suradnju Hrvatske i Francuske te jačanje hrvatske vojne industrije unutar europskog obrambenog fonda.
Koliko je moćan taj avion, a i koliko su dobri piloti, vidjelo se najbolje pri isporuci Rafalea Indiji. Francuzi su to obavili izravnim, neprekinutim letom za osam i pol sati, uz dopunu goriva u zraku. Francuzi proizvode i mornaričku verziju Rafalea, a koriste ih na svom nuklearnom nosaču zrakoplova Charlesu de Gaulleu (jedina zemlja koja uz SAD posjeduje nuklearni nosač), gdje je stacionirano 30 Rafalea i desetak drugih letjelica. Francuzi su uvježbali i slijetanje i uzlijetanje Rafaleima i s američkih nosača aviona. Njegov stakleni kokpit posjeduje i integrirani sustav izravnog glasovnog unosa (DVI) pa pilot zrakoplovom može upravljati i glasovnim naredbama, ali to se ne koristi pri ispaljivanju oružja zbog sigurnosti, nego se to odvija isključivo ručno. Avion pak posjeduje sposobnost autonomne obrane od navođenih projektila protivnika.
Francuzi nude i širok izbor naoružanja. Uz rotirajući top od 30 milimetara, tu su i razne rakete i krstareći projektili kratkog, dometa do 50 i više od sto kilometara. “Meteor” koji je izuzetno skup projektil gađa izvan vidnog polja, na udaljenostima većima od 300 kilometara.
Dvije godine prije u HRZ-u bi bili sretni da su mogli dobiti i više od 30 godina stare izraelske Barake za 400 milijuna eura, no ni takve SAD tada nije dopustio da ih nabavi, nego je tražio da Izraelci potpuno ogole Barake od sofisticiranih nadogradnji te da ih potom Lockheed Martin za još dodatnih nekoliko stotina milijuna dolara sam “nadogradi”. Zauzvrat su na drugom natječaju ponudili svoje nove F-16 za od 1,5 do 1,7 milijardi eura, a cijena francuskih Rafalea, uz borbeni komplet naoružanja, iznosit će oko milijardu eura, ili nešto manje.
U isporuci i dva dvosjeda
Hrvatska vlada uspijevala je svoj izbor čuvati do samog kraja od očiju javnosti, no iz više izvora ipak su ovih dana stigle potvrde da Hrvatska nabavlja francuske zrakoplove Rafale, što je Vladu i dalje ostavilo nijemom, no nisu demantirali sam izbor. Konačnu potvrdu izbora saznat ćemo izgledno sljedeći četvrtak, kada će Vlada i formalno prihvatiti odluku o avionima.
S velikom vjerojatnošću, dakle, da jest riječ o Rafaleu i o akviziciji, to znači da će HRZ znatno nadograditi svoje sposobnosti, i to relativno brzo, ostvari li se plan da prvih šest zrakoplova u Hrvatsku stiže 2024. godine, a iduće godine ostalih šest. U prvoj će isporuci vjerojatno biti i dva dvosjeda, jer će se obuka u RH organizirati po isprobanom principu (pri obuci na američkim izviđačko-borbenim helikopterima Kiowa) da već obučeni piloti postaju treneri i počnu obučavati druge pilote. Pokaže li se to mogućim, brže bi se riječio problem nedostatka vojnih pilota, jer za cijelu eskadrilu HRZ-a treba barem dvadesetak obučenih pilota.
Hrvatska nabavlja rabljene Rafale, no kako se tvrdi u kuloarima, s potrošenih oko 7000 sati naleta, dakle s preostalih pola resursa. Za one koji se pitaju, ako je riječ o rabljenim zrakoplovima, zašto je potrebno čekati još tri godine dok stignu prvi, razlog je što za obuku pilota treba oko 18 mjeseci, a oni će na obuku tek kada se potpiše ugovor o kupnji između RH i Francuske, što bi se trebalo dogoditi do kraja 2021. Stoga će hrvatski piloti i tehničari, koje prvo treba “prikupiti” i testirati njihove sposobnosti, na obuku krenuti negdje pred ljeto 2022. Za to vrijeme “hrvatski” Rafalei u Francuskoj će proći servis i potrebne nadogradnje, koje će jamčiti da će Hrvati dobiti avione Rafale s čak 9000 preostalih sati naleta, dakle još će im se produljiti životni vijek.
Kritičari se ovdje hvataju za činjenicu da su Rafalei za Hrvatsku preskupi, da je i njihova eksploatacija skupa (oko 17.000 eura po satu letenja) te da se ipak trebalo odlučiti za još starije i jeftinije zrakoplove, poput Miragea, da je potreban postupni prijelaz s aviona 2. generacije (MiG-21), na avion 4,5 generacije, kakav je Rafale. Ističe se da još nema dovoljno pilota koji bi trebali krenuti na obuku, a još valja urediti i infrastrukturu, sagraditi nove “kondicionirane” hangare i učiniti ostale prilagodbe.
Mogućnost ‘superkrstarenja’
Razlog zašto Vlada RH “hrabro” kreće u nabavu najboljeg borbenog zrakoplova jest vremenski tjesnac, jer će za tri godine RH ostati bez svoje borbene avijacije. Drugi je razlog što je bilo dosta “kokošarenja” i zaključeno je da si Hrvatska može priuštiti ovo kvalitetno rješenje. Treći je razlog što očito postoji uvjerenje da će hrvatski piloti biti sposobni svladati upravljanje zrakoplovom 4,5 generacije, uza sve hendikepe. Naravno, neće za 18 mjeseci steći sve potrebne vještine, jer za potpuno ovladavanje svim sposobnostima i naoružanjima Rafalea trebaju godine, ali dobro je da postoji povjerenje u vlastite snagepilota i tehničara. Nadalje, nakon prvog kruga “hitne” obuke može se pokrenuti i ona postupna, s upućivanjem kadeta na potpunu obuku, prijelaz s Piolatusa PC-9 prvo na jetove pa Rafale, sve u trajanju od oko tri godine.
Rafale je još uvijek svojevrsna tajna jer još nije do kraja otkriveno kako su Francuzi uspjeli postići njegovu gotovo nevidljivost, toliko smanjiti njegov radarski i infracrveni odraz i kako, kada ugasi radare da ga ne otkriju po radarskom zračenju, ipak može obarati protivničke letjelice i gađati ciljeve udaljene i 90 kilometara. Inženjeri teoretski znaju kako se to radi, no kako to u praksi uspijeva ovom avionu, još nije najjasnije. No zanemarimo li ove podatke, ne može se zanemariti to da je Rafale u borbenim akcijama dokazao da je prvi pravi višenamjenski zrakoplov.
Njemu, naime, ne treba zaštita drugih zrakoplova kada u akciju kreće kao bombarder, niti mu treba elektronička zaštita “nebeskog radara” AWACS-a. Rafale bombardira i gađa ciljeve na zemlji, istodobno ruši ili odvraća letjelice koje ga napadaju i elektronički ometa protuavionske rakete. Za usporedbu, u vojne akcije u Libiji F-16 kao bombarder kretao je u akciju uz zaštitu F-15 i nadzor AWACS-a. Rafale je išao sam. Ovaj je zrakoplov dokazan u ratnim uvjetima, osim u Libiji i u Afganistanu, Maliju, Iraku i Siriji. Dassault Aviation do sada ih je proizveo više od 200, a ubrzava proizvodnju zbog novih narudžbi iz Egipta, Indije, Katara i Grčke, koja ih je naručila 18, a kada je vidjela da se Hrvatskoj nude i rabljeni, naručila je još deset rabljenih. Kako Grci imaju nekoliko stotina borbenih pilota, već se obučavaju na rabljenim Rafaleima i dobivaju ih prije Hrvatske.
Među rijetko viđene sposobnosti spada i mogućnost tzv. superkrstarenja, gdje se bez uporabe dodatnog izgaranja (i trošenja goriva) probija zvučni zid. Maksimalna brzina u superkrstarenju iznosi nevjerojatnih 1,4 Macha (više od 1700 km/h), a s forsažom 1,8 Macha 2223 km/h. Zbog toga što Rafale posjeduje dva moćna motora Snecma, pogodan je i za patroliranje iznad mora, tako da će HRZ prvi put bez velikog rizika moći nadzirati i hrvatski dio Jadrana, a i šire.
Nabava rabljenih aviona u vrhunskom stanju sigurno će omogućiti i dugoročnu stratešku suradnju Hrvatske i Francuske te jačanje hrvatske vojne industrije unutar europskog obrambenog fonda.
Koliko je moćan taj avion, a i koliko su dobri piloti, vidjelo se najbolje pri isporuci Rafalea Indiji. Francuzi su to obavili izravnim, neprekinutim letom za osam i pol sati, uz dopunu goriva u zraku. Francuzi proizvode i mornaričku verziju Rafalea, a koriste ih na svom nuklearnom nosaču zrakoplova Charlesu de Gaulleu (jedina zemlja koja uz SAD posjeduje nuklearni nosač), gdje je stacionirano 30 Rafalea i desetak drugih letjelica. Francuzi su uvježbali i slijetanje i uzlijetanje Rafaleima i s američkih nosača aviona. Njegov stakleni kokpit posjeduje i integrirani sustav izravnog glasovnog unosa (DVI) pa pilot zrakoplovom može upravljati i glasovnim naredbama, ali to se ne koristi pri ispaljivanju oružja zbog sigurnosti, nego se to odvija isključivo ručno. Avion pak posjeduje sposobnost autonomne obrane od navođenih projektila protivnika.
Francuzi nude i širok izbor naoružanja. Uz rotirajući top od 30 milimetara, tu su i razne rakete i krstareći projektili kratkog, dometa do 50 i više od sto kilometara. “Meteor” koji je izuzetno skup projektil gađa izvan vidnog polja, na udaljenostima većima od 300 kilometara.
