Razbolje se majka stara
Pa drhtavom piše rukom
Bolest ju je već shrvala
Slova piše s teškom mukom.

Pozdravljam te zlato moje
Moj jedini dragi sine
Imam za te jednu molbu
Da se vratiš iz tuđine.

Slaba sam ti i bolesna
Moj se život bliži kraju
Već noćima sanjam isto
Da si u mom zagrljaju.

Moje srce materino
Tebe mili sine zove
Da ispuniš želju moju
I ostvariš moje snove.

Znam ja dobro to osjećam
Da mi idu zadnji dani
Želja mi je samo jedna
Dođi i na prag naš stani.

Dođi da te majka vidi
Pa da sklopim oči svoje
To je moja molba sine
Žarka želja duše moje.

Stiglo pismo u tuđinu
A sin čita sve što piše
Suze tužne potekle su
Slivale se poput kiše.

Sinovo se srce steglo
Tuga dušu nastanila
Pa odgovor brzo šalje
Eto mene mati mila.

Nemoj duhom klonut majko
Dolazim ti sunce moje
Dok si živa da te vidim
I poljubim lice tvoje.

Hoću barem još jedanput
Vidjet oči boje neba
Za ruku te držat nježno
To sad duši mojoj treba.

Žao mi je što sam moro'
Ostavit' te majko draga
Napustiti grudu našu
Otići sa rodnog' praga.

Sad kad crtu ja podvučem
Na minule svoje dane
Tuđina je ostavila
Trag u duši a i rane.

Drži mi se ti starce
Nađi bar još malo snage
Dok ja dođem domu našem
I poljubim ruke drage.

Eto mene dolazim ti
Ne odlazim nikad više
Primi pozdrav od svog sina
Što ti ovo pismo piše.

Autor: Žarko Mađar