Svu složenost političkih odnosa u Bosni i Hercegovini moguće je uočiti na nekoliko ključnih tema, počevši od zaustavljenoga europskog puta pa do (ne)usvajanja proračuna, što se reflektira i na nepostojanje sredstava nužnih za provedbu ovogodišnjih općih izbora.
Iako su navedene dvije teme načelno različitog karaktera, obje otkrivaju istu suštinsku pozadinu koja je posljedica neriješenih političkih odnosa, nepostojanja najmanjega zajedničkog nazivnika u javnim politikama, kao i izostanka vizije kakvu državu žele Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Budući da je ovo izborna godina, postoji realna opasnost da se nagomilani problemi dodatno opterete zaoštrenom retorikom kakva inače vlada u predizbornim i izbornim kampanjama u cilju mobilizacije biračkog tijela, a to će onda kao posljedicu imati dodatnu stagnaciju proeuropskih politika i reformskih procesa, piše Vecernji.ba.
Stoga se kao jedino rješenje nameće novi, možda i posljednji pokušaj povratka energije na ono što treba ispuniti kako bi Bosna i Hercegovina uopće počela pregovore s EU-om, a to je donošenje dvaju zakonskih rješenja (o Sudu BiH i VSTV-u), kao i imenovanje pregovarača, poželjno do proljeća, kako bi europske institucije mogle nagraditi zemlju sazivanjem prve međuvladine konferencije.
Novi cilj je proljeće
Uz političku volju, vlasti u BiH mogu usvojiti dva zakona o pravosuđu i imenovati glavnog pregovarača u sljedećim tjednima. To bi omogućilo Europskoj komisiji da podnese pregovarački okvir, a Vijeću da odluči o formalnom otvaranju pregovora o pristupanju EU i sazivanju prve međuvladine konferencije EU – BiH. Proljeće 2026. još je uvijek mogući cilj, poručuje ovih dana Luigi Soreca, šef Izaslanstva EU-a i posebni predstavnik EU-a u BiH.
Ključna sintagma koja se nameće upravo je politička volja, nešto čega često nedostaje bosanskohercegovačkom političkom okviru zadanom teško skrojenim koalicijama, bolje rečeno partnerstvima, no jedan primjer iz prošle godine pokazuje nam kako je ipak moguće doći do zajedničkih rješenja. Preduvjet je konsenzus i uvažavanje pozicije triju konstitutivnih naroda, a dokument Reformska agenda, koji je krajem prošle godine odobrila i Europska komisija, živi je dokaz za navedeno.
Međutim, treba biti oprezan jer dvije političke krajnosti, srpska i bošnjačka, često znaju dodatno zakomplicirati situaciju te odvući pozornost s reformi koje očekuju svi građani zemlje. Na jednoj strani srpska pozicija u BiH ojačana je novim vjetrovima s one strane Atlantika koji hrane tzv. suverenističke politike u Europi, a zapravo su usmjereni slabljenju europskog jedinstva i eliminiranju EU-a kao snažnoga ekonomskog igrača koji ima BDP snažniji od Kine te najrazvijenija socijalna prava i zdravstvenu zaštitu.
EU kao jedina šansa BiH
Europska unija je, uz sve svoje mane, u današnjim geopolitičkim izazovima zapravo jedina šansa Bosni i Hercegovini da podigne životni standard svojih žitelja, unese visoku razinu pravne sigurnosti i borbe protiv korupcije te u konačnici stvori takvo ozračje u kojemu će onda i one teške političke teme biti lakše rješavati. Sve drugo zapravo je “mlaćenje prazne slame”.
S druge strane, bošnjačka politika, vođena unitarističkim idejama, ne odustaje od centralizacije kao modela koji jednostavno ne može funkcionirati u složenom višenacionalnom društvu za koje se kao jedino rješenje nameće konsocijacijski model demokracije, a na primjeru BiH načelo legitimnoga političkog predstavljanja u onim institucijama koje je Ustav BiH odredio za zastupanje kolektiva, odnosno naroda.
Na razdjelu ovih dviju krajnosti stoji hrvatska politička pozicija, koja je i dalje najveći zagovornik povratka na europske tračnice, naravno, uz uvažavanje onoga što je i sama Europska unija potvrdila, a to su suverenitet, jedinstvo i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine na temelju načela jednakosti i nediskriminacije svih građana i konstitutivnih naroda sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Dakle, ustavna ravnopravnost triju naroda nije smetnja ulasku BiH u društvo europskih država, a to je potvrđeno i kroz Mehanizam koordinacije u kojem se moraju poštivati pozicija naroda i nižih razina vlasti. Izazov će svakako biti u odgovoru na pitanje hoće li glavni pregovarač i pregovarački tim moći nastupati jednim glasom, uime cijele zemlje, te biti operativni, tj. imati resurse, kapacitete i znanje za učinkovito vođenje pregovora Bosne i Hercegovine s EU-om, navodi Večernjak.
Reformska agenda
A sami pregovori, osim što su korak naprijed prema punopravnom članstvu, kako je nedavno naveo Soreca, predstavljaju priliku da se na sveobuhvatan i strukturiran način razgovara o uređenju Bosne i Hercegovine, uz snažniju podršku šire ekspertize koja postoji u okviru Europske komisije.
Poručio je i kako okvir pristupnih pregovora, sa svojom metodologijom klastera i poglavlja, nudi najbolji način za podršku zemlji u uspostavljanju funkcionalnijih demokratskih institucija koje joj omogućavaju da uspije i zauzme svoje mjesto u Europskoj uniji. U onim svakodnevnom životu, pitanje približavanja EU neodvojivo je vezano uz ono što su vlasti obećale u Reformskoj agendi, a pored ostaloga, povoljnije poslovno okruženje, usklađivanjem nastavnih planova i programa s vještinama potrebnim za uspjeh u budućnosti i digitalizaciju.
Iako su navedene dvije teme načelno različitog karaktera, obje otkrivaju istu suštinsku pozadinu koja je posljedica neriješenih političkih odnosa, nepostojanja najmanjega zajedničkog nazivnika u javnim politikama, kao i izostanka vizije kakvu državu žele Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Budući da je ovo izborna godina, postoji realna opasnost da se nagomilani problemi dodatno opterete zaoštrenom retorikom kakva inače vlada u predizbornim i izbornim kampanjama u cilju mobilizacije biračkog tijela, a to će onda kao posljedicu imati dodatnu stagnaciju proeuropskih politika i reformskih procesa, piše Vecernji.ba.
Stoga se kao jedino rješenje nameće novi, možda i posljednji pokušaj povratka energije na ono što treba ispuniti kako bi Bosna i Hercegovina uopće počela pregovore s EU-om, a to je donošenje dvaju zakonskih rješenja (o Sudu BiH i VSTV-u), kao i imenovanje pregovarača, poželjno do proljeća, kako bi europske institucije mogle nagraditi zemlju sazivanjem prve međuvladine konferencije.
Novi cilj je proljeće
Uz političku volju, vlasti u BiH mogu usvojiti dva zakona o pravosuđu i imenovati glavnog pregovarača u sljedećim tjednima. To bi omogućilo Europskoj komisiji da podnese pregovarački okvir, a Vijeću da odluči o formalnom otvaranju pregovora o pristupanju EU i sazivanju prve međuvladine konferencije EU – BiH. Proljeće 2026. još je uvijek mogući cilj, poručuje ovih dana Luigi Soreca, šef Izaslanstva EU-a i posebni predstavnik EU-a u BiH.
Ključna sintagma koja se nameće upravo je politička volja, nešto čega često nedostaje bosanskohercegovačkom političkom okviru zadanom teško skrojenim koalicijama, bolje rečeno partnerstvima, no jedan primjer iz prošle godine pokazuje nam kako je ipak moguće doći do zajedničkih rješenja. Preduvjet je konsenzus i uvažavanje pozicije triju konstitutivnih naroda, a dokument Reformska agenda, koji je krajem prošle godine odobrila i Europska komisija, živi je dokaz za navedeno.
Međutim, treba biti oprezan jer dvije političke krajnosti, srpska i bošnjačka, često znaju dodatno zakomplicirati situaciju te odvući pozornost s reformi koje očekuju svi građani zemlje. Na jednoj strani srpska pozicija u BiH ojačana je novim vjetrovima s one strane Atlantika koji hrane tzv. suverenističke politike u Europi, a zapravo su usmjereni slabljenju europskog jedinstva i eliminiranju EU-a kao snažnoga ekonomskog igrača koji ima BDP snažniji od Kine te najrazvijenija socijalna prava i zdravstvenu zaštitu.
EU kao jedina šansa BiH
Europska unija je, uz sve svoje mane, u današnjim geopolitičkim izazovima zapravo jedina šansa Bosni i Hercegovini da podigne životni standard svojih žitelja, unese visoku razinu pravne sigurnosti i borbe protiv korupcije te u konačnici stvori takvo ozračje u kojemu će onda i one teške političke teme biti lakše rješavati. Sve drugo zapravo je “mlaćenje prazne slame”.
S druge strane, bošnjačka politika, vođena unitarističkim idejama, ne odustaje od centralizacije kao modela koji jednostavno ne može funkcionirati u složenom višenacionalnom društvu za koje se kao jedino rješenje nameće konsocijacijski model demokracije, a na primjeru BiH načelo legitimnoga političkog predstavljanja u onim institucijama koje je Ustav BiH odredio za zastupanje kolektiva, odnosno naroda.
Na razdjelu ovih dviju krajnosti stoji hrvatska politička pozicija, koja je i dalje najveći zagovornik povratka na europske tračnice, naravno, uz uvažavanje onoga što je i sama Europska unija potvrdila, a to su suverenitet, jedinstvo i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine na temelju načela jednakosti i nediskriminacije svih građana i konstitutivnih naroda sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Dakle, ustavna ravnopravnost triju naroda nije smetnja ulasku BiH u društvo europskih država, a to je potvrđeno i kroz Mehanizam koordinacije u kojem se moraju poštivati pozicija naroda i nižih razina vlasti. Izazov će svakako biti u odgovoru na pitanje hoće li glavni pregovarač i pregovarački tim moći nastupati jednim glasom, uime cijele zemlje, te biti operativni, tj. imati resurse, kapacitete i znanje za učinkovito vođenje pregovora Bosne i Hercegovine s EU-om, navodi Večernjak.
Reformska agenda
A sami pregovori, osim što su korak naprijed prema punopravnom članstvu, kako je nedavno naveo Soreca, predstavljaju priliku da se na sveobuhvatan i strukturiran način razgovara o uređenju Bosne i Hercegovine, uz snažniju podršku šire ekspertize koja postoji u okviru Europske komisije.
Poručio je i kako okvir pristupnih pregovora, sa svojom metodologijom klastera i poglavlja, nudi najbolji način za podršku zemlji u uspostavljanju funkcionalnijih demokratskih institucija koje joj omogućavaju da uspije i zauzme svoje mjesto u Europskoj uniji. U onim svakodnevnom životu, pitanje približavanja EU neodvojivo je vezano uz ono što su vlasti obećale u Reformskoj agendi, a pored ostaloga, povoljnije poslovno okruženje, usklađivanjem nastavnih planova i programa s vještinama potrebnim za uspjeh u budućnosti i digitalizaciju.
