Stipe Bubalo, 94-godišnji poduzetnik podrijetlom iz Hardomilja kod Ljubuškog, u razgovoru za podcast Plenum prisjetio se odlaska iz Hercegovine, dramatičnog bijega preko granice i poslovnog uspjeha koji je izgradio u Sjedinjenim Američkim Državama.
Iako već desetljećima živi u Los Angelesu, Bubalo ističe da nikada nije zaboravio rodni kraj ni vrijednosti koje je ponio iz obitelji – rad, poštenje i upornost.
Ja sam seosko dijete, rekao je na početku razgovora, prisjećajući se odrastanja u Hardomilju i roditelja koje smatra svojim najvećim životnim učiteljima.
Sa 16 godina napustio rodni kraj
Bubalo je rođen u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a njegovo su djetinjstvo obilježile ratne i poratne godine. Njegov otac bio je dugogodišnji načelnik ljubuške općine i istaknuti član Hrvatske seljačke stranke prije Drugoga svjetskog rata, piše Ljportal.
Zbog političke prošlosti obitelji Stipi je nakon rata bila uskraćena mogućnost školovanja za zanat u Mostaru.
Moju majku i oca mogu samo hvaliti. Naučili su me mnogo dobrih stvari i tek sam kasnije u životu shvatio koliko su bili iskreni i pošteni ljudi, ispričao je.
Ne želeći ostati na selu i baviti se poslom koji nije volio, sa samo 16 godina donio je odluku koja će mu promijeniti život.
Rekao sam ocu: Ti kopaj, a ja neću. Ja idem s glavom preko svijeta.
Nakon odlaska iz Hardomilja najprije je stigao u Sarajevo, zatim u Zenicu, a posao je pronašao u Varešu, gdje je radio na istraživanju rudnih nalazišta i upoznao život potpuno drukčiji od onoga u kojem je odrastao.
Bijeg preko jugoslavensko-talijanske granice
Jedno od najdramatičnijih poglavlja njegova života dogodilo se tijekom služenja vojnog roka u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon što je raspoređen na graničnu službu prema Italiji, mjesecima je čekao priliku za bijeg.
Tijekom jedne noćne straže napustio je položaj i kroz šumu i snijeg krenuo prema granici. Na talijanskoj strani najprije je naišao na slovensku obitelj, a potom se predao talijanskim karabinjerima.
Govoreći o opasnosti kojoj se izložio, priznao je da je bio spreman i na najgori ishod.
Jedna bomba bila je za mene. Živ u ruke nisam htio pasti, kazao je Bubalo.
Nakon emigracije započeo je novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Najprije je godinama radio u građevinskom sektoru, a zatim je postupno izgradio uspješan poduzetnički put u Kaliforniji.
Supruga mu je bila najveća potpora
Govoreći o poslovnom uspjehu, Bubalo je posebno istaknuo ulogu svoje supruge, koju naziva svojom desnom rukom.
Podrška moje žene bila je sto posto. Rekao sam joj: moj uspjeh je i tvoj uspjeh. Idemo zajedno. Ako uspijemo, uspjeli smo zajedno, prisjetio se.
Od početka braka, kaže, sve su gradili zajednički, bez podjele na njegov i njezin novac. Njihovo dvoje djece također je uključeno u poslovni svijet. Sin vodi tri kompanije, dok je kći nakon završetka školovanja i podizanja djece započela vlastitu karijeru.
Bubalo je pomagao i u školovanju mladih iz Hercegovine, smatrajući da stečeni uspjeh ima smisla samo ako se dijeli s drugima.
Ne možeš sve zadržati za sebe. Ako možeš nekome pomoći, pomozi, poručio je.
Od građevine do bankarskog sektora
Poslovi u građevinarstvu omogućili su mu ulazak u svijet ulaganja. Prvu veću investiciju ostvario je nakon što mu je predsjednik jedne američke banke ponudio kupnju dionica.
Bubalo je priznao da tada nije znao što znači engleska riječ stock. Nakon što mu je supruga objasnila da je riječ o dionicama, odlučio je uložiti približno 60.000 dolara.
Nekoliko godina poslije banka je prodana japanskom investitoru, a Bubalu je za njegov udio isplaćeno 230.000 dolara.
To je bio početak njegovih ulaganja u bankarstvo. U drugoj banci poslije je stekao približno 22 posto vlasništva i obnašao dužnost potpredsjednika. Banka je 1987. godine prodana za 95 milijuna dolara.
Gubitak od 250.000 dolara nazvao diplomom s Harvarda
Unatoč brojnim uspješnim ulaganjima, Bubalo je otvoreno govorio i o poslovnim pogreškama. Na jednom zahtjevnom građevinskom projektu zbog problema s podzemnim vodama izgubio je približno 250.000 dolara.
Umjesto nastavka posla koji bi donosio nove gubitke, pronašao je način da izađe iz projekta i sačuva tvrtku.
To mi je bila diploma s Harvarda, rekao je uz osmijeh, ističući kako se najvrjednije poslovne lekcije često nauče na vlastitim pogreškama.
Tijekom poslovne karijere gotovo nikada nije podizao kredite. Smatrao je da nema razloga plaćati kamate ako raspolaže vlastitim kapitalom, a velik dio ušteđevine godinama je držao u švicarskoj banci.
Ako ne vjerujem u sebe i svoj posao, kako očekivati da će drugi vjerovati u mene?, objasnio je.
Hardomilje i Ljubuški nikada nije zaboravio
Iako je veći dio života proveo preko oceana, Bubalo i danas s posebnim emocijama govori o Hardomilju i Ljubuškom. Vrijednosti koje je ondje stekao, kaže, pratile su ga tijekom cijelog života.
Svoj poslovni put ne pripisuje privilegijama ni bogatom nasljedstvu, nego radu i prilikama koje je sam stvarao.
Nemamo svi priliku kao što sam je ja imao, ali ja sam svoju priliku sam stvorio. Život je kratak, ali lijep ako imate zdravlje i znate što radite, zaključio je Bubalo.
Njegova priča svjedoči o generaciji Hercegovaca koja je odlazila u svijet u potrazi za boljim životom, ali je i nakon desetljeća provedenih daleko od doma ostala snažno povezana s rodnim krajem.
Iako već desetljećima živi u Los Angelesu, Bubalo ističe da nikada nije zaboravio rodni kraj ni vrijednosti koje je ponio iz obitelji – rad, poštenje i upornost.
Ja sam seosko dijete, rekao je na početku razgovora, prisjećajući se odrastanja u Hardomilju i roditelja koje smatra svojim najvećim životnim učiteljima.
Sa 16 godina napustio rodni kraj
Bubalo je rođen u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a njegovo su djetinjstvo obilježile ratne i poratne godine. Njegov otac bio je dugogodišnji načelnik ljubuške općine i istaknuti član Hrvatske seljačke stranke prije Drugoga svjetskog rata, piše Ljportal.
Zbog političke prošlosti obitelji Stipi je nakon rata bila uskraćena mogućnost školovanja za zanat u Mostaru.
Moju majku i oca mogu samo hvaliti. Naučili su me mnogo dobrih stvari i tek sam kasnije u životu shvatio koliko su bili iskreni i pošteni ljudi, ispričao je.
Ne želeći ostati na selu i baviti se poslom koji nije volio, sa samo 16 godina donio je odluku koja će mu promijeniti život.
Rekao sam ocu: Ti kopaj, a ja neću. Ja idem s glavom preko svijeta.
Nakon odlaska iz Hardomilja najprije je stigao u Sarajevo, zatim u Zenicu, a posao je pronašao u Varešu, gdje je radio na istraživanju rudnih nalazišta i upoznao život potpuno drukčiji od onoga u kojem je odrastao.
Bijeg preko jugoslavensko-talijanske granice
Jedno od najdramatičnijih poglavlja njegova života dogodilo se tijekom služenja vojnog roka u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon što je raspoređen na graničnu službu prema Italiji, mjesecima je čekao priliku za bijeg.
Tijekom jedne noćne straže napustio je položaj i kroz šumu i snijeg krenuo prema granici. Na talijanskoj strani najprije je naišao na slovensku obitelj, a potom se predao talijanskim karabinjerima.
Govoreći o opasnosti kojoj se izložio, priznao je da je bio spreman i na najgori ishod.
Jedna bomba bila je za mene. Živ u ruke nisam htio pasti, kazao je Bubalo.
Nakon emigracije započeo je novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Najprije je godinama radio u građevinskom sektoru, a zatim je postupno izgradio uspješan poduzetnički put u Kaliforniji.
Supruga mu je bila najveća potpora
Govoreći o poslovnom uspjehu, Bubalo je posebno istaknuo ulogu svoje supruge, koju naziva svojom desnom rukom.
Podrška moje žene bila je sto posto. Rekao sam joj: moj uspjeh je i tvoj uspjeh. Idemo zajedno. Ako uspijemo, uspjeli smo zajedno, prisjetio se.
Od početka braka, kaže, sve su gradili zajednički, bez podjele na njegov i njezin novac. Njihovo dvoje djece također je uključeno u poslovni svijet. Sin vodi tri kompanije, dok je kći nakon završetka školovanja i podizanja djece započela vlastitu karijeru.
Bubalo je pomagao i u školovanju mladih iz Hercegovine, smatrajući da stečeni uspjeh ima smisla samo ako se dijeli s drugima.
Ne možeš sve zadržati za sebe. Ako možeš nekome pomoći, pomozi, poručio je.
Od građevine do bankarskog sektora
Poslovi u građevinarstvu omogućili su mu ulazak u svijet ulaganja. Prvu veću investiciju ostvario je nakon što mu je predsjednik jedne američke banke ponudio kupnju dionica.
Bubalo je priznao da tada nije znao što znači engleska riječ stock. Nakon što mu je supruga objasnila da je riječ o dionicama, odlučio je uložiti približno 60.000 dolara.
Nekoliko godina poslije banka je prodana japanskom investitoru, a Bubalu je za njegov udio isplaćeno 230.000 dolara.
To je bio početak njegovih ulaganja u bankarstvo. U drugoj banci poslije je stekao približno 22 posto vlasništva i obnašao dužnost potpredsjednika. Banka je 1987. godine prodana za 95 milijuna dolara.
Gubitak od 250.000 dolara nazvao diplomom s Harvarda
Unatoč brojnim uspješnim ulaganjima, Bubalo je otvoreno govorio i o poslovnim pogreškama. Na jednom zahtjevnom građevinskom projektu zbog problema s podzemnim vodama izgubio je približno 250.000 dolara.
Umjesto nastavka posla koji bi donosio nove gubitke, pronašao je način da izađe iz projekta i sačuva tvrtku.
To mi je bila diploma s Harvarda, rekao je uz osmijeh, ističući kako se najvrjednije poslovne lekcije često nauče na vlastitim pogreškama.
Tijekom poslovne karijere gotovo nikada nije podizao kredite. Smatrao je da nema razloga plaćati kamate ako raspolaže vlastitim kapitalom, a velik dio ušteđevine godinama je držao u švicarskoj banci.
Ako ne vjerujem u sebe i svoj posao, kako očekivati da će drugi vjerovati u mene?, objasnio je.
Hardomilje i Ljubuški nikada nije zaboravio
Iako je veći dio života proveo preko oceana, Bubalo i danas s posebnim emocijama govori o Hardomilju i Ljubuškom. Vrijednosti koje je ondje stekao, kaže, pratile su ga tijekom cijelog života.
Svoj poslovni put ne pripisuje privilegijama ni bogatom nasljedstvu, nego radu i prilikama koje je sam stvarao.
Nemamo svi priliku kao što sam je ja imao, ali ja sam svoju priliku sam stvorio. Život je kratak, ali lijep ako imate zdravlje i znate što radite, zaključio je Bubalo.
Njegova priča svjedoči o generaciji Hercegovaca koja je odlazila u svijet u potrazi za boljim životom, ali je i nakon desetljeća provedenih daleko od doma ostala snažno povezana s rodnim krajem.
