Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.

Mluša

Selo je zbijenog tipa, ali su muslimanske kuće odvojene od katoličkih. Ima 13 katoličkih i 2 muslimanske kuće, svega 15. Selo je ranije bilo čisto muslimansko. Mluša je većinom bila svojina nekog Dugalića, čija je bila i Zvirnjača (pa je Zvirnjaču kupio Miralem). Dugalić je doveo Belje za kmetove, i oni su prvi katolici koji su došli u selo.

K a t o l i c i: Belje (10 k.) su starinom Čorići iz Ograđenika (Mostarski srez). Došao im je pradjed. Bio je vrlo vješt puškar i prvi je počeo graditi mlinove i stupe pod selom (po tome su prozvani Beljama). Jednom je bježao u Dalmaciju pa se poslije nekog vremena vratio.

-Kuraja (1 k.) je došao iz Gmića na zemlju Samardžića. Inače je od Kuraje na Proslapu.

- Vladić (1 k.) je došao 1912. sa Šćita na ženinstvo. - Jurić (1 k.) je također došao na ženinstvo oko 1920. Opširnije u selu Kovačevo Polje.

M u s l i m a n i: Pilavi (2 k.) kažu da su starinom iz Bige i da su došli u fet. Bila su 3 brata: jedan ostao u Foči (tamo kažu da ima više od 40 kuća Pilava), drugi u Mostaru, a treći došao u Ramu. Jedna su kuća pravi pilavi, a drugo su Halilovići. Pilavi su došli na Mlušu na ženinovinu iz Lapsunja prije 1878. U selu su bili muslimani Mujkići, sada na Proslapu, te Maslešići i Samarđići, sada u Prozoru.

Selo je na kratkoj kosi koja se vrlo strmo spušta u rijeku Ramu. Nad selom su mnoge vododerine ("rivine"). Zapadno od sela je do Korita - Bareci, a istočno Jove - Badanj. Selo nosi vodu s bunara u selu i s izvora Prdaljice, a blizu sela je i izvor Zmajevača, ali ljeti se pate bez vode.

Sjeverno, iznad sela su strmi krečnjački otsjeci Srebrenik ispod brda Stražbenice. Ispod njih je strana Trebiševica od crvenih pješčara. Sa Srebrenika silaze u Badanj dolovi Gotski Dolac i Vrila.

Oko sela su njive: Zaglavišće. Ravna, Postaja, Popala, Drežnica, Bor, Vrtača, Osredak, Brista, Kuk, Slanci, Pivnica (bio vinograd), Luka, Koto, Livadica - Livadica, Bare, Jablan, Rupa. Ispaša je po stranama nad selom: Piljevina, Kunovača, Jurića Krč, Debela Kosa, Vučja Kosa i Gotski Dolac. Jedno mjesto u samom selu zove se Despotovina, a jedan vis pod selom Arapovac. Pod selom na Rami su stupe i valjavice. Katoličko groblje je na brežuljku Buljevcu, izvan sela, a muslimansko odmah iznad katoličkih kuća u selu.

U Priklapcima pod Mlušom ima gromila. Na brijegu pod samim selom je bio jedan mramor. Bilo ih je više pa su uništeni. Jedan seljak je napravio kuću oko groba. Bila su još dva srednjovjekovna groblja. Jedno je na jednoj maloj kosici u potoku niže Krajčice pod Mlušom: bila su tu dva "mašeta", pa je jedan prevrnut i pao u potok, a drugi još stoji. Drugo je na Bilicama iznad sela, gotovo sasvim već uništeno: i tu stoji još samo jedan pomjeren stećak. Na Despotovini iznad kuće Pilavove bio je nekakav veliki kamen, koji je upotrijebljen za gradnju.

Selo je ranije bilo čisto muslimansko. Priča se da je u selu bilo 77 muslimana "puškara" (ljudi doraslih za pušku) i među njima je bilo 7 imenjaka Selima. Bavili su se kiridžilukom. Niti im je tko mogao kamena odbaciti, niti otskočiti. No, kuga ih je sve pomorila. U Postinju ima Čuljkova pećina, ranije Keranova, po hajduku Keranu kog je ubio neki Garabin, gađajući ga preko rijeke. U blizini te pećine M. Beljo je nedavno na njivi našao zidine od 11 kuća ili zgrada.

Mluša je bila većinom svojina nekog Dugalića, čija je bila i Zvirnjača (pa je Zvirnjaču kupio Miralem). Dugalić je doveo Belje za kmetove, i oni su prvi od katolika dobili u selo.