U potrazi za stanom u Njemačkoj, brojni najmoprimci nailaze na svakakva pitanja na koja nisu navikli. Među njima puno je dopuštenih, poput pitanja o prihodima ili broju ljudi koji bi se uselili u objekt, no među njima postoje i pitanja koja su privatne prirode te su nedopuštena stoga najmodavac riskira kaznu.
U Njemačkoj je uobičajeno tražiti samoprijavu od najmoprimaca kako bi stanodavci ili pak agencije za nekretnine mogle procijeniti radi li se o prikladnim kandidatima. Kako navodi Fenix Magazin, ta samoprocjena nije ozakonjena, stoga stanari službeno nemaju pravo tražiti od vas da odgovarate na sva postavljena pitanja.
Oni smiju prikupljati podatke poput punog imena, datuma rođenja ili trenutačne adrese, kao i osobnu iskaznicu kandidata, no nemaju pravo napraviti presliku iste. Također, smiju postavljati pitanja vezana uz posao, neto prihode najmoprimaca ili pak mogućnosti o bankrotu, no dokaz o kreditnog sposobnosti stanodavac može tražiti tek pri sklapanju ugovora jer se inače radi o prekršaju.
A s druge strane, neka su pitanja privatna i stoga nisu dopuštena. Radi se konkretno o pitanjima:
– obiteljsko planiranje
– političke simpatije
– članstvo u klubovima, sindikatima, strankama
– vjerska pripadnost
– seksualna orijentacija
– etničko podrijetlo ili nacionalnost
– kazneni dosje ili istrage u tijeku
– bolestima ili invaliditetu
– hobiji i glazbeni ukus
– pušenje
I pitanje bračnog statusa po novom pravnom stajalištu se smatra privatnim te potencijalni najmoprimac može na njih odgovoriti netočno. Objašnjenje toga je da partner najmoprimca nije od ekonomskog interesa za stanodavca ako stranka nije u najmu. Situacija je tek drugačija ako je i partner ugovorna strana.
Ako kandidat, odnosno najmoprimac pak odgovori lažno na neka pitanja i to se otkrije, najgora stvar koja se može dogoditi je raskid ugovora bez prethodne obavijesti. Ipak, ako stanodavac postavi nedopušteno pitanje, riskira upravni prekršaj koji može završiti novčanom kaznom.
U Njemačkoj je uobičajeno tražiti samoprijavu od najmoprimaca kako bi stanodavci ili pak agencije za nekretnine mogle procijeniti radi li se o prikladnim kandidatima. Kako navodi Fenix Magazin, ta samoprocjena nije ozakonjena, stoga stanari službeno nemaju pravo tražiti od vas da odgovarate na sva postavljena pitanja.
Oni smiju prikupljati podatke poput punog imena, datuma rođenja ili trenutačne adrese, kao i osobnu iskaznicu kandidata, no nemaju pravo napraviti presliku iste. Također, smiju postavljati pitanja vezana uz posao, neto prihode najmoprimaca ili pak mogućnosti o bankrotu, no dokaz o kreditnog sposobnosti stanodavac može tražiti tek pri sklapanju ugovora jer se inače radi o prekršaju.
A s druge strane, neka su pitanja privatna i stoga nisu dopuštena. Radi se konkretno o pitanjima:
– obiteljsko planiranje
– političke simpatije
– članstvo u klubovima, sindikatima, strankama
– vjerska pripadnost
– seksualna orijentacija
– etničko podrijetlo ili nacionalnost
– kazneni dosje ili istrage u tijeku
– bolestima ili invaliditetu
– hobiji i glazbeni ukus
– pušenje
I pitanje bračnog statusa po novom pravnom stajalištu se smatra privatnim te potencijalni najmoprimac može na njih odgovoriti netočno. Objašnjenje toga je da partner najmoprimca nije od ekonomskog interesa za stanodavca ako stranka nije u najmu. Situacija je tek drugačija ako je i partner ugovorna strana.
Ako kandidat, odnosno najmoprimac pak odgovori lažno na neka pitanja i to se otkrije, najgora stvar koja se može dogoditi je raskid ugovora bez prethodne obavijesti. Ipak, ako stanodavac postavi nedopušteno pitanje, riskira upravni prekršaj koji može završiti novčanom kaznom.
