Kada je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog stoljeća, i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svjetski znanstvenik, Teslin prijatelj, američki pjesnik Johnson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju.

Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg djetinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je poslije mnogo godina i desetljeća traganja konačno našao odgovor, koji se sve vrijeme nalazio tu pored njega – u kršćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.

Molitva Oče naš može tumačiti na razne načine, i u svakom sloju molitve da se pronalazi uvijek neki nov i skriven smisao. Evo što sve možete otkriti u riječima molitve Oče naš, piše Dnevno.ba.

Oče naš

Kad kažeš ove riječi, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vrijeme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i smrtnika, jer ti je zapovjeđeno od Sina Božjega, vrhovnog donosioca istine o Bogu i o ljudima reći "Oče naš ", a ne" Oče moj ".

Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako:

U molitvi "Oče naš" nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njezino podrijetlo Božansko. Mi smo dio Božanstva. Molitvom čovjek treba da se u satima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-znanstveni utjecaj na ljudsku prirodu.

Koji si na nebesima

Znači da je tamo gdje je Otac naš, i Domovina (otadžbina) naša. Pogani koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu bilo kao čovjeka bilo kao rijeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu domovinu do u zemaljsku. Domovina je blago veliko, a Gospodin je rekao: "Gdje je blago, ondje je i srce vaše".

Ali, može značiti i ovo:

Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po kršćanskoj ezoterici regiji duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri viša članka ljudske prirode, na čovjekovu božansku sadržinu: "Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Kraljevstvo tvoje i Tvoja Volja neka bude".

Zatim slijede prve tri molbe:

1. Nek se sveti ime tvoje

Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osvešćuju imenom Božjim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božjim.

A tumače ga i ovako:

U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznolikosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne znanosti.

2. Nek bude kraljevstvo (carstvo) tvoje

Kraljevstvo Božje ne može se razlučiti od kraljevanja Božjega. Kraljevstvo dolazi zajedno s kraljem. Bila bi besmislica iščekivati carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi "Carju Nebesni Utjesitelja" vjernici mole Cara Duha da dođe: "Dođi i useli se u nas". Smisao obje molitve je jasan: Kraljevstvo Božje doći će onda kada i Car Bog dođe. Moleći za Kraljevstvo Božje mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.

ili:

Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznolikosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj znanosti kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.

3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji

U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božja. No, ta vladavina volje Božje nije silom nametnuta nego nju duhovi svjetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božjoj kao jedinoj nepogrešnoj.

Kao i:

Život svemira potječe od Božanske emanacije. Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.

A zatim sljedeće četiri molbe govore ovo:

1. Kruh naš svagdašnji daj nam danas

Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni kruh moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je kruh od Boga, i ekonomski jer kruh što Bog daje pripada svima.

Ali, postoji i ovo gledište:

Odnosi se na fizičko tijelo koje možemo promatrati kao dio materijalnog dijela naše planete. Njegova je tvar uzeta iz dijelova planete i u nju se vraća. Također nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.

2. I oprosti nam dugove naše kao što mi otpuštamo dužnicima svojim

Bog odlučno traži od nas tu obvezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obveze i ovoga uvjeta. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego nama može sav svijet dugovati.

I:

Ova molba se odnosi na eterično tijelo i na njega moramo također gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tijelu svi nagoni, požuda i strasti. Eteričko tijelo krije u sebi stalnije i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričnom ili životnom tijelu. Oduvijek su se svuda u tajnoj nauci označavale pogreške protiv zajednice koje potječu iz eteričkog tijela kao dug.

3. I ne uvedi nas u napast

Kušati znači ispitivati. Da nije grijeha, ne bi bilo ni kušanja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i tjelesna izbor čim se začnu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopćeg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.

I drugo gledište:

Sve što se mijenja lako i brzo, usidreno je astralnom tijelu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se valova u ljudskoj duši. Grijesi više individualne prirode koje počini čovjek kao posebna ličnost, nastaju uslijed svojstava astralnog tijela. Mogućnost pogreške astralnog tijela naziva se napast (iskušenje). Uslijed iskušenja pojedinac prima na sebe neki osobni grijeh.

4. No izbavi nas od zloga

Molimo se Ocu nebeskom da nas izbavi od Sotone, koji je nositelj svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u osobnom životu tako iu društvenom. Tako od pamtivijeka šapće ljudima Sotona. I ljudi su ga do tisuću puta poslušali, po tisuću puta prolili bratsku krv, pohulio na Oca svog nebeskog i po tisuću puta razočarani padali u očajanje.

I za kraj:

Preostaje još greška ljudskog "ja", prave ličnosti. Samoljublje je ušlo u ljudsko tijelo i uslijed toga je čovjek postao egoistično biće, "ja" slijedi sve nagone i sklonosti tijela. Riječ zlo se nikad u tajnoj nauci ne upotrebljava ni za što drugo osim za neku pogrešku ljudskog "ja", odnosno naše duše.