29. godina poslije ratnih stradanja i više od 3 godine od kako je započela obnova danas je svečano otvoren Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva. Bez nazočnosti građana i uzvanika i bilo kakvih obraćanja, a uz svečani program, simbol Vukovara i Domovinskog rata danas je otvorio svoja vrata za sve građane.
U sklopu programa himnu Republike Hrvatske izvela klapa Hrvatske ratne mornarice sv. Florijan. Državni stijeg na vrh vodotornja podigao je Krešimir Đalto, sin pokojnog vukovarskog branitelja Hrvoja Đalte koji je zajedno s pokojnim braniteljem Ivanom Ivanikom podizao zastavu na Vodotornju tijekom agresije na Vukovar. U programu otvaranja Vodotornja nastupili su Vladimir Košić-Zec, Najbolji hrvatski tamburaši, Ivana i Marija Husar, Jacques Houdek…
Građani su program otvaranja mogli pratiti putem Facebooka kao i lokalnih televizijskih postaja. Projekt obnove izradili su arhitekti zagrebačke „Radionice arhitekture”, a sami radovi započeli su u svibnju 2017. godine. U obnovu Vodotornja uloženo je 46 milijuna kuna od kojih su 39 milijuna kuna donacije oko 7.000 donatora iz Hrvatske i svijeta. Među donatorima bilo je niz pravnih osoba ali i građana, među kojima i učenici i umirovljenici, koji su donirali koliko su mogli, piše Večernji list.
Uz objekt Vodotornja obnovljen je i okoliš pa su tako tu amfiteatar s 100 sjedećih mjesta, dječje igralište, caffe bar, parking.. Do vrha Vodotornja može se panoramskim dizalom kao i stepenice s kojima se dolazi do memorijalne sobe kroz koju se proteže memorijalna staza. U sobi, u kojoj se do rata nalazio spremnik za vodu, postavljeno je šest interaktivnih ekrana s multimedijalnim sadržajem koji govore o Domovinskom ratu, žrtvi Vukovara i povijesti Vodotornja.
Iz memorijalne sobe dolazi se do vidikovca i jarbola Hrvatske pored kojeg su postavljene stope pokojnih vukovarskih branitelja Ivana Ivanike i Hrvoja Đalte koji su podizali zastavu na Vodotoranj u jesen 1991. godine. Vrh Vodotornja je ograđen visokom ogradom radi sigurnosti posjetitelja, a postavljena su i dva dalekozora putem kojih se može razgledati područje cijeloga grada i okolice.
Inače, Vodotoranj je izgrađen 1968. godine i visok je 50-ak metara. S kapacitetom rezervoara od 2.200 kubnih metara u to vrijeme Vodotoranj je bio među najvećim građevinama te vrste u Europi. Na vrhu bio je restoran-vidikovac, kavana "Vodotoranj" iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica.
Restoran je zatvoren 1970. godine, a nakon toga tu je bilo računovodstvo Vodovoda. Tijekom agresije na Vukovar Vodotoranj je pogođen s više od 600 projektila te je teško oštećen. Međutim, ostao je na svojim temeljima i tako postao simbol Domovinskog rata i Vukovara.
U sklopu programa himnu Republike Hrvatske izvela klapa Hrvatske ratne mornarice sv. Florijan. Državni stijeg na vrh vodotornja podigao je Krešimir Đalto, sin pokojnog vukovarskog branitelja Hrvoja Đalte koji je zajedno s pokojnim braniteljem Ivanom Ivanikom podizao zastavu na Vodotornju tijekom agresije na Vukovar. U programu otvaranja Vodotornja nastupili su Vladimir Košić-Zec, Najbolji hrvatski tamburaši, Ivana i Marija Husar, Jacques Houdek…
Građani su program otvaranja mogli pratiti putem Facebooka kao i lokalnih televizijskih postaja. Projekt obnove izradili su arhitekti zagrebačke „Radionice arhitekture”, a sami radovi započeli su u svibnju 2017. godine. U obnovu Vodotornja uloženo je 46 milijuna kuna od kojih su 39 milijuna kuna donacije oko 7.000 donatora iz Hrvatske i svijeta. Među donatorima bilo je niz pravnih osoba ali i građana, među kojima i učenici i umirovljenici, koji su donirali koliko su mogli, piše Večernji list.
Uz objekt Vodotornja obnovljen je i okoliš pa su tako tu amfiteatar s 100 sjedećih mjesta, dječje igralište, caffe bar, parking.. Do vrha Vodotornja može se panoramskim dizalom kao i stepenice s kojima se dolazi do memorijalne sobe kroz koju se proteže memorijalna staza. U sobi, u kojoj se do rata nalazio spremnik za vodu, postavljeno je šest interaktivnih ekrana s multimedijalnim sadržajem koji govore o Domovinskom ratu, žrtvi Vukovara i povijesti Vodotornja.
Iz memorijalne sobe dolazi se do vidikovca i jarbola Hrvatske pored kojeg su postavljene stope pokojnih vukovarskih branitelja Ivana Ivanike i Hrvoja Đalte koji su podizali zastavu na Vodotoranj u jesen 1991. godine. Vrh Vodotornja je ograđen visokom ogradom radi sigurnosti posjetitelja, a postavljena su i dva dalekozora putem kojih se može razgledati područje cijeloga grada i okolice.
Inače, Vodotoranj je izgrađen 1968. godine i visok je 50-ak metara. S kapacitetom rezervoara od 2.200 kubnih metara u to vrijeme Vodotoranj je bio među najvećim građevinama te vrste u Europi. Na vrhu bio je restoran-vidikovac, kavana "Vodotoranj" iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica.
Restoran je zatvoren 1970. godine, a nakon toga tu je bilo računovodstvo Vodovoda. Tijekom agresije na Vukovar Vodotoranj je pogođen s više od 600 projektila te je teško oštećen. Međutim, ostao je na svojim temeljima i tako postao simbol Domovinskog rata i Vukovara.
