Tim inženjera osmislio je impresivan nacrt za svemirsku letjelicu Chrysalis, dugu gotovo 58 kilometara, koja bi jednog dana mogla prevesti do 2400 putnika do Alfa Centauri, nama najbližeg zvjezdanog sustava.
Ova ambiciozna vizija nedavno je timu donijela glavnu nagradu na natjecanju Project Hyperion Design Competition, pokrenutom prošle godine od strane međunarodnog konzorcija znanstvenika, inženjera i urbanista, piše Live Science.
Život u svemirskom divu
Koncept Chrysalis zvuči kao da je izravno preuzet iz znanstvenofantastičnog romana. Ovo hipotetsko stanište stvaralo bi gravitaciju sličnu Zemljinoj neprekidnom rotacijom oko vlastite osi.
Struktura se sastoji od nekoliko slojeva nalik ljuskama luka, a svaki ima svoju svrhu. Unutarnji slojevi bili bi posvećeni stanovanju, vrtovima, skladištima te proizvodnji hrane i održavanju ekosustava, dok bi postojali i zajednički prostori za druženje.
Svaku od ovih ljuski pokretali bi reaktori na nuklearnu fuziju, tehnologija koju, valja naglasiti, čovječanstvo još nije uspjelo praktično primijeniti na Zemlji. Chrysalis je zamišljen kao niz faza, pri čemu je svaka "potpuno autonomno i cjelovito" stanište. Sloj najbliži jezgri osiguravao bi prostor za biljke, mikrobe i stoku, s različitim okolišima poput tropskih i borealnih šuma kako bi se očuvala bioraznolikost.
Pogled u beskraj i kontrola populacije
Drugi sloj sadržavao bi zajedničke prostore, a treći "3D ispisane stambene module". Najudaljenija ljuska služila bi kao skladište za strojeve i resurse.
Posebno se ističe "Kozmička kupola", visoka oko 130 metara i promjera 360 metara, koja bi pružala kontrolirano okruženje bez gravitacije, toplinsku izolaciju i zaštitu od svemirskog zračenja. To bi ujedno bilo i jedino mjesto gdje bi stanovnici mogli promatrati svemir, slobodno lebdeći u bestežinskom stanju.
"Kroz prozirne panele kupole, stanovnici će moći promatrati svemir iza svemirske letjelice", navodi se u sažetku projekta.
Budući da je Chrysalis generacijski brod, plan predviđa i kontrolu populacije. Stanovnici bi imali trogodišnji period, između 28. i 31. godine, za reprodukciju, uz ograničenje na dvoje djece po osobi, "ne nužno s istim partnerom".
Cilj je održati stabilnu populaciju od oko 1500 pojedinaca tijekom tri generacije. Umjetna inteligencija imala bi ključnu ulogu u osiguravanju "otpornosti cjelokupnog društvenog sustava, boljeg prijenosa znanja između generacija i dubljeg uvida u dinamiku kompleksa".
Između vizije i stvarnosti
Iako je riječ o fascinantnoj i detaljnoj viziji višegeneracijskog putovanja, Chrysalis je još uvijek čvrsto u domeni znanstvene fantastike.
Osim problema nepostojanja praktične nuklearne fuzije, proizvodni procesi potrebni za izgradnju strukture duge desecima kilometara u nultoj gravitaciji daleko nadmašuju sve što je čovječanstvo dosad postiglo.
Ova ambiciozna vizija nedavno je timu donijela glavnu nagradu na natjecanju Project Hyperion Design Competition, pokrenutom prošle godine od strane međunarodnog konzorcija znanstvenika, inženjera i urbanista, piše Live Science.
Život u svemirskom divu
Koncept Chrysalis zvuči kao da je izravno preuzet iz znanstvenofantastičnog romana. Ovo hipotetsko stanište stvaralo bi gravitaciju sličnu Zemljinoj neprekidnom rotacijom oko vlastite osi.
Struktura se sastoji od nekoliko slojeva nalik ljuskama luka, a svaki ima svoju svrhu. Unutarnji slojevi bili bi posvećeni stanovanju, vrtovima, skladištima te proizvodnji hrane i održavanju ekosustava, dok bi postojali i zajednički prostori za druženje.
Svaku od ovih ljuski pokretali bi reaktori na nuklearnu fuziju, tehnologija koju, valja naglasiti, čovječanstvo još nije uspjelo praktično primijeniti na Zemlji. Chrysalis je zamišljen kao niz faza, pri čemu je svaka "potpuno autonomno i cjelovito" stanište. Sloj najbliži jezgri osiguravao bi prostor za biljke, mikrobe i stoku, s različitim okolišima poput tropskih i borealnih šuma kako bi se očuvala bioraznolikost.
Pogled u beskraj i kontrola populacije
Drugi sloj sadržavao bi zajedničke prostore, a treći "3D ispisane stambene module". Najudaljenija ljuska služila bi kao skladište za strojeve i resurse.
Posebno se ističe "Kozmička kupola", visoka oko 130 metara i promjera 360 metara, koja bi pružala kontrolirano okruženje bez gravitacije, toplinsku izolaciju i zaštitu od svemirskog zračenja. To bi ujedno bilo i jedino mjesto gdje bi stanovnici mogli promatrati svemir, slobodno lebdeći u bestežinskom stanju.
"Kroz prozirne panele kupole, stanovnici će moći promatrati svemir iza svemirske letjelice", navodi se u sažetku projekta.
Budući da je Chrysalis generacijski brod, plan predviđa i kontrolu populacije. Stanovnici bi imali trogodišnji period, između 28. i 31. godine, za reprodukciju, uz ograničenje na dvoje djece po osobi, "ne nužno s istim partnerom".
Cilj je održati stabilnu populaciju od oko 1500 pojedinaca tijekom tri generacije. Umjetna inteligencija imala bi ključnu ulogu u osiguravanju "otpornosti cjelokupnog društvenog sustava, boljeg prijenosa znanja između generacija i dubljeg uvida u dinamiku kompleksa".
Između vizije i stvarnosti
Iako je riječ o fascinantnoj i detaljnoj viziji višegeneracijskog putovanja, Chrysalis je još uvijek čvrsto u domeni znanstvene fantastike.
Osim problema nepostojanja praktične nuklearne fuzije, proizvodni procesi potrebni za izgradnju strukture duge desecima kilometara u nultoj gravitaciji daleko nadmašuju sve što je čovječanstvo dosad postiglo.
