Raphael Fellmer ne želi ni dotaknuti novac. Kada pronađe novčanicu na ulici, ostavi je ondje. Kada treba hranu, odjeću ili bilo što materijalno, prebire po smeću. Već više od dvije godine 29-godišnji Fellmer u generalnom je novčanom štrajku kako bi pokazao svijetu kako smo hiperpotrošnjom krenuli u sasvim krivom smjeru. Posebno se to odnosi na bacanje hrane.
"Imamo više robe i živimo luksuznije no ikada, ali nedostaje nam ljubavi, poštovanja i ljudskog dodira", kazao je Fellmer koji sa svojom suprugom i 17-mjesečnom kćeri živi u Berlinu u Njemačkoj.
I dok Fellmer živi isključivo bez novca, njegova supruga ima oko 280 dolara mjesečno koje čini dijelom ušteđevina i državna subvencija za dijete, kako bi platila prijevoz, zdravstvenu zaštitu i hranu za dijete.
Uzimaju hranu koju trgovine bacaju
Fellmer, inače Nijemac, koji je diplomirao na sveučilištu u Haagu nije prva osoba koja izbjegava novac. Posljednjih godina veliki broj pojedinaca napravio je to isto, dio njih sa sličnom motivacijom - kako bi skrenuli pozornost na nematerijalne vrijednosti.
Ono što Fellmera razlikuje od drugih jest da je on stvorio svoje vlastito alternativno tržište - unutar jedne od najvažnijih kapitalističkih zemalja na svijetu, Fellmer je uspostavio svoju inačicu robne razmjene.
Tako, kako bi imali krov nad glavom, ovaj par radi na 'kućnim' popravcima u Kući mira, neprofitnom centru u Berlinu. Na taj način u zgradi žive besplatno. Hranu nabavljaju tako da Fellmer pita za ostatke hrane iz trgovina. On i njegova supruga odjeću dobivaju kao donaciju. Liječnike i stomatologe traže da ih besplatno pregledaju. Ponekad se Fellmer bavi neobičnim poslovima, kao što je drvodjelstvo, kako bi platio račun za liječnika.
Spasioci hrane
Fellmer ponekad radi i kao gost govornik kako bi govorio o životu bez novca, ali odbija da za to bude plaćen. Prošle je godine pokrenuo i organizaciju koja bi pomagala svima onima koji žele živjeti bez novca. Fellmer tako nadzire 80 ljudi koji sakupljaju hranu iz 80 trgovina u Berlinu, a sebe zovu "spasiocima hrane", i osim što na takav način priskrbljuju hranu za sebe, dijele je i drugima. Svaki "spasitelj hrane" pri tom je morao potpisati da neće tužiti trgovinu ukoliko se razboli od konzumiranje hrane kojoj je istekao rok trajanja. Sporazum sada šire i na druge supermarkete. Osim toga, u dogovoru je i sa pekarama koje mu ostavljaju svoje ostatke.
Fellmer je započeo s novčanim štrajkom 2010. godine kada je s grupom istomišljenika krenuo na putovanje iz Europe u Latinsku Ameriku pa sve do Meksika. U Europu su se vratili preko Sjeverne Amerike. Pri tom su koristili više od 500 načina prijevoza, a kada su bili gladni tražili su ostatke iz fast fooda.
Amerikancu su, kazao je Fellmer, primjer i krajnje dobrote i pohlepe.
Nedostaje li ikada Fellmeru novca, pitali su ga iz Huffington Posta. "Ne", odgovara. "Osjećam se ispunjeniji jer ne moram misliti o novcu niti donositi odluke. Mogućnost izbora može biti gnjavaža izbora. Kada to odstranite, zahvalniji ste za ono što dobijete", objasnio je.
J.Š./Huffington Post
