U roku od šest tjedana Mihael je pješice prešao dug i zahtjevan put kako bi zahvalio Bogu za zdravlje obitelji i rođenje djeteta.

Kad god bi ga netko putem upitao kada stiže na odredište, Mihael Pehar morao je zastati i izračunati koliko mu još kilometara preostaje. Upravo mu je to pitanje, ispričao je za televiziju Maria Vision, bilo najteže na putu, lakše mu je bilo misliti samo na dionicu koju mora prijeći toga dana.

Tako je u šest tjedana prešao čak 1.300 kilometara od njemačkog Stuttgarta do Međugorja i rodnih Gradnića. Na ovo nesvakidašnje hodočašće krenuo je kako bi zahvalio Bogu za zdravlje obitelji i rođenje djeteta.

Za veliku zahvalu želio je podnijeti veću žrtvu

Mihael je kao šestogodišnjak otišao u Njemačku, gdje se školovao i diplomirao. Danas radi kao inženjer u kompaniji DEKRA, gdje vodi tim od 15 stručnjaka. Iako u Stuttgartu ima ispunjen i sretan život te se aktivno bavi sportom, o hodočašću je počeo razmišljati još prije rođenja djeteta.

Želio je Bogu zahvaliti na novom životu i obitelji te je za to odlučio podnijeti veću žrtvu. Put je započeo s oko 13 kilograma tereta na leđima, ne računajući hranu i vodu.

Bilo je teško na početku. Trebala su mi otprilike dva tjedna da se tijelo privikne na svakodnevni napor. No, s vremenom primijetiš da se ne mijenja samo tvoja izdržljivost, svaki dan rasteš i kao osoba, prisjetio se Mihael.

Zatekao ga je toplinski val u Njemačkoj i Austriji, a osobito mu je naporno bilo hodati uz hrvatsku obalu. Iako je na put krenuo sam, sate samoće iskoristio je za dublje razmišljanje i molitvu, u čemu je pronašao duhovni odmor, piše Međugorje.info.

Od Imotskog do Ljubuškog prešao 54 kilometra u jednom danu

Nije unaprijed rezervirao smještaj niti strogo planirao dnevne rute. Ovisno o vremenu i fizičkom stanju, nekada bi prešao 20, a nekada i 50 kilometara. Put ga je vodio preko planinskih prijevoja visokih 1.800 metara, kroz Salzburg, Bleiburg, Sloveniju i Hrvatsku, a na cijeloj ruti nailazio je na iznimnu gostoljubivost ljudi koji su mu otvarali vrata svojih domova.

Posljednjeg dana hodočašća krenuo je iz Imotskog prema Ljubuškom i u samo jednom danu prešao čak 54 kilometra.

Kako se Međugorje primicalo, tako je i snaga rasla. Kod Tromeđe mi se učinilo da bih mogao napraviti još deset krugova prije spavanja, ispričao je.
 


Doček u Međugorju i Gradnićima

Inače, Mihaelu je put do Međugorja dobro poznat još od malih nogu jer je njegova obitelj pri svakom dolasku iz Njemačke pješice išla iz Gradnića prema Međugorju na misu i Brdo ukazanja.

Nakon što je prešao 1.300 kilometara i dočekao susret s obitelji u Međugorju, pješice je nastavio i do rodnih Gradnića, gdje su mu mještani pripremili svečani doček.

Svima koji razmišljaju o sličnom pothvatu poručuje da počnu s kraćim dionicama te nudi svoju pomoć i savjete za organizaciju. Nakon ovoga, od hodočasničkih želja ostaje mu slavni Camino, a razmišlja i o posjetu Rimu i papi.