Split dođe Antoniju Ježini poput sudbine. Za Dinamo je debitirao upravo protiv momčadi iz Parka mladeži , a danas će biti posljednja prepreka Splićanima u finalu Kupa. Pitamo ga je li to najveća utakmica u njegovoj karijeri.
- Još nije, ali bit će kada uzmemo trofej. Lani sam branio protiv Rijeke u finalu i izgubio. Sada ćemo ih tući - poručuje dobro raspoloženi vratar. Priznaje da mu se nije lako šaltati s klupe u prvenstvu do vratnica u Kupu, ali sretan je zbog povjerenja trenera. Cijelu sezonu je branio u Kupu i Zoran Mamić nije imao nikakve dvojbe da to isto radi i u finalu.
Split nije momčad
- Miran sam i nemam nikakvu tremu. Sigurno bi bilo bolje da postoji kontinuitet, ali imam dovoljno samopouzdanja i strpljenja - samouvjeren je Ježina. Priznaje da se za finale priprema već nekoliko tjedana. Pratio je posljednje nastupe Splita u HNL-u pa na YouTubeu upijao navike njihovih napadača. Istraga ga je dovela do sljedećeg zaključka:
- Split nije momčad, ali ima individualnu kvalitetu. Probudio im se Erceg, u Cikalleshiju imaju igrača koji može zabiti gol iz ničega. Ovo im je prvo finale u povijesti i svjesni su kako ih trofej vodi u Europu. Nema dvojbe da smo jači, ali jedna utakmica zove na oprez - stat će na loptu Ježina prije nego što je prebacio fokus na svoju momčad.
- Kako ide kraj sezone, mi se sve više dižemo. Dogodila nam se kemija. Postali smo prisniji i više radimo jedan za drugoga. Prije godinu dana tek smo se skupili, a četiri tjedna nisu bila dovoljna da postanemo momčad. To se najbolje vidjelo u Europi u kojoj je bilo oscilacija. U La Mangi smo pokazali da smo na pravom putu, a sada očekujem eksploziju - sumira naš sugovornik koji je trenutno rezerva Eduardu koji brani jako dobro. No, kakav bi to bio karakter ako bi se pomirio sa statusom prve zamjene...
Gurali me roditelji i brat
- Svojevremeno sam bio na širem popisu reprezentacije i nisam odustao od toga, ali svjestan sam da za to moram stati na gol Dinama. Sljedeća sezona bit će duga i imat ću svojih prilika koje namjeravam iskoristiti. Budite sigurni da ću dočekati svojih pet minuta - snažno je odjeknula poruka Antonija Ježine. Ne sumnjamo u takav epilog koji bi bio velika životna satisfakcija za 26-godišnjeg Murteranina koji je kroz karijeru prošao sito i rešeto da bi konačno isplivao na površinu. Bilo je dana kada Ježina nije imao što za jesti. Doslovno.
- U Zadru je dobro krenulo, ali onda je nastupila nestašica. Dobijemo Hajduk, dođem kući sav euforičan i otvorim frižider, a u njemu litra vode i pašteta. Odem drugi dan do pijace, svi te tapšaju po ramenu, a ja nemam deset kuna za kilu jabuka. Pa ja sam u godinu dana dobio deset tisuća kuna od kluba. Tko može preživjeti s time? Pa zamislite kako sam se osjećao kada su mi roditelji i brat Petar slali novac da preživim? A nisu baš imućni. Mama radi u dućanu, otac ponekad ide na ribe - evocirao je Ježina koji je u to vrijeme imao nekoliko ozbiljnih ponuda da napusti Zadar, između ostalog i onu od Zdravka Mamića da dođe u Dinamo.
Reno me nije pustio
- Nisam dobivao plaću, ali Reno Sinovčić me nije htio pustiti pa sam u Maksimir stigao okolnim putem. U Istri sam pod Pamićem odlično branio, struka u Dinamu je to prepoznala i angažirala me. Neka me krivo ne shvate. Hvala Zadru na afirmaciji, ali nije bilo lako u toj situaciji preživjeti.
U metropoli je Ježina konačno pronašao svoj mir.
- To je najbolje što mi se dogodilo. Sređen klub, stalni boravak u Europi, odlični uvjeti... Sigurno ću napredovati u Dinamu. Uostalom, i frižider je pun - nasmijao se Antonijo Ježina.
- Još nije, ali bit će kada uzmemo trofej. Lani sam branio protiv Rijeke u finalu i izgubio. Sada ćemo ih tući - poručuje dobro raspoloženi vratar. Priznaje da mu se nije lako šaltati s klupe u prvenstvu do vratnica u Kupu, ali sretan je zbog povjerenja trenera. Cijelu sezonu je branio u Kupu i Zoran Mamić nije imao nikakve dvojbe da to isto radi i u finalu.
Split nije momčad
- Miran sam i nemam nikakvu tremu. Sigurno bi bilo bolje da postoji kontinuitet, ali imam dovoljno samopouzdanja i strpljenja - samouvjeren je Ježina. Priznaje da se za finale priprema već nekoliko tjedana. Pratio je posljednje nastupe Splita u HNL-u pa na YouTubeu upijao navike njihovih napadača. Istraga ga je dovela do sljedećeg zaključka:
- Split nije momčad, ali ima individualnu kvalitetu. Probudio im se Erceg, u Cikalleshiju imaju igrača koji može zabiti gol iz ničega. Ovo im je prvo finale u povijesti i svjesni su kako ih trofej vodi u Europu. Nema dvojbe da smo jači, ali jedna utakmica zove na oprez - stat će na loptu Ježina prije nego što je prebacio fokus na svoju momčad.
- Kako ide kraj sezone, mi se sve više dižemo. Dogodila nam se kemija. Postali smo prisniji i više radimo jedan za drugoga. Prije godinu dana tek smo se skupili, a četiri tjedna nisu bila dovoljna da postanemo momčad. To se najbolje vidjelo u Europi u kojoj je bilo oscilacija. U La Mangi smo pokazali da smo na pravom putu, a sada očekujem eksploziju - sumira naš sugovornik koji je trenutno rezerva Eduardu koji brani jako dobro. No, kakav bi to bio karakter ako bi se pomirio sa statusom prve zamjene...
Gurali me roditelji i brat
- Svojevremeno sam bio na širem popisu reprezentacije i nisam odustao od toga, ali svjestan sam da za to moram stati na gol Dinama. Sljedeća sezona bit će duga i imat ću svojih prilika koje namjeravam iskoristiti. Budite sigurni da ću dočekati svojih pet minuta - snažno je odjeknula poruka Antonija Ježine. Ne sumnjamo u takav epilog koji bi bio velika životna satisfakcija za 26-godišnjeg Murteranina koji je kroz karijeru prošao sito i rešeto da bi konačno isplivao na površinu. Bilo je dana kada Ježina nije imao što za jesti. Doslovno.
- U Zadru je dobro krenulo, ali onda je nastupila nestašica. Dobijemo Hajduk, dođem kući sav euforičan i otvorim frižider, a u njemu litra vode i pašteta. Odem drugi dan do pijace, svi te tapšaju po ramenu, a ja nemam deset kuna za kilu jabuka. Pa ja sam u godinu dana dobio deset tisuća kuna od kluba. Tko može preživjeti s time? Pa zamislite kako sam se osjećao kada su mi roditelji i brat Petar slali novac da preživim? A nisu baš imućni. Mama radi u dućanu, otac ponekad ide na ribe - evocirao je Ježina koji je u to vrijeme imao nekoliko ozbiljnih ponuda da napusti Zadar, između ostalog i onu od Zdravka Mamića da dođe u Dinamo.
Reno me nije pustio
- Nisam dobivao plaću, ali Reno Sinovčić me nije htio pustiti pa sam u Maksimir stigao okolnim putem. U Istri sam pod Pamićem odlično branio, struka u Dinamu je to prepoznala i angažirala me. Neka me krivo ne shvate. Hvala Zadru na afirmaciji, ali nije bilo lako u toj situaciji preživjeti.
U metropoli je Ježina konačno pronašao svoj mir.
- To je najbolje što mi se dogodilo. Sređen klub, stalni boravak u Europi, odlični uvjeti... Sigurno ću napredovati u Dinamu. Uostalom, i frižider je pun - nasmijao se Antonijo Ježina.
