U svijetu vrtnih problema krtice su često na meti frustriranih vrtlara zbog njihove sklonosti kopanju rupa i stvaranju humaka na travnjaku. Međutim, umjesto da ih doživljavamo kao neprijatelje, trebali bismo razmotriti pozitivne aspekte njihova postojanja. Krtice su mali sisavci iz reda Soricomorpha, a pripadaju porodici Talpidae, koji rijetko izlaze na površinu, ali njihov rad ostavlja trag u obliku humaka i tunela ispod zemlje. Uglavnom su noćne životinje, što znači da su najaktivnije tijekom noći i ne spavaju zimski san, nego se zakopaju dublje u zemlju, skupivši dovoljno zaliha hrane prije toga.
Evo nekoliko zanimljivih činjenica o krticama:
Izgled: Krtica je mala životinja prekrivena crnom, gustom, kratkom i mekanom dlakom. Najčešće naraste do dužine od desetak centimetara. Prosječna težine krtice je 100 grama. Ima vrlo male oči, golu njušku, nema uške, a rep joj je jako kratak. Svi su ovi tjelesni atributi prilagođeni njezinu životu u podzemlju i tami.
Hrana: Veliki je gurman i hrani se pretežno insektima, larvama, crvima, gujavicama i drugim sitnim organizmima koje pronalazi pod zemljom. Njezina je prehrana ograničena na životinje koje pronađe u tlu ili one koje upadnu u rupu koju je iskopala. Ima blago otrovnu slinu koja joj omogućava lakši ulov plijena jer ga njome može nakratko paralizirati. Krtica dnevno pojede hranu koja odgovara polovici težine nje same, a razlog je brz metabolizam zbog kojega vrlo brzo ogladni. Golemu energiju troši na oranje kroz tlo. Krtice su najaktivnije kada pronalaze hranu tijekom kišnih razdoblja u kasno proljeće i rano ljeto.
Stanište: Krtice žive u podzemnim jazbinama, a na površinu izlaze rijetko, često slučajno. Ne mogu preživjeti u tvrdim, zbijenim, polusušnim tlima, nego vole staništa gdje je tlo rahlo i vlažno, naseljeno crvima, ličinkama i kukcima, što objašnjava često obilne populacije krtica na travnjacima i u parkovima. Kad sezona postane vrlo sušna, krtice se često sele na područja koja se navodnjavaju. Tri do pet krtica na 4000 četvornih metara smatra se prosječnom do visokom gustoćom populacije. Njezin teritorij ima radijus i do četiri stotine metara.
Kopanje tunela: Gradi kompleksne tunele pomoću svojih prednjih udova s plosnatim noktima, a tuneli joj koriste za traženje hrane, razmnožavanje i sklanjanje od predatora. Kako bi joj život u podzemlju bio lakši i gradnja tunela jednostavnija, krtica najviše voli živjeti na rahlom tlu koje se lakše kopa, ali obvezno izbjegava pjeskovita tla.
Orijentacija: Koriste svoje izuzetno razvijene osjetne organe radi mirisa i dodira kako bi se kretale ispod zemlje i oni im pomažu u detekciji plijena i opasnosti. Krtica je gotovo slijepa zbog života pod zemljom, ali ipak razlikuje svjetlo i tamu, što joj omogućava praćenje vremena. Ostala su joj osjetila vrlo razvijena, pa osjeća i najmanje vibracije i kretanja.
Samotni život: Uglavnom su samotne životinje, poznate po agresivnosti prema drugim jedinkama koje ulaze na njihov teritorij. U tome su jednako silni i ženke i mužjaci. Ženke su fascinantan primjer jer mogu stvoriti veliku količinu testosterona koji inače proizvode samo mužjaci i upravo im taj hormon budi agresiju kojom čvrsto štite svoj teritorij. Mužjaci i ženke su razdvojeni cijele godine i ne žive kao obitelj. Jedino vrijeme kada se sastaju jest od ožujka do svibnja, u razdoblju razmnožavanja krtica. Ženka je noseća otprilike tri do četiri tjedna, a najčešće okoti četiri do pet slijepih mladunaca. Oni preživljavaju sisajući, što traje tridesetak dana, nakon čega mlade krtice postaju potpuno samostalne i odvajaju se od majke. Spolno su zreli s oko deset mjeseci, a životni vijek krtice u prosjeku je četiri godine.
Komunikacija: Krtice koriste različite oblike komunikacije, uključujući vibracije i zvukove koje proizvode trljanjem jedne šape o drugu. Također koriste mirisne tragove kako bi označile svoj teritorij. Rijetko ispuštaju zvuk koji ljudi mogu čuti, ali mačke i psi ih mogu čuti kako kopaju tunele u dvorištima.
Nastanak humaka: Iako humci koje krtice ostavljaju na površini tla mogu izgledati neuredno, krtice zapravo nisu štetne za biljke. Njihovo kopanje može čak poboljšati strukturu tla i pomoći u kontroli štetočina. Tlo koje je krtica razrahlila može se koristiti za proizvodnju sadnica. Krtica je vrlo radišna životinja i može iskopati pet do šest kilograma zemlje u manje od pola sata. Tuneli za hranjenje nalaze se odmah ispod površine tla, besciljno vijugaju i iskopavaju se dok krtice traže hranu, a jazbina im se nalazi duboko pod zemljom, obično u korijenskom sustavu stabala. Ipak nastaju i neki problemi za vodni režim tla jer se tlo oko tunela puno brže suši, pa biljke ili trava koje se nalaze na tom području često pokazuju znakove uvenulosti i vrlo teško podnose sušna razdoblja.
Razlika između rovke i krtice: Često može doći do zabune, ali postoje neke ključne razlike. Rovka je manja od krtice i ima tanji, dlakaviji rep. Krtica je veća i ima kraći, manje dlakav rep. Rovka najčešće kopa površinski, stvarajući plitke rovove na površini zemlje. S druge strane, krtica gradi kompleksnu mrežu dubokih tunela ispod zemlje. Rovka se hrani insektima, crvima, biljkama i voćem koje pronalazi na površini tla. Krtica uglavnom lovi sitne organizme pod zemljom. Rovka je često aktivna danju i noću, a krtica je većinom noćna životinja.
Krtice u Hrvatskoj: Iako krtica u Hrvatskoj ima mnogo, ipak su stavljene na popis zaštićenih životinja jer se populacija smanjuje. Razlog je istrebljivanje krtica zbog krtičnjaka koji se nalaze na travnjacima i smetaju iz estetskih razloga. Prema Pravilniku o zaštićenim životinjama, krtice se ne smiju ubijati, ali s obzirom na to da ponekad čine štetu, imate pravo otjerati ih sa svog posjeda, i to pomoću striktno ekoloških i prirodnih sredstava.
Kako ih otjerati: Prvo što treba jest ispravno identificirati vrstu životinje koja uzrokuje sukobe prije pokušaja kontroliranja štete. Krtice i voluharice često se nalaze na istome mjestu i oštećenja se često miješaju. Poznato je da krtice ne vole određene mirise i buku. Napravite "juhu" od bazge: namočite grane bazge s puno listova i ostavite ih na suncu tjedan dana. Poslije toga tekućinu izlijte u rupe. Uzmite nekoliko praznih plastičnih boca i zakopajte ih u zemlju do grla. Fijuci vjetra koji tada nastaju u bocama i buka koju stvaraju navodno vrlo uspješno tjera krtice jer takvu buku ne mogu podnijeti. Dječje papirnate vjetrenjače zabodene u zemlju svojom bukom tjeraju krtice, a djeluju i dekorativno. Posipanje ružinih trnova i razbijenog stakla na dno gredice, bacanje iskorištenog pijeska za mačke u krtičnjake i korištenje insekticida ne samo da neće spriječiti krtice, nego mogu ozbiljno ugroziti okoliš, posebno kada su u pitanju sitne životinje i ptice. Umjesto toga, bilo bi bolje koristiti prirodne metode kako bismo uspostavili ravnotežu u vrtu. Postavljanje grančica i komadića drva na mjestima gdje krtice najviše kopaju može ih potaknuti da promijene smjer svog kretanja. Također, održavanje zdravog i raznolikog vrta može privući prirodne neprijatelje krtica, poput ptica, ili ih jednostavno zamolite da odu s vašeg terena - ima i takvih uspješnih primjera, vjerovali ili ne.
Zabrinutost za zdravlje i sigurnost: Krtice ne predstavljaju prijetnju životinjama, osim što stvaraju tunele i humke koji povećavaju rizik od spoticanja. Nije poznata bolest koja bi se prenosila s krtice na ljude.
Krtice su fascinantni stanovnici vašeg vrta, od ključnog značaja za održavanje zdravog ekosustava. Umjesto da se borimo protiv njih, možemo pronaći način suživota, cijeneći doprinos koji donose našem okolišu.
Izvor: Dom i dizajn
Evo nekoliko zanimljivih činjenica o krticama:
Izgled: Krtica je mala životinja prekrivena crnom, gustom, kratkom i mekanom dlakom. Najčešće naraste do dužine od desetak centimetara. Prosječna težine krtice je 100 grama. Ima vrlo male oči, golu njušku, nema uške, a rep joj je jako kratak. Svi su ovi tjelesni atributi prilagođeni njezinu životu u podzemlju i tami.
Hrana: Veliki je gurman i hrani se pretežno insektima, larvama, crvima, gujavicama i drugim sitnim organizmima koje pronalazi pod zemljom. Njezina je prehrana ograničena na životinje koje pronađe u tlu ili one koje upadnu u rupu koju je iskopala. Ima blago otrovnu slinu koja joj omogućava lakši ulov plijena jer ga njome može nakratko paralizirati. Krtica dnevno pojede hranu koja odgovara polovici težine nje same, a razlog je brz metabolizam zbog kojega vrlo brzo ogladni. Golemu energiju troši na oranje kroz tlo. Krtice su najaktivnije kada pronalaze hranu tijekom kišnih razdoblja u kasno proljeće i rano ljeto.
Stanište: Krtice žive u podzemnim jazbinama, a na površinu izlaze rijetko, često slučajno. Ne mogu preživjeti u tvrdim, zbijenim, polusušnim tlima, nego vole staništa gdje je tlo rahlo i vlažno, naseljeno crvima, ličinkama i kukcima, što objašnjava često obilne populacije krtica na travnjacima i u parkovima. Kad sezona postane vrlo sušna, krtice se često sele na područja koja se navodnjavaju. Tri do pet krtica na 4000 četvornih metara smatra se prosječnom do visokom gustoćom populacije. Njezin teritorij ima radijus i do četiri stotine metara.
Kopanje tunela: Gradi kompleksne tunele pomoću svojih prednjih udova s plosnatim noktima, a tuneli joj koriste za traženje hrane, razmnožavanje i sklanjanje od predatora. Kako bi joj život u podzemlju bio lakši i gradnja tunela jednostavnija, krtica najviše voli živjeti na rahlom tlu koje se lakše kopa, ali obvezno izbjegava pjeskovita tla.
Orijentacija: Koriste svoje izuzetno razvijene osjetne organe radi mirisa i dodira kako bi se kretale ispod zemlje i oni im pomažu u detekciji plijena i opasnosti. Krtica je gotovo slijepa zbog života pod zemljom, ali ipak razlikuje svjetlo i tamu, što joj omogućava praćenje vremena. Ostala su joj osjetila vrlo razvijena, pa osjeća i najmanje vibracije i kretanja.
Samotni život: Uglavnom su samotne životinje, poznate po agresivnosti prema drugim jedinkama koje ulaze na njihov teritorij. U tome su jednako silni i ženke i mužjaci. Ženke su fascinantan primjer jer mogu stvoriti veliku količinu testosterona koji inače proizvode samo mužjaci i upravo im taj hormon budi agresiju kojom čvrsto štite svoj teritorij. Mužjaci i ženke su razdvojeni cijele godine i ne žive kao obitelj. Jedino vrijeme kada se sastaju jest od ožujka do svibnja, u razdoblju razmnožavanja krtica. Ženka je noseća otprilike tri do četiri tjedna, a najčešće okoti četiri do pet slijepih mladunaca. Oni preživljavaju sisajući, što traje tridesetak dana, nakon čega mlade krtice postaju potpuno samostalne i odvajaju se od majke. Spolno su zreli s oko deset mjeseci, a životni vijek krtice u prosjeku je četiri godine.
Komunikacija: Krtice koriste različite oblike komunikacije, uključujući vibracije i zvukove koje proizvode trljanjem jedne šape o drugu. Također koriste mirisne tragove kako bi označile svoj teritorij. Rijetko ispuštaju zvuk koji ljudi mogu čuti, ali mačke i psi ih mogu čuti kako kopaju tunele u dvorištima.
Nastanak humaka: Iako humci koje krtice ostavljaju na površini tla mogu izgledati neuredno, krtice zapravo nisu štetne za biljke. Njihovo kopanje može čak poboljšati strukturu tla i pomoći u kontroli štetočina. Tlo koje je krtica razrahlila može se koristiti za proizvodnju sadnica. Krtica je vrlo radišna životinja i može iskopati pet do šest kilograma zemlje u manje od pola sata. Tuneli za hranjenje nalaze se odmah ispod površine tla, besciljno vijugaju i iskopavaju se dok krtice traže hranu, a jazbina im se nalazi duboko pod zemljom, obično u korijenskom sustavu stabala. Ipak nastaju i neki problemi za vodni režim tla jer se tlo oko tunela puno brže suši, pa biljke ili trava koje se nalaze na tom području često pokazuju znakove uvenulosti i vrlo teško podnose sušna razdoblja.
Razlika između rovke i krtice: Često može doći do zabune, ali postoje neke ključne razlike. Rovka je manja od krtice i ima tanji, dlakaviji rep. Krtica je veća i ima kraći, manje dlakav rep. Rovka najčešće kopa površinski, stvarajući plitke rovove na površini zemlje. S druge strane, krtica gradi kompleksnu mrežu dubokih tunela ispod zemlje. Rovka se hrani insektima, crvima, biljkama i voćem koje pronalazi na površini tla. Krtica uglavnom lovi sitne organizme pod zemljom. Rovka je često aktivna danju i noću, a krtica je većinom noćna životinja.
Krtice u Hrvatskoj: Iako krtica u Hrvatskoj ima mnogo, ipak su stavljene na popis zaštićenih životinja jer se populacija smanjuje. Razlog je istrebljivanje krtica zbog krtičnjaka koji se nalaze na travnjacima i smetaju iz estetskih razloga. Prema Pravilniku o zaštićenim životinjama, krtice se ne smiju ubijati, ali s obzirom na to da ponekad čine štetu, imate pravo otjerati ih sa svog posjeda, i to pomoću striktno ekoloških i prirodnih sredstava.
Kako ih otjerati: Prvo što treba jest ispravno identificirati vrstu životinje koja uzrokuje sukobe prije pokušaja kontroliranja štete. Krtice i voluharice često se nalaze na istome mjestu i oštećenja se često miješaju. Poznato je da krtice ne vole određene mirise i buku. Napravite "juhu" od bazge: namočite grane bazge s puno listova i ostavite ih na suncu tjedan dana. Poslije toga tekućinu izlijte u rupe. Uzmite nekoliko praznih plastičnih boca i zakopajte ih u zemlju do grla. Fijuci vjetra koji tada nastaju u bocama i buka koju stvaraju navodno vrlo uspješno tjera krtice jer takvu buku ne mogu podnijeti. Dječje papirnate vjetrenjače zabodene u zemlju svojom bukom tjeraju krtice, a djeluju i dekorativno. Posipanje ružinih trnova i razbijenog stakla na dno gredice, bacanje iskorištenog pijeska za mačke u krtičnjake i korištenje insekticida ne samo da neće spriječiti krtice, nego mogu ozbiljno ugroziti okoliš, posebno kada su u pitanju sitne životinje i ptice. Umjesto toga, bilo bi bolje koristiti prirodne metode kako bismo uspostavili ravnotežu u vrtu. Postavljanje grančica i komadića drva na mjestima gdje krtice najviše kopaju može ih potaknuti da promijene smjer svog kretanja. Također, održavanje zdravog i raznolikog vrta može privući prirodne neprijatelje krtica, poput ptica, ili ih jednostavno zamolite da odu s vašeg terena - ima i takvih uspješnih primjera, vjerovali ili ne.
Zabrinutost za zdravlje i sigurnost: Krtice ne predstavljaju prijetnju životinjama, osim što stvaraju tunele i humke koji povećavaju rizik od spoticanja. Nije poznata bolest koja bi se prenosila s krtice na ljude.
Krtice su fascinantni stanovnici vašeg vrta, od ključnog značaja za održavanje zdravog ekosustava. Umjesto da se borimo protiv njih, možemo pronaći način suživota, cijeneći doprinos koji donose našem okolišu.
Izvor: Dom i dizajn
