Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i veznjak Milana, Luka Modrić, u velikom intervjuu za talijanski dnevni list Corriere della Sera govorio je o svojem djetinjstvu obilježenom ratom, nogometnom putu, obitelji, trenerima koji su ga obilježili, vjeri, ali i o dolasku u Milan, klub koji je volio još kao dječak.
Modrić, osvajač šest Liga prvaka, Zlatne lopte i najbolji igrač Svjetskog prvenstva 2018., ističe da se unatoč svemu nikada nije osjećao posebnim.
olim normalnost. Normalnu obitelj, normalan život, male stvari. Nikada nisam pomislio da sam bolji od drugih. Da nisam bio nogometaš, volio bih biti konobar, kaže Modrić, koji je kao mladić pohađao ugostiteljsku školu u Zadru.
Milan kao dječački san
Potvrdio je da je kao dječak navijao za Milan, ponajprije zbog Zvonimira Bobana.
Boban je bio moj idol. Hrvatska na Svjetskom prvenstvu 1998. značila je svima nama nešto nevjerojatno. Bili smo mala zemlja koja je izašla iz strašnog rata, ali ponosna, prisjeća se.
Dolazak u Milan doživljava kao zatvaranje životnog kruga.
Mislio sam da ću karijeru završiti u Real Madridu, ali život uvijek iznenadi. Ako sam ikad trebao imati drugi klub, to je bio Milan. Došao sam ovdje pobjeđivati, poručuje, prenosi HRT.
Rat i djed
Jedan od emocionalno najtežih dijelova intervjua odnosi se na djetinjstvo i rat.
Moj djed Luka ubijen je 1991. Imao sam šest godina. Ubijen je bez ikakvog razloga. To je rana koja nikad ne zacijeli, rekao je Modrić, dodajući da danas sanja otkupiti ruševnu kuću u kojoj je djed živio.
Prisjetio se i izbjegličkih dana u Zadru, igranja nogometa na parkiralištu hotela Kolovare, u trenirci Milana i s prevelikim kopačkama.
Lopta nam je pomagala da djetinjstvo bude normalno, čak i dok su padale granate, ističe.
“Govorili su da sam premalen i previše krhak”
Modrić je otkrio koliko mu je značio prvi trener Tomo Bašić.
Govorili su da sam presitan, previše krhak za profesionalni nogomet. On mi je govorio da ne slušam druge, nego sebe. Govorio mi je da ću biti najbolji na svijetu. Bio je u pravu, kaže Modrić.
Mourinho, Ancelotti, Allegri
Govorio je i o trenerima koji su obilježili njegovu karijeru.
Mourinho je bio najstroži. Vidio sam ga kako rasplače Cristiana Ronalda jer jednom nije pratio svog beka. Ali bio je pošten prema svima, prisjeća se.
Za Carla Ancelottija kaže da je “broj jedan, kao trener i kao čovjek“, dok Massimiliana Allegrija opisuje kao iznimno karizmatičnog i nogometno potkovanog stručnjaka.
Obitelj, vjera i budućnost
Sa suprugom Vanjom je od 2004. godine.
Nikada se nismo razdvajali. Ona je temelj moje snage, ističe Modrić, koji ima troje djece.
Otvoreno govori i o vjeri.
“Volio bih biti direktor ili trener”
Vjerujem u Boga. Vjerujem da nešto postoji i nakon ovog života. Nadam se da ću tamo ponovno sresti svoje najmilije, kaže.
Nogometno, još ne razmišlja o kraju.
Mislim da još imam što dati na terenu. Nakon toga bih volio ostati u nogometu, kao trener ili direktor, zaključuje Modrić u razgovoru koji je u Italiji izazvao snažne reakcije, a otkriva sportsku veličinu, ali i duboko ljudsku stranu jednog od najvećih nogometaša svoje generacije.
(www.jabuka.tv | Foto: AC Milan)
Modrić, osvajač šest Liga prvaka, Zlatne lopte i najbolji igrač Svjetskog prvenstva 2018., ističe da se unatoč svemu nikada nije osjećao posebnim.
olim normalnost. Normalnu obitelj, normalan život, male stvari. Nikada nisam pomislio da sam bolji od drugih. Da nisam bio nogometaš, volio bih biti konobar, kaže Modrić, koji je kao mladić pohađao ugostiteljsku školu u Zadru.
Milan kao dječački san
Potvrdio je da je kao dječak navijao za Milan, ponajprije zbog Zvonimira Bobana.
Boban je bio moj idol. Hrvatska na Svjetskom prvenstvu 1998. značila je svima nama nešto nevjerojatno. Bili smo mala zemlja koja je izašla iz strašnog rata, ali ponosna, prisjeća se.
Dolazak u Milan doživljava kao zatvaranje životnog kruga.
Mislio sam da ću karijeru završiti u Real Madridu, ali život uvijek iznenadi. Ako sam ikad trebao imati drugi klub, to je bio Milan. Došao sam ovdje pobjeđivati, poručuje, prenosi HRT.
Rat i djed
Jedan od emocionalno najtežih dijelova intervjua odnosi se na djetinjstvo i rat.
Moj djed Luka ubijen je 1991. Imao sam šest godina. Ubijen je bez ikakvog razloga. To je rana koja nikad ne zacijeli, rekao je Modrić, dodajući da danas sanja otkupiti ruševnu kuću u kojoj je djed živio.
Prisjetio se i izbjegličkih dana u Zadru, igranja nogometa na parkiralištu hotela Kolovare, u trenirci Milana i s prevelikim kopačkama.
Lopta nam je pomagala da djetinjstvo bude normalno, čak i dok su padale granate, ističe.
“Govorili su da sam premalen i previše krhak”
Modrić je otkrio koliko mu je značio prvi trener Tomo Bašić.
Govorili su da sam presitan, previše krhak za profesionalni nogomet. On mi je govorio da ne slušam druge, nego sebe. Govorio mi je da ću biti najbolji na svijetu. Bio je u pravu, kaže Modrić.
Mourinho, Ancelotti, Allegri
Govorio je i o trenerima koji su obilježili njegovu karijeru.
Mourinho je bio najstroži. Vidio sam ga kako rasplače Cristiana Ronalda jer jednom nije pratio svog beka. Ali bio je pošten prema svima, prisjeća se.
Za Carla Ancelottija kaže da je “broj jedan, kao trener i kao čovjek“, dok Massimiliana Allegrija opisuje kao iznimno karizmatičnog i nogometno potkovanog stručnjaka.
Obitelj, vjera i budućnost
Sa suprugom Vanjom je od 2004. godine.
Nikada se nismo razdvajali. Ona je temelj moje snage, ističe Modrić, koji ima troje djece.
Otvoreno govori i o vjeri.
“Volio bih biti direktor ili trener”
Vjerujem u Boga. Vjerujem da nešto postoji i nakon ovog života. Nadam se da ću tamo ponovno sresti svoje najmilije, kaže.
Nogometno, još ne razmišlja o kraju.
Mislim da još imam što dati na terenu. Nakon toga bih volio ostati u nogometu, kao trener ili direktor, zaključuje Modrić u razgovoru koji je u Italiji izazvao snažne reakcije, a otkriva sportsku veličinu, ali i duboko ljudsku stranu jednog od najvećih nogometaša svoje generacije.
(www.jabuka.tv | Foto: AC Milan)
