U srcu kineskog megaprojekta fuzijske energije stoji HL-3 – tokamak uređaj koji znanstvenici s pravom nazivaju “umjetnim Suncem”. I dok naslov zvuči dramatično, iza njega se krije vrlo konkretna znanstvena utrka: kako ovladati procesima koji se u prirodi odvijaju duboko u zvijezdama i pretvoriti ih u neograničen izvor čiste energije.
HL-3, smješten u jugozapadnoj Kini, posljednjih je godina zabilježio rezultate koji su privukli globalnu pozornost. Fizičari su uspjeli zagrijati plazmu na više od 100 milijuna stupnjeva Celzija – višestruko toplije od središta Sunca – i održavati je dulje od 1000 sekundi. To nije samo rekord; to je prozor u svijet koji bi mogao zauvijek promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo energiju.
No, unatoč zapanjujućim brojkama, HL-3 – baš kao ni europski ITER ili američki NIF – još uvijek nije probio ključnu granicu: nije proizveo više energije nego što potroši za održavanje reakcije. Stručnjaci taj prag nazivaju “overunity” ili “Q>1”. Drugim riječima, fuzija u HL-3 je spektakularna, ali za sada – skupa demonstracija.
“Glavni izazov nije samo postići temperaturu i vrijeme trajanja plazme, već to učiniti na način koji daje neto energiju. To je trenutak kada fuzija prestaje biti eksperiment i postaje elektrana”, objašnjavaju istraživači uključeni u projekt.
Geopolitika energije budućnosti
Kina svoj HL-3 koristi i kao pripremu za veći cilj: CFETR (China Fusion Engineering Test Reactor), koji bi trebao biti prototip prve prave fuzijske elektrane u zemlji. U međuvremenu, Europa gradi ITER u Francuskoj – najveći međunarodni fuzijski eksperiment ikada pokrenut. Iako se natjecanje u medijima često prikazuje kao utrka, realnost je da se gotovo svi vodeći projekti suočavaju s istim tehničkim barijerama. No, politička dimenzija je očita: tko prvi ukroti fuziju, mogao bi redefinirati energetsku sigurnost i globalnu moć u 21. stoljeću.
Optimisti kažu da je samo pitanje vremena kada će neto-pozitivna fuzija biti stvarnost – možda već u idućih 20 godina. Skeptici podsjećaju da se “fuzija u 20 godina” obećava još od 1950-ih. Za sada HL-3 ostaje fascinantan simbol: ljudske tvrdoglavosti pred nepoznatim i ambicije da Sunce donesemo na Zemlju. Možda će generacije koje dolaze grijati svoje domove strujom nastalom iz istih reakcija koje svijetle na nebu svake noći. A možda ćemo još dugo gledati eksperimente koji troše više nego što daju.
HL-3, smješten u jugozapadnoj Kini, posljednjih je godina zabilježio rezultate koji su privukli globalnu pozornost. Fizičari su uspjeli zagrijati plazmu na više od 100 milijuna stupnjeva Celzija – višestruko toplije od središta Sunca – i održavati je dulje od 1000 sekundi. To nije samo rekord; to je prozor u svijet koji bi mogao zauvijek promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo energiju.
No, unatoč zapanjujućim brojkama, HL-3 – baš kao ni europski ITER ili američki NIF – još uvijek nije probio ključnu granicu: nije proizveo više energije nego što potroši za održavanje reakcije. Stručnjaci taj prag nazivaju “overunity” ili “Q>1”. Drugim riječima, fuzija u HL-3 je spektakularna, ali za sada – skupa demonstracija.
“Glavni izazov nije samo postići temperaturu i vrijeme trajanja plazme, već to učiniti na način koji daje neto energiju. To je trenutak kada fuzija prestaje biti eksperiment i postaje elektrana”, objašnjavaju istraživači uključeni u projekt.
BREAKING！
— PLA_Overwhelm (@junshiguancha) October 1, 2025
China's "Artificial Sun"
Core Installed.
Humanity Is About to Master the Ultimate Energy Source.
America! Stop Invading for Oil. We Have the Ultimate Answer: FUSION ENERGY.
Let's Work Together to Make the World a Better Place! pic.twitter.com/GOf9FCeUq0
Geopolitika energije budućnosti
Kina svoj HL-3 koristi i kao pripremu za veći cilj: CFETR (China Fusion Engineering Test Reactor), koji bi trebao biti prototip prve prave fuzijske elektrane u zemlji. U međuvremenu, Europa gradi ITER u Francuskoj – najveći međunarodni fuzijski eksperiment ikada pokrenut. Iako se natjecanje u medijima često prikazuje kao utrka, realnost je da se gotovo svi vodeći projekti suočavaju s istim tehničkim barijerama. No, politička dimenzija je očita: tko prvi ukroti fuziju, mogao bi redefinirati energetsku sigurnost i globalnu moć u 21. stoljeću.
Optimisti kažu da je samo pitanje vremena kada će neto-pozitivna fuzija biti stvarnost – možda već u idućih 20 godina. Skeptici podsjećaju da se “fuzija u 20 godina” obećava još od 1950-ih. Za sada HL-3 ostaje fascinantan simbol: ljudske tvrdoglavosti pred nepoznatim i ambicije da Sunce donesemo na Zemlju. Možda će generacije koje dolaze grijati svoje domove strujom nastalom iz istih reakcija koje svijetle na nebu svake noći. A možda ćemo još dugo gledati eksperimente koji troše više nego što daju.
