Legitimni i posve opravdani prosvjedi hrvatskih branitelja, stopostotnih invalida Domovinskog rata, ispred Ministarstva branitelja, koje je predznak hrvatski odavno, vlastitom voljom, izgubilo, razbudili su strasti u Hrvatskoj.
Probudili su se spavači, hrvatski anonimni rasisti i nacisti koji su ponovno, po dobro uhodanoj matrici, za sve optužili Hercegovce, hrvatsku dijasporu, kojoj su ‘tupavi Hrvati dozvolili da se razmaše po Hrvatskoj’. Dakle, već viđeni scenarij.

Naravno, svi mi dobro pamtimo rasističke izjave bivšeg hrvatskog predsjednika, Stjepana Mesića, i njegove umobolne viceve o ‘ribi i Hercegovcima’. Ne treba biti intelektualac prosječni Hrvat da bi shvatio iz čije je kuhinje potekla mržnja prema Hercegovcima, i zašto, a pogotovo kada. Anonimni rasisti i nacisti, koji se kriju u anonimnosti interneta, hrvatske branitelje nazivaju smrdljivom bandom, gadovima, služeći se vulgarnim vokabularom nacistička manjina mrzitelja, koja nema veze ni sa kakvom nacionalnosti, vjerom ili svjetonazorom, zagađuje internet u Hrvatskoj nesvjesna činjenice da je Marin Čilić, koga su nedavno svi, pa i hrvatski nacisti, slavili, Hercegovac.  Takvi mrzitelji, naravno, ne znaju odakle porijeklo vuče jedan Dražen Petrović.

Zamislite situaciju u kojoj bi Hrvatska sagradila Kineski zid prema Hercegovini sve što nam dolazi odatle proglasila neprijateljskim, nazadnim, ‘tupavim’, kako to žele hrvatski moderni nacisti? Što bi Hrvatskoj ostalo? Izgubili bismo Marina Čilića, hrvatska nogometna reprezentacija ostala bi bez izbornika i nekoliko glavnih reprezentativaca, hrvatski sport, i to ne samo nogomet, bio bi desetkovan. O intelektualcima da ne govorimo, naime, Hrvatska bi bila puno siromašnija.

Da ne spominjemo branitelje, kojima se i na kraju vraćamo, što misle hrvatski nacisti odakle je jedan od najvećih legendi Domovinskog rata, Blago Zadro? I nije, naravno, bio jedini Hercegovac koji je branio Vukovar. Činjenica da je Hercegovina danas dio druge, suverene, države ne znači da je tome uvijek bilo tako i da Hercegovina nije oduvijek bila, koliko god nam se to zamjeralo, kolijevka hrvatstva u onom pozitivnom, domoljubnom obliku.

Mržnja prema Hercegovcima koja se u Hrvatskoj ponovno budi, kao početkom tekućeg stoljeća, nije, naravno, mržnja isključivo prema Hercegovini, to je mržnja koja je opasnija čak i od toga, naime, radi se o mržnji prema Hrvatskoj koja je stvorena devedesetih, u Hrvatskoj nema puno takvih nacista, no, njihova je mržnja toliko jaka, poput snažnog potresa, da se osjeti nadaleko. Nažalost, indirektno je generirana kroz jedan dio medija u kojima se o Hercegovcima piše skoro kao o ljudima koji nisu dostojni živjeti u Hrvatskoj, jer, kao ‘dotepenci’, nisu prošli test ‘arijevske dioptrije’ koju prema Hrvatima iz tog dijela BiH postavljaju fašisti u drugom desetljeću poodmaklog 21. stoljeća.

Podsjetimo, do prvih izbora 1990-e Hercegovci se recimo u Zagrebu nisu nimalo razlikovali od neke druge regionalne hrvatske skupine; Dalmatinaca, Slavonaca, Ličana, Istrana, Banijaca,  radilo se većinom o običnim radnicima koji su došli u veću sredinu u potrazi za poslom, međutim, sve se promijenilo nakon izbora i nakon što je postalo jasno da je hrvatska dijaspora, dobrim dijelom se radilo o Hercegovcima, financirala obranu Hrvatske od velikosrpske agresije, uostalom, notorna je činjenica da su Hercegovci pomogli Franji Tuđmanu i HDZ-u da dobiju prve izbore budući da HDZ tada nikakve prihode, poput, recimo, komunističke partije, nije imao iz državnog proračuna. Dakle, to je iskonski grijeh Hercegovaca i krimen koji Hercegovcima ne opraštaju hrvatski komunisti, a onda ni novokomponirani rasisti te nacisti.

No, ako je tome tako, zašto to ne žele reći, zašto kukavice skrivaju prave razloge svoje mržnje prema Hercegovcima?

tinolovka-news.com