Boravak uz more može pridonijeti tjelesnom i mentalnom zdravlju, ponajprije kroz plivanje, kretanje, odmor i boravak u prirodi, ali dio popularnih tvrdnji o ljekovitosti morske vode nije dovoljno znanstveno potvrđen.
Prosječna slanost oceanske vode iznosi približno 3,5 posto, odnosno oko 35 grama otopljenih soli po kilogramu vode. Uz natrij i kloride, morska voda sadrži i manje količine magnezija, kalcija, kalija i drugih elemenata.
Ipak, sam kemijski sastav mora nije dovoljan za zaključak da kupanje u uobičajenoj morskoj vodi liječi kožne, dišne ili druge bolesti. Zdravstveni učinci ovise o stanju osobe, temperaturi i čistoći vode, tjelesnoj aktivnosti te duljini i načinu izlaganja.
Može li morska voda pomoći koži?
Jedno kliničko istraživanje pokazalo je da kupanje u posebno pripremljenoj otopini soli iz Mrtvog mora, bogatoj magnezijem, može poboljšati hidrataciju i zaštitnu funkciju atopične suhe kože te ublažiti upalu. Međutim, ti se rezultati ne mogu automatski primijeniti na svako more jer se sastav i koncentracija minerala znatno razlikuju.
Noviji pregled istraživanja o talasoterapiji pronašao je najviše dokaza za moguće povoljne učinke kod psorijaze i nekih reumatskih stanja, ali autori upozoravaju da je broj kvalitetnih istraživanja i dalje ograničen. Morska voda kod nekih osoba s atopijskim dermatitisom može ublažiti tegobe, dok kod drugih izaziva peckanje, suhoću i nadraženost.
Tvrdnja da morska voda zbog soli sigurno djeluje kao antiseptik i ubrzava zacjeljivanje ogrebotina nije dovoljno utemeljena. Obalna voda može sadržavati mikroorganizme koji kroz otvorenu ranu mogu izazvati infekciju. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju prekrivanje otvorenih rana vodootpornim zavojem te njihovo pranje sapunom i čistom tekućom vodom nakon kontakta s morem.
Morski zrak nije zamjena za liječenje
Valovi i vjetar stvaraju morski aerosol, odnosno sitne kapljice i čestice koje iz mora prelaze u zrak. Iako boravak na obali nekim osobama može subjektivno olakšati disanje, nema dovoljno dokaza da udisanje morskog zraka samo po sebi liječi astmu, alergijski rinitis ili druge bolesti dišnog sustava.
Kvaliteta zraka uz more također nije uvijek jednaka. Ovisi o prometu, industriji, vremenskim uvjetima, peludi i kakvoći vode, a pojedine morske alge mogu u zrak osloboditi tvari koje pogoršavaju simptome osoba s astmom.
Osobe s kroničnim dišnim bolestima zato ne bi trebale mijenjati propisanu terapiju samo zato što borave na moru.
Voda rasterećuje zglobove
Dobro dokumentirana korist boravka u vodi proizlazi iz njezinih fizikalnih svojstava. Uzgon smanjuje opterećenje na zglobove, dok otpor vode omogućuje vježbanje mišića uz manji udar na lokomotorni sustav. Zbog toga se vježbe u vodi često primjenjuju u rehabilitaciji i kod osoba koje imaju bolove ili ograničenu pokretljivost.
Često ponavljana tvrdnja da tijelo u vodi uvijek gubi oko 90 posto svoje težine nije potpuno precizna. Smanjenje opterećenja ovisi o dubini uranjanja: približno je 50 posto pri uranjanju do struka, a oko 90 posto tek kada je voda u visini vrata.
Plivanje pritom aktivira velike mišićne skupine i predstavlja oblik aerobne aktivnosti, dok hidrostatski tlak utječe na raspodjelu tekućine i povratak krvi prema srcu. Korist, međutim, ponajprije proizlazi iz kretanja i uranjanja u vodu, a ne isključivo iz činjenice da je riječ o moru.
More, opuštanje i mentalno zdravlje
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da istraživanja uglavnom pokazuju pozitivnu povezanost između boravka u takozvanim plavim prostorima, poput mora, rijeka i jezera, te mentalnog zdravlja i osjećaja dobrobiti. Takva mjesta potiču kretanje, opuštanje i društvenu interakciju, no velik dio dokaza temelji se na opažanjima pa nije uvijek moguće utvrditi izravnu uzročno-posljedičnu vezu.
Prosječna slanost oceanske vode iznosi približno 3,5 posto, odnosno oko 35 grama otopljenih soli po kilogramu vode. Uz natrij i kloride, morska voda sadrži i manje količine magnezija, kalcija, kalija i drugih elemenata.
Ipak, sam kemijski sastav mora nije dovoljan za zaključak da kupanje u uobičajenoj morskoj vodi liječi kožne, dišne ili druge bolesti. Zdravstveni učinci ovise o stanju osobe, temperaturi i čistoći vode, tjelesnoj aktivnosti te duljini i načinu izlaganja.
Može li morska voda pomoći koži?
Jedno kliničko istraživanje pokazalo je da kupanje u posebno pripremljenoj otopini soli iz Mrtvog mora, bogatoj magnezijem, može poboljšati hidrataciju i zaštitnu funkciju atopične suhe kože te ublažiti upalu. Međutim, ti se rezultati ne mogu automatski primijeniti na svako more jer se sastav i koncentracija minerala znatno razlikuju.
Noviji pregled istraživanja o talasoterapiji pronašao je najviše dokaza za moguće povoljne učinke kod psorijaze i nekih reumatskih stanja, ali autori upozoravaju da je broj kvalitetnih istraživanja i dalje ograničen. Morska voda kod nekih osoba s atopijskim dermatitisom može ublažiti tegobe, dok kod drugih izaziva peckanje, suhoću i nadraženost.
Tvrdnja da morska voda zbog soli sigurno djeluje kao antiseptik i ubrzava zacjeljivanje ogrebotina nije dovoljno utemeljena. Obalna voda može sadržavati mikroorganizme koji kroz otvorenu ranu mogu izazvati infekciju. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju prekrivanje otvorenih rana vodootpornim zavojem te njihovo pranje sapunom i čistom tekućom vodom nakon kontakta s morem.
Morski zrak nije zamjena za liječenje
Valovi i vjetar stvaraju morski aerosol, odnosno sitne kapljice i čestice koje iz mora prelaze u zrak. Iako boravak na obali nekim osobama može subjektivno olakšati disanje, nema dovoljno dokaza da udisanje morskog zraka samo po sebi liječi astmu, alergijski rinitis ili druge bolesti dišnog sustava.
Kvaliteta zraka uz more također nije uvijek jednaka. Ovisi o prometu, industriji, vremenskim uvjetima, peludi i kakvoći vode, a pojedine morske alge mogu u zrak osloboditi tvari koje pogoršavaju simptome osoba s astmom.
Osobe s kroničnim dišnim bolestima zato ne bi trebale mijenjati propisanu terapiju samo zato što borave na moru.
Voda rasterećuje zglobove
Dobro dokumentirana korist boravka u vodi proizlazi iz njezinih fizikalnih svojstava. Uzgon smanjuje opterećenje na zglobove, dok otpor vode omogućuje vježbanje mišića uz manji udar na lokomotorni sustav. Zbog toga se vježbe u vodi često primjenjuju u rehabilitaciji i kod osoba koje imaju bolove ili ograničenu pokretljivost.
Često ponavljana tvrdnja da tijelo u vodi uvijek gubi oko 90 posto svoje težine nije potpuno precizna. Smanjenje opterećenja ovisi o dubini uranjanja: približno je 50 posto pri uranjanju do struka, a oko 90 posto tek kada je voda u visini vrata.
Plivanje pritom aktivira velike mišićne skupine i predstavlja oblik aerobne aktivnosti, dok hidrostatski tlak utječe na raspodjelu tekućine i povratak krvi prema srcu. Korist, međutim, ponajprije proizlazi iz kretanja i uranjanja u vodu, a ne isključivo iz činjenice da je riječ o moru.
More, opuštanje i mentalno zdravlje
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da istraživanja uglavnom pokazuju pozitivnu povezanost između boravka u takozvanim plavim prostorima, poput mora, rijeka i jezera, te mentalnog zdravlja i osjećaja dobrobiti. Takva mjesta potiču kretanje, opuštanje i društvenu interakciju, no velik dio dokaza temelji se na opažanjima pa nije uvijek moguće utvrditi izravnu uzročno-posljedičnu vezu.
