Islamska država prolazi kroz najteže mjesece u svojem postajanju. Otkad su prije dvije godine velikim ofenzivama dramatičnom brzinom zauzeli velika područja Iraka i Sirije, džihadisti iz ove terorističke organizacije prvi put nemaju direktan pristup prema Europi. Naime, Turska se izravno uključila u napad na Islamsku državu i zauzela sela i gradove na sirijskoj strani granice s njihovom državom, a koja su bila pod kontrolom notorne organizacije.

Preko te porozne granice Islamska je država slala svoje borce u Europu i jednako tako dobivala nove fanatike koji su se došli boriti pod crnom zastavom kalifata. Što ovaj novi poraz znači za ISIS i je li to signal njihovog konačno kraja, u velikom je tekstu analizirao novinar Guardiana Martin Chulov, koji prenosimo u grubim crtama.

Osim što je istjerana s područja uz granicu s Turskom, Islamska država pretrpjela je velike teritorijalne, ali i ljudske gubitke u Iraku. Tamo su krajem lipnja istjerani iz Faludže nakon operacije osokoljene iračke vojske, uz veliku potporu Amerikanaca. Istina, pod njihovom kontrolom je i dalje drugi najveći grad u Iraku, Mosul, ali čini se da je samo pitanje vremena kada će iračka vojska navaliti i na taj grad.

Kad se sredinom 2014. Abu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifom novonastale Islamske države, svijet je ostao zatečen. Danas se čini da se šok premjestio na drugu stranu. Po nekim procjenama ISIS je od početka svojih akcija izgubio između 35 i 50 tisuća boraca, a nakon faktičkog zatvaranja prolaza u/iz Europe, nove snage nalaze se pred znatno težim putem ako se žele pridružiti borbi. S nizom gubitaka i moral preostalih boraca sveo se na rekordno niske razine.

Osim vojnih poraza, kalifatu prijeti i ekonomski slom. Iz dokumenata koji predstavljaju temelje uređenja njihove kvazi-države, a kojih se prije nekoliko mjeseci dokopao Guardian, bilo je vidljivo da njihovi prihodi leže na tri važna stupa - šverc naftom, ubiranje poreza i pljačka na pokorenim područjima ili onima u neposrednoj blizini.

Zarada od nafte bila je prva pogođena nakon zračnih udara koalicije predvođene SAD-om, a koji su ciljano gađali konvoje kamiona i bilo koji objekt koji ima veze s proizvodnjom "crnog zlata". Nakon što je Turska u samo 24 sata zauzela pogranični grad Jarablus, ta ilegalna trgovina je vjerojatno doživjela konačni udarac budući da ISIS sad nema ni kuda slati naftu za koju je ruski predsjednik Putin svojedobno tvrdio da je kupuje upravo Turska. Što se tiče pljačke, taj se plijen odavno istopio jer nova područja nisu zauzeta, a nekad sigurni teritorij je izgubljen. To ostavlja samo prihode od poreza nad već iscrpljenim stanovništvom koje je izolirano od ostatka svijeta i doslovno jedva preživljava. Što god oni proizvodili ili zaradili, to ne može nadoknaditi novac dobiven prodajom nafte ili pljačkom.

Dakle, Islamska država gubi teritorij, na raspolaganju ima sve manje boraca rekordno niskog morala, a prihodi su im značajno smanjeni u odnosu na dane osnivanja kalifata. Pritom im se smiješi nastavak niza poraza na svim frontama, a naposlijetku su ostali i bez puta prema Europi. Je li kalifatu i njihovim idejama napokon došao kraj?

Guardianov novinar Chulov smatra da ne. Koliko god bili dogmatski isključivi, koliko god se ponašali kao divljaci iz nekih mračnijih dana ljudske prošlosti, vodstvo ISIS-a je u osnovi vrlo pragmatično. Oni su bili spremni na gubitak teritorija prije ili kasnije, a jednako tako nisu imali problema sa žrtvovanjem tisuća boraca na prvim linijama ako su procijenili da im neće biti od prevelike koristi. Njihova snaga temelji se na snažnoj ideološkoj poruci koja kao svoj cilj postavlja vraćanje islama korijenima i uspostavljanje kalifata, svojevrsne božje države na zemlji. Manje je važno da je riječ o izopačenom izokretanju jedne religije i čistoj manipulaciji lakovjernim, razočaranim ili ljutitim osobama - dok god ljudi vjeruju u ono što njihovi radikalni klerici propovijedaju, ISIS je i dalje snažan.

A vjerni poklonici su razlog zbog kojeg svijet i dalje treba biti na velikom oprezu:

- Vrlo je jasno da su poslali ljude u Europu. Znamo da i oni sami očekuju da će neke od njih uhvatiti i to prihvaćaju. Imaju druge na putu ili već na različitim lokacijama po Europi - rekao je jedan sigurnosni dužnosnik upućen u modus operandi grupe.

Napade u Parizu i Bruxellesu su izveli ljudi iz Francuske i Belgije, a koje je u Siriji trenirala zloglasna ćelija čiji je osnovni cilj da sije teror i kaos po svijetu. Nadalje, među najzloglasnijim ubojicama ISIS-a bio je trojac iz Engleske, sarkastično nazvan "The Beatles", a čiji je medijski najeksponiraniji član bio Mohammed Emwazi, poznat i kao sadistički krvnik Jihadi John.

Iako obavještajci iz europskih država smatraju da je velik dio europskih boraca ubijen u pustinjama Sirije ii Iraka, uvjereni su da se njih stotine vratilo nazad i samo čekaju instrukcije iz "središnjice" u Raqqi, glavnom gradu kalifata, kako bi izveli nove napade.

- Zato je u osnovi nebitno što ISIS gubi teritorij. Ako išta, sad predstavlja još potentniju prijetnju nego što je to bio slučaj prije godinu dana - smatra jedan diplomat s kojim je razgovarao autor teksta u Guardianu.

Nadalje, vođe Islamske države računaju da će njihovi povratnici na Stari kontinent počiniti napade i bez direktnih instrukcija. Neprijatelj im je poznat, oružje lako dostupno, a cilj je svako mjesto gdje se okuplja veći broj civila. Možda i preči cilj grupe su napadi na mjesta gdje žive šijiti, manjina među muslimanima (oko 10 posto) koju isključivo sunitski kalifat smatra hereticima čiji utjecaj treba smanjiti na minimum, ako ih ne i potpuno istrijebiti.

Vođe ISIS-a svoje borce i poklonike uvjeravaju da je sve ovo unaprijed određeno, i porazi i konačna pobjeda koja će vratiti 'nekadašnju slavu' islamu. Njihov kalifat nije samo pitanje teritorija, nego se pretvorio u svojevrsnu božansku misiju kojoj je cilj nadvladati "lažne" nacije i države od kojih se svijet sastoji.

Izvor Guardiana iz Raqqe ovako je opisao sadašnju situaciju:

- Moral je očajan. No, vođe su vrlo pametni, oni su imali spremne planove za ovu situaciju. Investiraju puno u ljude koje šalju u Europu i to neće brzo završiti. Vidjeli ste to kroz povijest. Kad god ih se pobijedi, pritaje se. No, vratit će se. Još uvijek imaju svoju ideologiju. (Jutarnji.hr)