Na saboru stranke održanom u subotu Ilija Cvitanović nije imao protukandidata za predsjednika HDZ-a 1990. Na toj stranačkoj konvenciji pobijedila je ideja potrebe očuvanja Hrvatskog narodnog sabora, čak iako to znači i slabljenje pozicije ove najsnažnije oporbene stranke bh. Hrvata.
Zoran Krešić / Večernji list
Večernji list: Jeste li zadovoljni rezultatima sabora stranke?
- Sabor je pripreman protekla dva, tri mjeseca u jako složenim uvjetima u državi, ali i samoj stranci. Slegli su se dojmovi, a reakcije ljudi koji su sudjelovali u radu sabora, od 397, nazočilo ih je 309, više su nego dobre. Osjetio sam jednu, što je za mene najvažnija stvar, dozu zajedništva kakvu nisam osjećao u proteklih šest godina svoga vođenja stranke.
Večernji list: Zašto to govorite?
- Govorim zato što sam šest godina imao vrlo turbulentno razdoblje s često jako izraženim nerazumijevanjem, sebičnošću, borbama samo za mandate. Ovaj sabor ulio mi je vjeru da su tu neki novi mladi ljudi koji ne žele samo mandate...
Večernji list: Ali, stranke se bore za mandate, za vlast?!
- Za mene je mandat cilj kako bismo mogli realizirati svoje ideje i politike. Bilo je jako puno mladih ljudi i oni su izabrani u ključna stranačka tijela. Na ovom saboru osjetio sam posve drukčiju energiju. Nismo imali puno različitih političkih razmišljanja i predodžbe kako bismo se u budućnosti trebali pozicionirati kao stranka. Nitko ni u jednom trenutku nije rekao ni jednu stvar koja bi odstupala od temeljnih načela ove stranke, što nam piše i u programskoj deklaraciji. To je borba za položaj hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine, borba za BiH kao našu domovinu, borba za državu jednakih prilika, borba za ostanak mladih ljudi koji moraju dobiti prigodu u društvu. To je ono što me napunilo energijom i dalo mi potpuno novu volju i snagu za rad te, siguran sam, jačanje i rast ove stranke u budućnosti.
Večernji list: Je li vas deprimirala činjenica da ipak predstavnici iz Posavine, ali i dio ljudi iz Prozor-Rame nisu došli na sabor?
- Malo sam tužan što iz moje rodne Rame nisu došli svi, čak i u većem broju od onoga koji je planiran da podrže mene, stranku, političku poruku HDZ-a 1990. i njegovu bitnost u ovom prostoru. Bilo je desetak ljudi iz općine od 25 prozvanih. Kada je pak u pitanju Posavina, sve su to moji prijatelji, ljudi s kojima već dugo radim, gradim i čuvam stranku u vrlo teškim uvjetima. Moj prvi posjet sljedećih 10 dana bit će Posavini. Na ljudskoj se razini uvažavamo i poštujemo, vjerujem kako ćemo i ove političke stvari riješiti kako stranka ne bi na sljedećim izborima bila oslabljena ni jedan posto.
Večernji list: Ne pribojavate se raskola?!
- Ne očekujem ga. Ništa na to ne upućuje. No, ako egzistirate u 37 općina gdje Hrvati žive u BiH, od Orašja do Neuma, normalno je da se pojave problemi, ali to je cijena takvog načina organiziranja stranke. No, moja ruka je pružena do kraja. Postoji minimum ispod kojeg kao čovjek i političar ne mogu ići svjestan svih odnosa i problema u državi.
Večernji list: Koji je to minimum, je li to HNS?
- HNS je alat. Mi drugoga alata u ovom trenutku nemamo. Zašto sam se u tolikoj mjeri svrstavao i integrirao u HNS?! Pa upravo da pošaljem poruku svima u Sarajevu, u Banjoj Luci, u međunarodnoj zajednici, da ne postoji ozbiljna politička opcija u Hrvata koja je uopće spremna razgovarati o nečemu ispod onoga što smo zajedno postavili kao cilj. To su izmjene Izbornoga zakona koje bi nam zajamčile biranje člana Predsjedništva BiH i 17 izaslanika za Dom naroda u Klubu Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je taj minimum. Ostalo je sve manje bitno u ovom trenutku.
Večernji list: Ima li ljudi u HDZ-u 1990. koji razmišljaju da je ta stranka trebala napustiti HNS jer je u sjeni HDZ-a?
- Ti ljudi se pojave u trenutku kad politički nisu zadovoljni mojim radom. Imali smo Središnji odbor stranke na Kupresu koji je trajao dva dana i tema su bili samo “devedesetka” i HNS. Kada smo stavili na glasovanje, 95% ljudi podržalo je da budemo dio HNS-a i doprinosimo mu. Postoje pojedinci koji su kontinuirano protiv HNS-a. Često su to osobne frustracije. U slučaju HNS-a BiH ne govorim o Draganu Čoviću ni o bilo komu iz HDZ-a 1990., nego o poziciji hrvatskog naroda, govorim o Izbornom zakonu, Ustavu, o položaju našega naroda. Ni jedan pojedinac neće moći zaustaviti naš doprinos u jačanju te nacionalne pozicije.
Večernji list: Znači li to onda jednoumlje i legitimiranje HDZ-a BiH?
- Ne. Nikada nitko nikome nije zabranio kritizirati politike HDZ-a BiH. Najveću borbu vodim oko toga da razdvojim HNS i HDZ BiH. Mene HDZ BiH kao takav ne zanima. Sporazum s tom strankom potpuno je nevažan u odnosu na ove politike koje vodimo kroz HNS BiH. To najbolje pokazuje da smo se na svim lokalnim izborima suprotstavili HDZ-u BiH gdje god smo bili sigurni da narod kojega je više u BiH neće nametnuti svoja rješenja.
Večernji list: Razumiju li vaši i članovi drugih članica HNS-a BiH da Hrvati kao politički narod ne bi imali ni izbliza značenje da nisu okupljeni u ovu grupaciju?
- Mislim da ne razumiju. Oni koji bi trebali biti integrirani u HNS u velikoj mjeri podcjenjuju njegovu moć. To je percepcijska, najsnažnija poruka svima u BiH da su Hrvati svi zajedno i da neće popustiti ispod nacionalnih interesa. Sasvim je jasno da je HNS BiH brana od formiranja alijansi, platformi, da nećete imati suradnju s nelegitimnim članom Predsjedništva Željkom Komšićem, da nećete nikada pristati na pravljenje kompromisa oko Doma naroda. Koliko je HNS BiH značajan, najbolje govore napadi dijela javnosti i medija koji kontinuirano pokušavaju razvaliti ovaj projekt.
Večernji list: Na tome tragu daleko jasnije poruke iznosi i vodeći hrvatski dvojac Plenković-Milanović?!
- Definitivno. Siguran sam da predsjednik Milanović, pa ni predsjednik Plenković ne bi u tolikoj mjeri davali potporu i susretali se s nama. HNS su u Zagrebu svi razumjeli, a to je dragocjeno, kao reprezenta hrvatskih nacionalnih interesa. Predstavnici EU-a, SAD-a i drugih zemalja su u tome formatu imali sastanke s nama. HNS je na toj razini dobio zaslužen prostor.
Večernji list: Postoji li zloupotreba HNS-a BiH od HDZ-a BiH?
- Apsolutno postoji. To je ono što kod mojih ljudi često stvara otpor prema HNS-u.
Večernji list: Je li HDZ 1990. onda “žrtva” jednog takvog odnosa?
- Pa, moglo bi se reći da smo bili žrtva. Žrtva jer članstvo u HNS-u smatramo strateški važnim. S druge strane, nije mnogo puta bilo iskrenosti i otvorenosti za taj angažman. Želim reći da HDZ 1990. daje važan legitimitet HNS-u, no prečesto je bilo zloporaba, pogotovo na nižim razinama. Pogotovo u drugom krugu političkog predstavljanje Hrvata u BiH. Ti ljudi u svojoj osobnoj ambiciji zaborave sve ono što HNS treba biti, pa tako i ulogu HDZ-a 1990. Zamislite da postoje ministri Vlade FBiH koji uopće ne razumiju što je bit HNS-a, misleći da su oni tu Bogom dani.
Večernji list: Jeste li optimist da je moguća izmjena Izbornog zakona?
- Taj optimizam kod mene ima amplitudu. U jednom trenutku se pojavi pa splasne ili se vratim u realnost. U ovome trenutku taj odnos je 50:50 da ćemo doći do izmjena Izbornog zakona uz snažan pritisak međunarodne zajednice i visokog predstavnika te minimum dogovora domaćih političara. Bojim se, međutim, da političari koji predstavljaju bošnjački narod u BiH, iako je većina svjesna da je ovo što tražimo posve normalno, nemaju snage donijeti takvu odluku. Čak i unatoč tome što znaju da takvo što čuva državu i da je to, prije svega, interes BiH, a ne samo Hrvata u BiH. Zbog tog sebičnog stranačkoga interesa nisu spremni napraviti korak dalje i ovu zemlju napraviti normalnom, funkcionalnom zemljom ravnopravnih naroda. Hoće li visoki predstavnik u jednome trenutku donijeti odluku da izađemo iz ove bare, ni to ne isključujem kao mogućnost.
Večernji list: Vjerujete li u to?!
- Kažem, nisam siguran, ali ne isključujem da će visoki predstavnik u jednom trenutku reći “pa, dosta je više, ovi ljudi trebaju imati svoje predstavnike”.
Večernji list: Unutar bošnjačkoga spektra stalno se podiže nacionalistička letvica. Vidljivo je to u slučaju Dine Konakovića kojemu su bošnjački mediji gotovo iscrtali metu na čelu jer se “drznuo” reći kako nije u redu da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva?!
- Čak razumijem gospodina Konakovića. On je racionalno izašao s tezom da je potpuno normalno da Hrvati biraju svoje predstavnike na te dvije razine. Nakon toga u jednom trenutku ta duboka država, koja kontrolira značajan broj medija, doslovno čovjeku postavlja metu i on vjerojatno u strahu u potpunosti reterira sa stajalištima.
Večernji list: Je li uopće prihvatljivo ući u raspravu oko uloge Doma naroda?
- Apsolutno ne. Što se mene tiče, Dom naroda je broj jedan. Nisam spreman sudjelovati u bilo kojem obliku razgovora o smanjenju ovlasti Doma naroda Federacije BiH ili pak reduciranju uloge Kluba Hrvata. Ne postoji nikakav motiv koji će me natjerati da u tome sudjelujem čak ako bi netko i pokušao, a ja ne vjerujem da će to biti slučaj.
Večernji list: Što će biti ako ne bude izmjene Izbornoga zakona - bojkot, blokada...?
- Ipak vjerujem da će se dogoditi izmjene Izbornog zakona. Ako se to ne dogodi, bit će teško organizirati izbore i provesti rezultate. Svi znamo odluku Ustavnog suda jer u Izbornom zakonu nije definiran način popune Doma naroda.
Večernji list: Hoćete li prihvatiti proizvoljno SIP-ovo tumačenje Ustava i zakona te rezultata izbora?
- Mislim da nećemo biti spremni to prihvatiti. Zamislite da SIP tumači Ustav, Izborni zakon. Idemo u jednu vrlo neizvjesnu situaciju ako se ne promijeni Izborni zakon. Sve su opcije na stolu.
Večernji list: Politički Hrvati konfrontiraju se s Bošnjacima, no u RS-u se događa slučaj ćirilice, srpskog pisma, oduzimanja hrvatske zemlje... Je li HNS zakazao?
- Često kroz stranku progovorim o tim problemima na koje, nažalost, suštinski ne možemo utjecati, ali možemo barem govoriti. HNS BiH mora tu biti glasniji. U Vijeću naroda RS-a imamo konačno pet od osam članova pa smo zaustavili inicijativu o otimanju zemlje, zatim pitanjima ćiriličnoga pisma... Moramo svi dati veći značaj našim ljudima u RS-u. Ne smijemo ostaviti te ljude.
Zoran Krešić / Večernji list
Večernji list: Jeste li zadovoljni rezultatima sabora stranke?
- Sabor je pripreman protekla dva, tri mjeseca u jako složenim uvjetima u državi, ali i samoj stranci. Slegli su se dojmovi, a reakcije ljudi koji su sudjelovali u radu sabora, od 397, nazočilo ih je 309, više su nego dobre. Osjetio sam jednu, što je za mene najvažnija stvar, dozu zajedništva kakvu nisam osjećao u proteklih šest godina svoga vođenja stranke.
Večernji list: Zašto to govorite?
- Govorim zato što sam šest godina imao vrlo turbulentno razdoblje s često jako izraženim nerazumijevanjem, sebičnošću, borbama samo za mandate. Ovaj sabor ulio mi je vjeru da su tu neki novi mladi ljudi koji ne žele samo mandate...
Večernji list: Ali, stranke se bore za mandate, za vlast?!
- Za mene je mandat cilj kako bismo mogli realizirati svoje ideje i politike. Bilo je jako puno mladih ljudi i oni su izabrani u ključna stranačka tijela. Na ovom saboru osjetio sam posve drukčiju energiju. Nismo imali puno različitih političkih razmišljanja i predodžbe kako bismo se u budućnosti trebali pozicionirati kao stranka. Nitko ni u jednom trenutku nije rekao ni jednu stvar koja bi odstupala od temeljnih načela ove stranke, što nam piše i u programskoj deklaraciji. To je borba za položaj hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine, borba za BiH kao našu domovinu, borba za državu jednakih prilika, borba za ostanak mladih ljudi koji moraju dobiti prigodu u društvu. To je ono što me napunilo energijom i dalo mi potpuno novu volju i snagu za rad te, siguran sam, jačanje i rast ove stranke u budućnosti.
Večernji list: Je li vas deprimirala činjenica da ipak predstavnici iz Posavine, ali i dio ljudi iz Prozor-Rame nisu došli na sabor?
- Malo sam tužan što iz moje rodne Rame nisu došli svi, čak i u većem broju od onoga koji je planiran da podrže mene, stranku, političku poruku HDZ-a 1990. i njegovu bitnost u ovom prostoru. Bilo je desetak ljudi iz općine od 25 prozvanih. Kada je pak u pitanju Posavina, sve su to moji prijatelji, ljudi s kojima već dugo radim, gradim i čuvam stranku u vrlo teškim uvjetima. Moj prvi posjet sljedećih 10 dana bit će Posavini. Na ljudskoj se razini uvažavamo i poštujemo, vjerujem kako ćemo i ove političke stvari riješiti kako stranka ne bi na sljedećim izborima bila oslabljena ni jedan posto.
Večernji list: Ne pribojavate se raskola?!
- Ne očekujem ga. Ništa na to ne upućuje. No, ako egzistirate u 37 općina gdje Hrvati žive u BiH, od Orašja do Neuma, normalno je da se pojave problemi, ali to je cijena takvog načina organiziranja stranke. No, moja ruka je pružena do kraja. Postoji minimum ispod kojeg kao čovjek i političar ne mogu ići svjestan svih odnosa i problema u državi.
Večernji list: Koji je to minimum, je li to HNS?
- HNS je alat. Mi drugoga alata u ovom trenutku nemamo. Zašto sam se u tolikoj mjeri svrstavao i integrirao u HNS?! Pa upravo da pošaljem poruku svima u Sarajevu, u Banjoj Luci, u međunarodnoj zajednici, da ne postoji ozbiljna politička opcija u Hrvata koja je uopće spremna razgovarati o nečemu ispod onoga što smo zajedno postavili kao cilj. To su izmjene Izbornoga zakona koje bi nam zajamčile biranje člana Predsjedništva BiH i 17 izaslanika za Dom naroda u Klubu Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je taj minimum. Ostalo je sve manje bitno u ovom trenutku.
Večernji list: Ima li ljudi u HDZ-u 1990. koji razmišljaju da je ta stranka trebala napustiti HNS jer je u sjeni HDZ-a?
- Ti ljudi se pojave u trenutku kad politički nisu zadovoljni mojim radom. Imali smo Središnji odbor stranke na Kupresu koji je trajao dva dana i tema su bili samo “devedesetka” i HNS. Kada smo stavili na glasovanje, 95% ljudi podržalo je da budemo dio HNS-a i doprinosimo mu. Postoje pojedinci koji su kontinuirano protiv HNS-a. Često su to osobne frustracije. U slučaju HNS-a BiH ne govorim o Draganu Čoviću ni o bilo komu iz HDZ-a 1990., nego o poziciji hrvatskog naroda, govorim o Izbornom zakonu, Ustavu, o položaju našega naroda. Ni jedan pojedinac neće moći zaustaviti naš doprinos u jačanju te nacionalne pozicije.
Večernji list: Znači li to onda jednoumlje i legitimiranje HDZ-a BiH?
- Ne. Nikada nitko nikome nije zabranio kritizirati politike HDZ-a BiH. Najveću borbu vodim oko toga da razdvojim HNS i HDZ BiH. Mene HDZ BiH kao takav ne zanima. Sporazum s tom strankom potpuno je nevažan u odnosu na ove politike koje vodimo kroz HNS BiH. To najbolje pokazuje da smo se na svim lokalnim izborima suprotstavili HDZ-u BiH gdje god smo bili sigurni da narod kojega je više u BiH neće nametnuti svoja rješenja.
Večernji list: Razumiju li vaši i članovi drugih članica HNS-a BiH da Hrvati kao politički narod ne bi imali ni izbliza značenje da nisu okupljeni u ovu grupaciju?
- Mislim da ne razumiju. Oni koji bi trebali biti integrirani u HNS u velikoj mjeri podcjenjuju njegovu moć. To je percepcijska, najsnažnija poruka svima u BiH da su Hrvati svi zajedno i da neće popustiti ispod nacionalnih interesa. Sasvim je jasno da je HNS BiH brana od formiranja alijansi, platformi, da nećete imati suradnju s nelegitimnim članom Predsjedništva Željkom Komšićem, da nećete nikada pristati na pravljenje kompromisa oko Doma naroda. Koliko je HNS BiH značajan, najbolje govore napadi dijela javnosti i medija koji kontinuirano pokušavaju razvaliti ovaj projekt.
Večernji list: Na tome tragu daleko jasnije poruke iznosi i vodeći hrvatski dvojac Plenković-Milanović?!
- Definitivno. Siguran sam da predsjednik Milanović, pa ni predsjednik Plenković ne bi u tolikoj mjeri davali potporu i susretali se s nama. HNS su u Zagrebu svi razumjeli, a to je dragocjeno, kao reprezenta hrvatskih nacionalnih interesa. Predstavnici EU-a, SAD-a i drugih zemalja su u tome formatu imali sastanke s nama. HNS je na toj razini dobio zaslužen prostor.
Večernji list: Postoji li zloupotreba HNS-a BiH od HDZ-a BiH?
- Apsolutno postoji. To je ono što kod mojih ljudi često stvara otpor prema HNS-u.
Večernji list: Je li HDZ 1990. onda “žrtva” jednog takvog odnosa?
- Pa, moglo bi se reći da smo bili žrtva. Žrtva jer članstvo u HNS-u smatramo strateški važnim. S druge strane, nije mnogo puta bilo iskrenosti i otvorenosti za taj angažman. Želim reći da HDZ 1990. daje važan legitimitet HNS-u, no prečesto je bilo zloporaba, pogotovo na nižim razinama. Pogotovo u drugom krugu političkog predstavljanje Hrvata u BiH. Ti ljudi u svojoj osobnoj ambiciji zaborave sve ono što HNS treba biti, pa tako i ulogu HDZ-a 1990. Zamislite da postoje ministri Vlade FBiH koji uopće ne razumiju što je bit HNS-a, misleći da su oni tu Bogom dani.
Večernji list: Jeste li optimist da je moguća izmjena Izbornog zakona?
- Taj optimizam kod mene ima amplitudu. U jednom trenutku se pojavi pa splasne ili se vratim u realnost. U ovome trenutku taj odnos je 50:50 da ćemo doći do izmjena Izbornog zakona uz snažan pritisak međunarodne zajednice i visokog predstavnika te minimum dogovora domaćih političara. Bojim se, međutim, da političari koji predstavljaju bošnjački narod u BiH, iako je većina svjesna da je ovo što tražimo posve normalno, nemaju snage donijeti takvu odluku. Čak i unatoč tome što znaju da takvo što čuva državu i da je to, prije svega, interes BiH, a ne samo Hrvata u BiH. Zbog tog sebičnog stranačkoga interesa nisu spremni napraviti korak dalje i ovu zemlju napraviti normalnom, funkcionalnom zemljom ravnopravnih naroda. Hoće li visoki predstavnik u jednome trenutku donijeti odluku da izađemo iz ove bare, ni to ne isključujem kao mogućnost.
Večernji list: Vjerujete li u to?!
- Kažem, nisam siguran, ali ne isključujem da će visoki predstavnik u jednom trenutku reći “pa, dosta je više, ovi ljudi trebaju imati svoje predstavnike”.
Večernji list: Unutar bošnjačkoga spektra stalno se podiže nacionalistička letvica. Vidljivo je to u slučaju Dine Konakovića kojemu su bošnjački mediji gotovo iscrtali metu na čelu jer se “drznuo” reći kako nije u redu da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva?!
- Čak razumijem gospodina Konakovića. On je racionalno izašao s tezom da je potpuno normalno da Hrvati biraju svoje predstavnike na te dvije razine. Nakon toga u jednom trenutku ta duboka država, koja kontrolira značajan broj medija, doslovno čovjeku postavlja metu i on vjerojatno u strahu u potpunosti reterira sa stajalištima.
Večernji list: Je li uopće prihvatljivo ući u raspravu oko uloge Doma naroda?
- Apsolutno ne. Što se mene tiče, Dom naroda je broj jedan. Nisam spreman sudjelovati u bilo kojem obliku razgovora o smanjenju ovlasti Doma naroda Federacije BiH ili pak reduciranju uloge Kluba Hrvata. Ne postoji nikakav motiv koji će me natjerati da u tome sudjelujem čak ako bi netko i pokušao, a ja ne vjerujem da će to biti slučaj.
Večernji list: Što će biti ako ne bude izmjene Izbornoga zakona - bojkot, blokada...?
- Ipak vjerujem da će se dogoditi izmjene Izbornog zakona. Ako se to ne dogodi, bit će teško organizirati izbore i provesti rezultate. Svi znamo odluku Ustavnog suda jer u Izbornom zakonu nije definiran način popune Doma naroda.
Večernji list: Hoćete li prihvatiti proizvoljno SIP-ovo tumačenje Ustava i zakona te rezultata izbora?
- Mislim da nećemo biti spremni to prihvatiti. Zamislite da SIP tumači Ustav, Izborni zakon. Idemo u jednu vrlo neizvjesnu situaciju ako se ne promijeni Izborni zakon. Sve su opcije na stolu.
Večernji list: Politički Hrvati konfrontiraju se s Bošnjacima, no u RS-u se događa slučaj ćirilice, srpskog pisma, oduzimanja hrvatske zemlje... Je li HNS zakazao?
- Često kroz stranku progovorim o tim problemima na koje, nažalost, suštinski ne možemo utjecati, ali možemo barem govoriti. HNS BiH mora tu biti glasniji. U Vijeću naroda RS-a imamo konačno pet od osam članova pa smo zaustavili inicijativu o otimanju zemlje, zatim pitanjima ćiriličnoga pisma... Moramo svi dati veći značaj našim ljudima u RS-u. Ne smijemo ostaviti te ljude.
