Ime Vran planine povezuje se s tamnim izgledom planine kada se gleda iz Polja, dok pastirske priče kažu da je Vran dobio ime po jatima vrana koje su nekada nastanjivale podnožje ove planine. Nastavljajući s planiranim aktivnostima, dio članova HPD “Rama“, koristeći iznimno povoljne vremenske uvjete za ovo doba godine, ali i slobodan vikend, prošle subote uspeo se na Veliki Vran. Želeći rano doći na Bidinje, iz Rame se krenulo ''po mraku'', i nakon sat i pol vožnje preko Jablanice, Doljana i Risovca stiglo se u podnožje Vrana. Kako je nekim članovima ovo bio već peti uspon, nije bilo potrebno puno vremena za biranje pravca uspona. Nakon ranojutarnje kave i pripreme opreme, započelo je „osvajanje“ Vrana. Vrijeme je bilo idealno, prvi dan mjeseca listopada, s jako ugodnom temperaturom i jesenskim suncem. Penjanje do vrha proteklo je bez problema, uz kraće odmore, i česte trenutke za fotografiranje, prije podne smo stigli do najviše točke (2074m). Zbog visine i hladnog vjetra dulje zadržavanje na samom vrhu nije bilo ugodno, pa smo odlučili spustiti se nekih pedesetak metara sjeverozapadno, gdje je bilo puno ugodnije i odakle je pogled sezao na sve strane. Vjerojatno su rijetke planine koje imaju otvoren pogled kao Vran planina. Rijetko je mjesto s kojega se može vidjeti tri jezera, Blidinje, Ramsko i Buško. Nakon odmora i ručka, krenulo se u razgledanje i fotografiranje. Zahvaljujući lijepom vremenu, nekoliko sati provedenih na Velikom Vranu prošli su vrlo brzo, i sunce nisko na zapadu podsjetilo nas je da je vrijeme za povratak u niže predjele. Povratak nazad protekao je u laganom tonu i uživanju uz svaki prohodani metar planine. Na kraju, sudionici uspona bili su suglasni da je ovaj uspon na Vran bio više nego odličan i da će se dugo pamtiti.