Epidemija koronavirusa, neizvjesnost, težak život, traume iz prošlosti dovele su do sve većeg broja slučajeva obiteljskog nasilja, delinkvencije, ali i ovisnika o drogama. Terapijska zajednica Kampus KS-a u Rakovici svakodnevno prima pozive građana koji traže savjete kako postupati u situacijama kada sumnjaju da je netko posegnuo za drogama, ali i onih koji su već imali teška iskustva u obitelji i smatrali su da su ostala iza njih, piše Oslobođenje.

Pandorina kutija

"Situacija u BiH je takva da opća slika i nesigurnost svih građana dovode do posezanja za supstancama koje svakodnevicu čine prividno normalnom. Sve je više tabletomana, devijantnih ponašanja i uživatelja droga. Broj korisnika, odnosno ulazaka u Kampus se nije promijenio. Imamo skoro popunjen kapacitet, ali broj poziva je znatno veći. Sve je veći broj onih koji žele dobiti odgovore što poduzeti, kako se ponašati ako imaju ovisnika, ali i kako ostvariti kontakt s Kampusom", kaže Šahim Kahrimanović, šef Službe za stručne terapijske poslove i znanstvenoistraživački rad pri Kampusu.

Osobe koje žele ući u Kampus moraju ispoštovati sve mjere kriznih stožera koje se odnose na prevenciju i zaštitu od širenja koronavirusa. Pored standardne procedure moraju proći proces detoksikacije te donijeti negativan test na koronavirus.

"Moramo zaštititi i zaposlenike i korisnike koji su već na tretmanu u ustanovi. Namjera nam je, ako ova kriza potraje, pokrenuti i neki vid Skype savjetovanja ili ćemo koristiti neke druge mreže. Teško je savjetovati osobu koju ne vidite, jer je svaki slučaj poseban i drugačiji. Potrebno je ostvariti bliži kontakt, ukoliko korisnici budu raspoloženi za takvu vrstu komunikacije. Nadamo se da ćemo uspjeti nastaviti i suradnju sa školama. Naime, 10 godina realiziramo program prevencije i imamo odličnu suradnju sa školama. Ukoliko bude moguće da barem ostvarimo kontakt i realiziramo predavanja i radionice za nastavnike, a oni da dalje znanja prenose na učenike", dodaje Kahrimanović, koji naglašava da je ovakvo stanje otvorilo Pandorinu kutiju u svakom pojedincu.

Istraumatizirani

Vrijeme koje su obitelji, među kojima je puno disfunkcionalnih, provodile zajedno, veliki broj građana koji je ostao bez posla i smanjene plaće dovele su do toga da je iz mnogih progovorila patologija.

"Država nije spremno dočekala razdoblje pandemije, niti se dobro nosi s ovim problemima. Trauma ima dosta, sve ovo zajedno traje dugo, skoro 30 godina. Već je sada sasvim sigurno da smo transgeneracijski istraumatizirano društvo koje treba svaki vid podrške i pomoći, ali odgovora nema. Struka se pogubila", istaknuo je Kahrimanović.