Francuska se opet trese. Nakon masovnog štrajka koji je okupio stotine tisuća prosvjednika, raste pritisak na predsjednika Emmanuela Macrona.
Nije lako biti Francuz ovih dana – pogotovo kada se u Italiji s podsmijehom komentira francuski politički kaos, analizira BBC.
U manje od dvije godine Francuska je promijenila pet premijera, što je politički podvig koji nadmašuje čak i turbulentna poslijeratna razdoblja u Rimu.
Macronovo izblijedjelo nasljeđe
Sada je parlament, preoblikovan nakon odluke Macrona da u srpnju 2024. raspiše izvanredne izbore, u blokadi i bez većine sposobne donijeti proračun.
Jučer je održan i opći štrajk protiv ranijih proračunskih prijedloga: štrajkala je trećina nastavnika, zatvorena je većina ljekarni, a u Parizu nije vozio velik dio metroa.
Talijanski listovi u Rimu i Torinu pisali su s očitom zluradošću o Macronovu padu popularnosti, o sramoti bivšeg premijera Françoisa Bayroua, upozorenjima na rastući dug i čak mogućnosti da Francuska zatraži pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Najviše se pritom isticalo Macronovo izblijedjelo političko naslijeđe. "Gdje je sada ta veličina?" – upitao je rimski Il Messaggero.
Ogroman javni dug
Samo za otplatu kamata na javni dug ove godine Francuska će izdvojiti 67 milijardi eura. To je više nego što troši bilo koje ministarstvo osim obrazovanja i obrane. Prognoze govore da će do kraja desetljeća taj iznos narasti na 100 milijardi eura godišnje.
Prošlog petka agencija Fitch snizila je kreditni rejting Francuskoj, što bi dodatno moglo poskupjeti zaduživanje. Strahuje se da će zemlja, ako nastavi ovim putem, morati posegnuti za zajmom MMF-a ili pomoć potražiti od Europske središnje banke.
Sve to odvija se u trenutku međunarodnih potresa – rata u Europi, sve manjeg američkog angažmana i rasta populizma.
Ulice u plamenu, parlament u blokadi
Prošli tjedan krajnja ljevica organizirala je dan prosvjeda pod sloganom "Blokirajmo sve", a onda su uslijedile i velike sindikalne i stranačke demonstracije.
"U ovom presudnom trenutku, kada su na kocki suverenitet i sloboda Francuske i Europe, zemlja je paralizirana kaosom, nemoći i dugom", rekao je politički komentator Nicolas Baverez.
Macron tvrdi da može izvući zemlju iz krize, ali ostalo mu je samo 18 mjeseci mandata.
Česte smjene premijera
Sve je počelo prošlog ljeta kada je Macron raspustio Nacionalnu skupštinu. Novi parlament podijeljen je na tri tabora – centar, ljevicu i krajnju desnicu – i nijedan ne može funkcionirati jer mu se druga dva bloka udruženo suprotstavljaju.
Michel Barnier i zatim François Bayrou uspjeli su se održati na mjestu premijera samo nekoliko mjeseci. Bayrou je, fokusiran na pitanje duga koji je narastao na više od 3 bilijuna eura (114% BDP-a), htio stabilizirati otplate rezanjem 44 milijarde eura iz proračuna za 2026. godinu.
Predložio je i ukidanje dvaju državnih praznika kako bi se financirala obrana. To ga je politički koštalo – zastupnici ljevice i krajnje desnice srušili su ga prošlog tjedna.
Nemoguće naći balans
Macron se potom okrenuo svom bliskom suradniku. Novi premijer Sébastien Lecornu, 39-godišnji političar iz Normandije i Macronov osobni prijatelj, imenovan je prošlog tjedna.
Macron vjeruje da će Lecornu moći postići dogovor s ljevicom, posebice sa Socijalističkom strankom, i progurati proračun. Rok je sredina listopada, a parlament ga mora usvojiti do kraja godine.
Problem je u tome što svaki ustupak jednoj strani odbija drugu. Socijalisti traže niže ciljeve smanjenja duga, porez za superbogate i ukidanje mirovinske reforme kojom je radni vijek produljen na 64 godine. Za republikance, stranku desnog centra, to je neprihvatljivo, a glavna poslodavačka udruga MEDEF već prijeti vlastitim prosvjedima ako vlada poveća poreze.
Ekonomist Philippe Aghion tvrdi da su Macron i Lecornu zapravo jedno te isto: "S Lecornuom, to u osnovi znači da je Macron premijer."
Kakvo je zaista stanje ekonomije?
Ako Lecornu ne uspije, mogao bi podnijeti ostavku, a Francuska bi dobila još jednog premijera na listi kratkotrajnog mandata. To bi moglo natjerati Macrona na novo raspuštanje parlamenta – i otvoriti vrata pobjedi Marine Le Pen i njezina Nacionalnog okupljanja.
Neki idu i dalje pa traže Macronovu ostavku. Ipak, dio stručnjaka upozorava da situacija nije beznadna. Bivši čelnik republikanaca Jean-François Copé ističe da su temelji francuskog gospodarstva solidni, nezaposlenost nije katastrofalna, a gospodarski rast bolji nego u Njemačkoj.
Aghion dodaje da Francuskoj ne prijeti "grčki scenarij", dok drugi ekonomisti upozoravaju da bi nečinjenje moglo dovesti do sloma. "Na nasipu stojimo svi, a more polako izjeda ispod. Svi govore da je čvrst, ali jednoga dana jednostavno će se urušiti", rekao je ekonomist Philippe Dessertine.
"Macron je zemlju pretvorio u ruševine"
Novinarka Le Mondea Françoise Fressoz podsjeća da je Francuska pola stoljeća navikla gasiti nezadovoljstvo golemom potrošnjom. "Svi osjećaju da je taj model gotov, ali nitko ne želi platiti cijenu ili provesti potrebne reforme", rekla je.
Macron je 2017. došao na vlast obećavajući da će premostiti jaz između ljevice i desnice, radnika i poslodavaca, euroskeptika i eurofila.
Danas ga sve više Francuza smatra glavnim krivcem za politički brodolom. "Emmanuel Macron je prava meta narodnog prkosa i on snosi punu odgovornost za ovaj brodolom", napisao je Baverez u Le Figaru. "Kao i svi demagozi, pretvorio je našu zemlju u polje ruševina."
Nije lako biti Francuz ovih dana – pogotovo kada se u Italiji s podsmijehom komentira francuski politički kaos, analizira BBC.
U manje od dvije godine Francuska je promijenila pet premijera, što je politički podvig koji nadmašuje čak i turbulentna poslijeratna razdoblja u Rimu.
Macronovo izblijedjelo nasljeđe
Sada je parlament, preoblikovan nakon odluke Macrona da u srpnju 2024. raspiše izvanredne izbore, u blokadi i bez većine sposobne donijeti proračun.
Jučer je održan i opći štrajk protiv ranijih proračunskih prijedloga: štrajkala je trećina nastavnika, zatvorena je većina ljekarni, a u Parizu nije vozio velik dio metroa.
Talijanski listovi u Rimu i Torinu pisali su s očitom zluradošću o Macronovu padu popularnosti, o sramoti bivšeg premijera Françoisa Bayroua, upozorenjima na rastući dug i čak mogućnosti da Francuska zatraži pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Najviše se pritom isticalo Macronovo izblijedjelo političko naslijeđe. "Gdje je sada ta veličina?" – upitao je rimski Il Messaggero.
Ogroman javni dug
Samo za otplatu kamata na javni dug ove godine Francuska će izdvojiti 67 milijardi eura. To je više nego što troši bilo koje ministarstvo osim obrazovanja i obrane. Prognoze govore da će do kraja desetljeća taj iznos narasti na 100 milijardi eura godišnje.
Prošlog petka agencija Fitch snizila je kreditni rejting Francuskoj, što bi dodatno moglo poskupjeti zaduživanje. Strahuje se da će zemlja, ako nastavi ovim putem, morati posegnuti za zajmom MMF-a ili pomoć potražiti od Europske središnje banke.
Sve to odvija se u trenutku međunarodnih potresa – rata u Europi, sve manjeg američkog angažmana i rasta populizma.
Ulice u plamenu, parlament u blokadi
Prošli tjedan krajnja ljevica organizirala je dan prosvjeda pod sloganom "Blokirajmo sve", a onda su uslijedile i velike sindikalne i stranačke demonstracije.
"U ovom presudnom trenutku, kada su na kocki suverenitet i sloboda Francuske i Europe, zemlja je paralizirana kaosom, nemoći i dugom", rekao je politički komentator Nicolas Baverez.
Macron tvrdi da može izvući zemlju iz krize, ali ostalo mu je samo 18 mjeseci mandata.
Česte smjene premijera
Sve je počelo prošlog ljeta kada je Macron raspustio Nacionalnu skupštinu. Novi parlament podijeljen je na tri tabora – centar, ljevicu i krajnju desnicu – i nijedan ne može funkcionirati jer mu se druga dva bloka udruženo suprotstavljaju.
Michel Barnier i zatim François Bayrou uspjeli su se održati na mjestu premijera samo nekoliko mjeseci. Bayrou je, fokusiran na pitanje duga koji je narastao na više od 3 bilijuna eura (114% BDP-a), htio stabilizirati otplate rezanjem 44 milijarde eura iz proračuna za 2026. godinu.
Predložio je i ukidanje dvaju državnih praznika kako bi se financirala obrana. To ga je politički koštalo – zastupnici ljevice i krajnje desnice srušili su ga prošlog tjedna.
Nemoguće naći balans
Macron se potom okrenuo svom bliskom suradniku. Novi premijer Sébastien Lecornu, 39-godišnji političar iz Normandije i Macronov osobni prijatelj, imenovan je prošlog tjedna.
Macron vjeruje da će Lecornu moći postići dogovor s ljevicom, posebice sa Socijalističkom strankom, i progurati proračun. Rok je sredina listopada, a parlament ga mora usvojiti do kraja godine.
Problem je u tome što svaki ustupak jednoj strani odbija drugu. Socijalisti traže niže ciljeve smanjenja duga, porez za superbogate i ukidanje mirovinske reforme kojom je radni vijek produljen na 64 godine. Za republikance, stranku desnog centra, to je neprihvatljivo, a glavna poslodavačka udruga MEDEF već prijeti vlastitim prosvjedima ako vlada poveća poreze.
Ekonomist Philippe Aghion tvrdi da su Macron i Lecornu zapravo jedno te isto: "S Lecornuom, to u osnovi znači da je Macron premijer."
Kakvo je zaista stanje ekonomije?
Ako Lecornu ne uspije, mogao bi podnijeti ostavku, a Francuska bi dobila još jednog premijera na listi kratkotrajnog mandata. To bi moglo natjerati Macrona na novo raspuštanje parlamenta – i otvoriti vrata pobjedi Marine Le Pen i njezina Nacionalnog okupljanja.
Neki idu i dalje pa traže Macronovu ostavku. Ipak, dio stručnjaka upozorava da situacija nije beznadna. Bivši čelnik republikanaca Jean-François Copé ističe da su temelji francuskog gospodarstva solidni, nezaposlenost nije katastrofalna, a gospodarski rast bolji nego u Njemačkoj.
Aghion dodaje da Francuskoj ne prijeti "grčki scenarij", dok drugi ekonomisti upozoravaju da bi nečinjenje moglo dovesti do sloma. "Na nasipu stojimo svi, a more polako izjeda ispod. Svi govore da je čvrst, ali jednoga dana jednostavno će se urušiti", rekao je ekonomist Philippe Dessertine.
"Macron je zemlju pretvorio u ruševine"
Novinarka Le Mondea Françoise Fressoz podsjeća da je Francuska pola stoljeća navikla gasiti nezadovoljstvo golemom potrošnjom. "Svi osjećaju da je taj model gotov, ali nitko ne želi platiti cijenu ili provesti potrebne reforme", rekla je.
Macron je 2017. došao na vlast obećavajući da će premostiti jaz između ljevice i desnice, radnika i poslodavaca, euroskeptika i eurofila.
Danas ga sve više Francuza smatra glavnim krivcem za politički brodolom. "Emmanuel Macron je prava meta narodnog prkosa i on snosi punu odgovornost za ovaj brodolom", napisao je Baverez u Le Figaru. "Kao i svi demagozi, pretvorio je našu zemlju u polje ruševina."
