Tiha, ali ipak nestašna i razigrana stigla je u naš kraj. Ogrnula se raskošnim pastelnim plaštem i ušuljala u doline i gore. Svojim tihim rukama, strpljivo i pažljivo krenula bojati prirodu. Sve su boje tu, jedino blijedi zelena, što je i naljutilo drveće jer mu otima njegov lijepi plašt. Ali ipak, koliko god u sebi nosila tugu, jesen je prekrasno doba. Tiho, ne nametljivo podsjeća na prolaznost. Iako u jeseni i njenim ljepotama malo tko uživa, svakako je najšarenije godišnje doba, jer nikada jesen ne slika jednakim bojama.
 

Ugodno i toplo vrijeme nam odvlači pažnju. Neko kasno, miholjsko, bablje ljeto, rekli bi smo. A tako neprimjetno nam je došla jesen, i rasula svu raskoš svojih boja po cijelom našem kraju. Najviše se to osjeti na prirodi, na drveću. Milijuni nijansa boja nas okružuju. Te boje su ipak najljepše u planinskim predjelima s dosta bjelogoričnog drveća.

Malo mjesto našega kraja, okupano jesenjim bojama i ugodnim suncem je i Orašac. Kraljica šarenila zaodjenula je ovo mjesto nekom čarobnom ljepotom. Livade, okućnice, šume, planine. Sve je okupano čudesnim bojama jeseni. Pomalo zaboravljeno od svakoga osim svojih žitelja, Orašac i njegova okolica se lagano i tiho pripremaju za nadolazeću zimu. Ali još će ona pričekati, jer jesenja čarolija će potrajati i promijeniti sve oko nas, dok ne ispuni svoj zadatak.