Skupljaju se hodočasnici u crkvi Sv. Franje, s blagoslovom Božjim za hodočasnike koje je predvodio fra Jure Perić. Laganim koracima kreću prema Sinju. Bože hvala na ovom hodu, neka svaka stopa bude za moju Ramu i svakog Ramljaka, a onda će i meni biti dobro. Neka nastane promjena u srcu svakog Ramljaka.
S molitvom na usnama za sretan put cestom prema Galčić selu. Odmaramo na Izlazu, a onda jutarnja kava u „Pentagonu“. Stigla i muška ekipa, momci naši s Gimća, Ripaca i Rumboka. Nasta mala šala, sjedoše oni unutra, jer vele nismo ista stranka, pa neće s nama. Eto, malo zaboravili da smo svi Božji, i da smo svi Ramci, da smo jedno.
Asfaltirana cesta prži, a nitko se ne tuži. Vrijeme je ručka, stali iza Smiljanića štala. Odmor i ručak, a onda preko brda spuštamo se prema Šuici i prvim kućama. Večernji lahor krijepio je tijelo, a dobrih ljudi se uvijek nađe. Okrjepa stiže, voda i lubenica osvježenje pravo. Sunce zadnje zrake baca, a u selu Galčić i krave lagano na počinak idu. Tu je jedna žena koja svake godine iz Njemačke dođe kako bi pružila konak hodočasnicima iz Rame. Otvorenog srca primiše nas na konak naši Galčićani, a Galčići su jedno prekrasno planinsko selo. Za Malu Gospu hodočaste oni u Ramu. Odmorni i naspavani u zoru ranu skupljamo se svi iznad Galčića i put prema Borovoj glavi. Jedan andol i konjska mast ublažili su bol u nogama, sreća pošla i doktorica i medicinska sestra pa i injekcija ima ako kome zatreba. Opet krunica u rukama, svi mole za potrebe svoje i za našu Ramu. Prekrasnom prirodom; trava i zemlja melem za nogu.
Na vrh Borove glave doručak, injekcija i andol za neke; a stiže nas i naša druga ekipa koja drži veliki tempo pa se stoga pratiti ne možemo. Opet lagano noge nas nose, a Bog poslao vjetrić da nam bude osvježenje. Vrijeme je bilo bolje nego smo sami poželjeti mogli.
Eto, koliko nas Bog voli. Navukao je onda i oblake da nam bude ugodnije.
Prolazimo planinama, ravnicom, uzdbrdicom, nizbrdicom, gledaju nas i divlji konji i pogledom prate. A onda spust prema Livanjskoj kotlini. Lagani koraci i došli u srce Livna.
Tu je odmor trajao 2-3 sata. Ručak u restoranu, odmor u parku i smijeha do suza.
Bože, kako su dragi ovi ljudi. Svatko svakoga pazi, daje komadić kruha, dijeli i zadnju kap vode. I krvi bi da je zatrebalo. E ovakvih nam ljudi treba. Onih koji znaju dijeliti, misliti i paziti na druge.
Odmorni, put se nastavlja asfaltiranom cestom do Prologa. Svi hrabro nogama gaze, ali asfalt je, to noge nosi. Opet nas stiže naša muška ekipa, prolaze nas hrabro sa štapovima u ruci. Zadnja večer na putu, konak u Prologu, svi se smjestiše kod domaćina velikog srca.
Prije zore rane na put kreću noge otežale. Mišići bole, teško se i ustati, prvi koraci idu na jedvite jade, a onda Bog snagu daje, svi se natječu tko će biti prvi. Još su mjesec i zvijezde na nebu, baterije u rukama svijetle put preko Vagnja planine- trebalo se uspeti prije sunca. Cijelu noć tuda prolazili hodočasnici iz Livna i Tomislavagrada prema Sinju. Sretali nas mnogi i divili se snazi i volji nas iz Rame.
Opet divlji konji na paši. Lijep prizor koji se rijeko može vidjeti. A snage nama nenedostaje, hrabro kročimo niz Vaganj prema Cetinskoj krajini. U daljini vidi se cesta, pogled leti prema crkvi; Gospe naša, stižu tebi tvoji Ramci.
Evo nas glavnom cestom prema Sinju. Stigosmo u Han- selo nadomak Sinju.
Kava, okrjepa i Božja milost snagu daje. O umoru i žuljevima nitko i ne brine. Naši momci iz Zagreba džentlmenski pomažu i časte na svakom koraku. Ekipa za pet, prvi put u životu se susreli neki, ali otvorenost i podrška jednih prema drugima je za primjer u svakoj nam pori života u Rami. Pomažu svi svima, pitaju jedni druge; kako si, možeš li. Iz kavane Han preko mosta na Cetini pružaju se koraci uzavrelim asfaltom; prolaze automobili, pozdravljaju ljudi svirajući, radost u srcu. Gospe Ramska hvala na ovoj ljepoti. Ma svugdje ovih „Matanovih dvora“, zastadosmo, odmorismo, piva je pokoja pala za snagu. Pričali malo i o stanju u Rami; i svi žele promjenu na dobro za svakog malog čovjeka; promjenu koja nastaje najprije u srcu, onu najtežu promjenu-promjenu samog sebe, a onda je sve lako. Već je satak iza podne, ostala još tri kilometra, na usnama molitva i pjesma.
Gospe Ramska nas čuje pa se raduje. A nas kao da nešto nosi. Ne osjećamo umor, ne osjećamo noge, ni mišiće; srce nam leti našoj Majci od Milosti. Pjevaju muški, pjevaju žene- mili Bože koje radosti. I kažu svi- dok smo molili i pjevali kao da smo brže išli, u tim trenutcima nikakav umor nisu osjetili. Prolazimo centrom Sinja, malo se zapivalo i bećarca: E moj Sinju, vrleti ti tvoje, došli Ramci kod Gospe svoje. Stigli u samostan, ušli u „Ramske apartmane“, ostavili ruksake, idemo pozdraviti našu Gospu. Ulazimo u crkvu, pogled prema slici Majke od Milosti, Gospe Ramske-osjećaji se bude; moje riječi su male da bi opisale ovaj susret s našom Gospom. A pred Njom, naši momci iz Zagreba kleče i mole. Koji prizor-ponos i primjer svim ostalim. Na koljena padam, dlanove pružam, Gospe Ramska evo ti Tvoje Rame. Suze su potekle, padaju na tlo. Kleče svi, pokušavaju suze skriti, ali to se ne može. Došli smo svojoj izbjegloj Gospi, svojoj Majci. Radovala se i ona, s osmjehom na licu kao da je govorila: „Vidi moje djece, došli mi iz Rame“. Svoju milost prosula je na nas i na cijelu Ramu. Još je sretnija bila kad je znala da nije ovo bio hod samo za sebe, nego za njezinu Ramu. Jer, samo Bog, Gospa Čudotvorna može izvesti nas na pravi put. A onda svi na ispovijed; jer priznajemo; da, grješni smo i oprost molimo. Biti bolji svi želimo.
Odmor, tuširanje i osvježenje prije mise uočnice. Nikoga ništa ne boli. Svi se blago i nježno smiju. Zahvalni na žrtvi koju su učinili.
A onda fanfare najavljuju skidanje slike Gospe Čudotvorne, nose je prema vanjskom oltaru: suze opet teku, o Majko naša, hvala ti. Prinosimo ti sve svoje patnje, boli i probleme, prinosimo ti sve ljude iz Rame.
Kako veličanstveno, koje milosti. Okrjepa za dušu je sv. Misa, a onda na kraju hvalospjev Majci od Milosti u kojem se prisjetismo kako je Gospa naša stigla u Sinj. Pozdravi za hodočasnike su uslijedili, a najveći pljesak je bio za nas iz Rame. Došli su tu i naši biciklisti; zajedno s onima iz Livna i Sinja; oni s blagoslovom iz Gospine crkve na Šćitu.
Mir u duši, snaga, hrabrost, ponos, radost- emocije za koje nema riječi. Samo Božji mir, Božja radost lebdi. Malo fizičkog odmora i poslije mise. A onda lagano prema brdu na kojem je kapela. Počinje bdijenje za one koji žele puninu hodočašća doživjeti. Klanjanje, molitva, pjesma-mladi i stari, svi zajedno. Umor nas savladao, oči se sklapaju, duša želi ostati, ali tijelo slabo. U 23h se spuštamo prema našim odajama, „Ramskim apratmanima“ u samostanu.
Cijelu noć se čuju hodočasnici, molitve, pjesme. E Gospe Ramska, baš si Čudotvorna.
Prva misa u 3 ujutro. I tako tijekom cijelog dana. U 9.30h počela je procesija gradom.
Kako nas Gospa voli, pored desetaka tisuća hodočasnika svoje Ramce stavi ona naprijed da budu uz Nju. Prolazi slika Gospe Čudotvorne a naša mala srca osjećaju da je Ona tu, da je živa, da hodi s nama. Osjećaj da je zbilja to naša Gospa iz Rame. Hodili smo ulicama grada Sinja s mnoštvom naroda, prinosili sve nas i hodali za našu Ramu. Svečanost koju rijetko gdje možete sresti. Svečana sv. Misa u 11h bila je šećer na kraju. Prođoše ova prelijepa četiri dana.
Što reći na kraju, nego hvala Bože što si nam Gospu za Majku našu dao, hvala za ovaj hod, hvala za ljude koji su krenuli na ovo hodočašće, hvala za snagu, mir, radost, smijeh, hvala za okrjepu, za ljude koji su nas na konak primili, hvala što si nam dala snagu da izdržimo, hvala za one koji su za nas molili, hvala za sve milosti.
Povratak kući bio je organiziran. Pozdravili smo se s našom Gospom i u 14.30h svi zajedno na bus i put Rame.
Bila je ovo molitva, bio je ovo hod za Ramu, za sve Ramljake bez obzira gdje su; u Rami ili negdje u svijetu, bez obzira u kojoj stranci bili. Eto, Gospa je Čudotvorna.
Ako Bog da 2015. godine je tristota obljetnica obrane Sinja od Turaka, želja ekipe koja je hodočastila ove godine je da za tu obljetnicu iz Rame krene 300 hodočasnika u Sinj, a pozivamo vas sve da nam se pridružite i sljedeće godine na ovom hodočašću.
Neka vas sve prati obilje Božjeg blagoslova i neka vas pratiti zagovor i zaštita Gospe Ramske iz Sinja.
Tekst i foto: Božana Ostojić
