Povezani članci
Rođendani i obljetnice lijep su motiv za susret, čestitanja i druženja, a kad netko napuni pune 102. godine, prilika je da se o tome piše i čuje nadaleko.
Svoj 102. rođendan proslavila je baka Mara Franjušić iz Ripaca. Nabralo se dosta ljeta, prešla baka i preko stoljeća, a još je pamet služi, ruke ne drhte, samo je malo -kaže- gluha. Na licu pokoja bora, a osmjeh joj od uha do uha. Ne zna baka što je pesimizam; veli „Moj sinko, šta bi radila 1942. kad sam ostala sama sa sinom, a mužu ni traga ni glasa. Otišao u Domobrane i nikad čula za njega nisam.“
O današnjim mladima veli nam baka: „Današnja mladost ne viruje u Božju providnost, sve oće svojim rukama. A ne znaju da je Bog iznad svega. Virujte samo Bogu, i pravo odite, ničeg se ne bojte. Koga je Bog dao, dao mu je i nafaku“ - poručuje baka.
Baka Mara Franjušić je najstarija Ramkinja. Nikada nije išla doktoru, samo kad je skidala mrenu s očiju. Ne zna što su sirup i tablete. Za kašalj bi uzimala prokuhanu rakiju sa šećerom. „To preporučujem svima“ - govori nam baka.
Udovica je već 74 godine. S mužem je živjela 6 godina, imala još jednog sina koji je umro kao dijete. Poslije muževa odlaska ostaje sama sa sinom koji je tad imao samo 24 dana. Od tada se bori sa životnim nedaćama.
Baka Mara je radila na izgradnji brana. Priča nam: „Mogla sam se udat za šefa bogatuna, ali nisam tila dite ostavit“. Radila je gdje je kome trebalo. „Žela bi žito po vas cili dan za 2 kg brašna samo da mogu svom ditetu napravit ručak“ - veli baka.
Molila je Boga i pjevala, kaže „Nisam bila ko ove danas udovice. One su sporad mene ko grofice, one imaju tašnicu na ramenu, novčanik, mobitel u ruci, gledaju televizor.“
Baka se hranila na prirodan način; od onog što bi užela i od mliječnih proizvoda od krave.
A onda njezina nevjesta Delfo preuzima i priča nam kako su baki unučad počela davat salamu; „A neće baba; sve viče –šta će mi to, to je spužva-.“
Nevista Delfo je s bakom Marom već 49 godina; nadaju se da će zajedno slaviti zlatni pir i bakin 103. rođendan. O svojoj svekrvi Delfo priča samo najbolje: „Uvijek nam je pomagala, a danas pomaže svima sa svojom krunicom u ruci. Dok je babe i krunice u ruci, ne bojimo se ničega, imamo Božji blagoslov. Ne gleda baba televiziju ni mobitel-nema odatle blagoslova, samo joj krunica u ruci. Kažem vam; baba je nama blagoslov u kući.“
Mladim nevjestama poručuje da se ne boje svekrva; ovo je primjer skladnog života gdje žive četiri generacije zajedno.
Baka Mara ima 10 praunučadi, 4 unučadi i jednog sina. Za vrijeme Jugoslavije vlasti joj nisu pomogle ništa jer joj je muž bio u hrvatskoj vojsci. No, zahvaljujući Mišku Joziću, kojeg baka uporno spominje i zahvaljuje, baka ima mirovinu od svog muža.
Njezin sin je već sa 16 godina otišao na rad u Sarajevo, a već s 18 godina uspijeva kupiti njivu. Prisjeća se baka Mara kako je sinu obojila kučinove gaće i s njima je prvi put otišao u svit; radio sve s poštenih 10 prstiju i s blagoslovom majčine krunice.
Pitali smo baku u čemu je tajna dugog života; kaže nam : “Svako jutro čašicu rakije i kocku šećera“.
Na kraju baka pozdravlja: „Svu rodbinu po bilom svitu, posebno svoju sestru Delfu Jozić u Slavoniji, i najstariju unuku koja je spavala sa mnom, moju Anu u Zagrebu.“
Baki Mari želimo cijelu Vječnost u zagrljaju Nebeskog Oca!
Svoj 102. rođendan proslavila je baka Mara Franjušić iz Ripaca. Nabralo se dosta ljeta, prešla baka i preko stoljeća, a još je pamet služi, ruke ne drhte, samo je malo -kaže- gluha. Na licu pokoja bora, a osmjeh joj od uha do uha. Ne zna baka što je pesimizam; veli „Moj sinko, šta bi radila 1942. kad sam ostala sama sa sinom, a mužu ni traga ni glasa. Otišao u Domobrane i nikad čula za njega nisam.“
O današnjim mladima veli nam baka: „Današnja mladost ne viruje u Božju providnost, sve oće svojim rukama. A ne znaju da je Bog iznad svega. Virujte samo Bogu, i pravo odite, ničeg se ne bojte. Koga je Bog dao, dao mu je i nafaku“ - poručuje baka.
Baka Mara Franjušić je najstarija Ramkinja. Nikada nije išla doktoru, samo kad je skidala mrenu s očiju. Ne zna što su sirup i tablete. Za kašalj bi uzimala prokuhanu rakiju sa šećerom. „To preporučujem svima“ - govori nam baka.
Udovica je već 74 godine. S mužem je živjela 6 godina, imala još jednog sina koji je umro kao dijete. Poslije muževa odlaska ostaje sama sa sinom koji je tad imao samo 24 dana. Od tada se bori sa životnim nedaćama.
Baka Mara je radila na izgradnji brana. Priča nam: „Mogla sam se udat za šefa bogatuna, ali nisam tila dite ostavit“. Radila je gdje je kome trebalo. „Žela bi žito po vas cili dan za 2 kg brašna samo da mogu svom ditetu napravit ručak“ - veli baka.
Molila je Boga i pjevala, kaže „Nisam bila ko ove danas udovice. One su sporad mene ko grofice, one imaju tašnicu na ramenu, novčanik, mobitel u ruci, gledaju televizor.“
Baka se hranila na prirodan način; od onog što bi užela i od mliječnih proizvoda od krave.
A onda njezina nevjesta Delfo preuzima i priča nam kako su baki unučad počela davat salamu; „A neće baba; sve viče –šta će mi to, to je spužva-.“
Nevista Delfo je s bakom Marom već 49 godina; nadaju se da će zajedno slaviti zlatni pir i bakin 103. rođendan. O svojoj svekrvi Delfo priča samo najbolje: „Uvijek nam je pomagala, a danas pomaže svima sa svojom krunicom u ruci. Dok je babe i krunice u ruci, ne bojimo se ničega, imamo Božji blagoslov. Ne gleda baba televiziju ni mobitel-nema odatle blagoslova, samo joj krunica u ruci. Kažem vam; baba je nama blagoslov u kući.“
Mladim nevjestama poručuje da se ne boje svekrva; ovo je primjer skladnog života gdje žive četiri generacije zajedno.
Baka Mara ima 10 praunučadi, 4 unučadi i jednog sina. Za vrijeme Jugoslavije vlasti joj nisu pomogle ništa jer joj je muž bio u hrvatskoj vojsci. No, zahvaljujući Mišku Joziću, kojeg baka uporno spominje i zahvaljuje, baka ima mirovinu od svog muža.
Njezin sin je već sa 16 godina otišao na rad u Sarajevo, a već s 18 godina uspijeva kupiti njivu. Prisjeća se baka Mara kako je sinu obojila kučinove gaće i s njima je prvi put otišao u svit; radio sve s poštenih 10 prstiju i s blagoslovom majčine krunice.
Pitali smo baku u čemu je tajna dugog života; kaže nam : “Svako jutro čašicu rakije i kocku šećera“.
Na kraju baka pozdravlja: „Svu rodbinu po bilom svitu, posebno svoju sestru Delfu Jozić u Slavoniji, i najstariju unuku koja je spavala sa mnom, moju Anu u Zagrebu.“
Baki Mari želimo cijelu Vječnost u zagrljaju Nebeskog Oca!
