Za Duhove ili Dove, kako se u Rami govorilo, bio je najveći proljetni dernek u Prozoru. Duhovi su uvijek u proljeće, u vrijeme kada se najviše pripremalo za žetvu i kosidbu i kada se za ovu vrstu posla trebao kupiti alat. Tu su domaći majstori donosili grablje, vile, bukare, kabliće, vodire. Kovači iz Varcar Vakufa (Mrkonjić Grada) prodavali su kose kovanice, srpove, brusove, kov za otkivanje kose, potkove za konje, lance i sindžire za konje i volove i sve drugo potrebno za kosidbu, kupljačinu, vršidbu i dovoz do kuće.

Duhove su svetkovali katolici kao nedjelju. Ali na Duhove ne bi ni muslimani išli sjeći zelene grane,zelen za stoku niti bi toga dana radili što na zemlji. Priča se kako je neki musliman u Grevićima radio toga dana i kad su ga pitali zašto radi, odgovorio je: Nek Duhovi duvaju, nek kopači gruvaju! Priča se da su dopodne kopali, a poslije podne je nastalo takvo nevrijeme da se ni za trag tome čovjeku nikada nije saznalo.

Na Dove bi cure i momci kupovali obuću i odjeću potrebnu za burečenje za ljetne svetkovine, kada bi se obišla sva prošteništa u Rami, Neretvici, Uskoplju i Duvnu.

U Rami je zabilježen zanimljiv običaj vezan za vrijeme oko Duhova, zvan križanje ili križovnice, do kojeg su držali i katolici i muslimani. Običaj je bio da kada se nađe velika mladica litorasta, mlada grana izrasla u jednoj sezoni, toliko dugačka da se može obaviti oko glave i sastaviti jedan i drugi kraj, tada žene, stopanice,spreme pite, mesa, jaja, uštipaka, sira, kisela mlijeka i varenike. Svi čobani svoje užine razvrše pod kakvim drvetom i zajednički užinaju. Poslije užine međusobno se polijevaju varenikom, kisalicom i mlaćenicom. Poslije toga na tom se drvetu usiječe križi cijeli se običaj zovekrižovnice. Spominje se da se neka katolkinja s Krančića jednoga proljeća (1930.) zarekla da za taj dan neće čobanima davati ništa i tako je polako ovaj običaj nestao.


Tekst: rama.co.ba