Gospodine Raguž, što Vas je motiviralo da se kandidirate za predsjednika HDZ-a 1990?

Na Izvještajnom saboru HDZ-a 1990 iz 2011. godine postavio sam u svome izlaganju pitanje hoće li stranka nastaviti djelovati u političko-klijentelističkom smijeru, odnosno hoće li cijela stranačka politika biti usmjerena na kadrovsko rješavanje određenih osoba iz Predsjedništva HDZ-a 1990, ili ćemo se okrenuti programskim načelima zbog kojih su ljudi do tada glasovali za HDZ 1990. Mi trebamo biti korektiv i alternativa politici HDZ-a BiH ali i marionetskoj politici strančica koje su ušle u SDP-ovu platformu. Činjenica je, pak da u protekle dvije godine ništa nismo naučili iz vlastitih grešaka. Ponavljali smo greške iz prošlosti. Kad se odlučivalo o sporazumu s HDZ-om BiH, mostarski gradski odbor je bio za sporazum, ali smo bili protiv koalicije. Potreban nam je načelni politički sporazum oko nadnacionalnih tema oko kojih Hrvati moraju imati zajedničku strategiju, no to ni u kojem slučaju nije značilo i koaliciju HDZ-om BiH na svim razinama. Tada se ušlo u sporazum s HDZ-om BiH, a mi smo bili nadglasani po pitanju ulaska u koaliciju. Ljudi koji riješili svoj materijalni status temeljem te koalicije, danas su najglasniji u pljuvanju HDZ-a BiH i te koalicije. Na račun te koalicije i pljuvanja drugih, sada žele dobiti nekakve političke poene unutar stranke. Isto je tako činjenica i da HDZ 1990 u svojim redovima ima ljude koji imaju značajne kapacitete. Tako su naši ljudi radili sve zajedničke prijedloge dva HDZ-a; od prijedloga provedbe presude Sejdić-Finci, preko analize preporuka za reformu FBiH, pa do provedbe odluke Ustavnoga suda za Mostar. Svi ti prijedlozi koji su išli ispred dva HDZ-a i HNS-a, autorsko su djelo ljudi iz HDZ-a 1990. Prema tome, s jedne strane imamo licemjerno političko djelovanje ljudi koji su do sada bili u Predsjedništvu stranke, dok s druge strane imamo kapacitete koje u BiH ima malo koja stranka, osobito s hrvatskim predznakom. Stoga moja kandidatura za predsjednika stranke i kandidatura ljudi iz moga tima za članove Predsjedništva nije ništa drugo nego izraz želje da usmjerimo djelovanje stranke u skladu s programskim načelima. Želimo kapitalizirati ovu pamet i ljude koje imamo kako bismo na sljedećim izborima ostvarili što bolji rezultat. Sukladno tomu onda ćemo moći i graditi neku dugoročnu strategiju hrvatskog naroda u BiH, a sve u cilju konačnog i dugotrajnog definiranja ustavno-pravnog statusa Hrvata u BiH. Moja kandidatura nije ništa drugo nego kazivanje najobičnijeg ''dosta!'' politici koja ima cilj samo zadovoljavanje osobnih i materijalnih interesa pojedinaca.

Kako gledate na političko djelovanje dosadašnjeg predsjednika stranke Bože Ljubića kao i Vašeg protukandidata u utrci za predsjednika stranke Martina Raguža od izbora iz 2010. godine do danas?

Ne mogu selektivno govoriti o njima dvojici, nego samo o Predsjedništvu stranke kao instituciji jer ni jednu odluku nije samostalno donio Ljubić, nego su sve odluke prošle proces odlučivanja kroz Predsjedništvo. Činjenica da se nakon izbora iz 2010. godine nije ušlo u platformu SDP-a je povijesna odluka koju je ova stranka napravila i jedna je od najboljih koju je stranka uopće ikad donijela. To je internacionaliziralo hrvatsko pitanje. U Bruxellesu i Washingtonu se raspravljalo o hrvatskom pitanju zato što je hrvatski narod u FBiH majoriziran od strane unitarističke bošnjačke politike tada personificirane u Zlatku Lagumdžiji i SDP-u. Zbog toga su u drugi plan pale sve pogrešne odluke od 2010. do danas. U daljnjoj razradi političkog djelovanja stranke, došlo je do pogrešnih koraka, poput koaliranja s HDZ-om BiH, posebice u ZHŽ-u i HNŽ-u, gdje je HDZ 1990 izgubila izbore ali se preglasalo kritičku manjinu koju sam predstavljao i koja se protivila stvaranju te koalicije. To je, pak, dovelo do ne samo kadrovskog osipanja, nego i do pada rejtinga stranke u javnosti. Da nije bilo Bože Ljubića i ove kritčke manjine koju sam vodio, većina dosadašnjih članova bi najvjerojatnije odlučila ući u platformu i to samo zato što bi to jamčilo ulazak u ministarstva i nadzorne odbore. Većina tih ljudi sada ponovno želi biti dio vodstva stranke. Nema ništa protiv bilo koga osobno, no osnovni mi je cilj da se ovaj sabor održi u duhu demokracije i da to uistinu bude festival demokracije, a ne samo u floskulama koje se ovih dana provlače kroz medije. Moramo učiti iz naših grešaka jer ako stranka ne preuzme teret političkoga korektiva i moralnog smjerokaza političkog djelovanja hrvatskoga naroda u BiH, onda ne vidim tko bi drugi to mogao učiniti.

Malo tko danas može pronaći neku distinkciju u politikama HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH. U javnosti se stvara dojam čak da je riječ o jednoj stranci. U slučaju Vašeg izbora za predsjednika stranke, kako ćete se pozicionirati prema HDZ-u BiH?

Percepcija je takva jer se trenutno u političkoj javnosti najviše stavlja naglasak na teme koje su od nacionalne važnosti, poput odluke Ustavnoga suda za Mostar, presude Sejdić-Finci ili reforme FBiH. U tim je temama nužno nastupati strateški. HDZ BiH je najjača hrvatska stranka i neko suglasje se mora pronaći o tim temama. Štoviše, to se suglasje mora nastaviti i nakon 2014. godine. Kao malobrojniji narod u BiH, ne možemo sebi dozvoliti luksuz dodatnih podjela o strateškim temama. No, to ne znači da ćemo preuzeti i praksu HDZ-a BIH da se nacionalne teme iskorištavaju za ostvarivanje osobnih partikularnih interesa. Mi ćemo uvijek biti protiv toga. Potpisujem rečenicu da je HDZ 1990 postao loša kopija lošijeg originala, ali to ne znači da će tako biti i u budućnosti. Napravit ću sve da HDZ-a 1990 napravi odmak o klijentelističke i obiteljsko interesne hobotnice u cilju iskorištavanja nacionalnih problema za zadovoljavanje partikularnih interesa. Vrijeme je da napravimo odmak od takve politike. To ćemo učiniti tako što ćemo biti inicijatori svih dogovora na strateškoj osnovi ali i svih kritika i borbi na nižim razinama kako bismo spriječili iskorištavanje politike za zadovoljavanje osobnih interesa.

Što je suština programa koji ćete ponuditi izaslanicima na predstojećem stranačkom saboru?

Nastavit ćemo se kretati u smijeru strateškog pozicioniranja Hrvata u BiH u cilju dugoročnog rješavanja statusa hrvatskoga naroda u BiH. Kako će se to odraditi detaljnije ćemo definirati u samo programu. Ako se iscrpe sva rješenja, krenut ćemo s predlaganjem drugačijeg administrativno-teritorijalnog ustrojstva države BiH. To neki kolokvijalno nazivaju treći entitet, no protivim se trećem entitetu kakav propagiraju naše političke vođe. Drugačije administrativno-teritorijalno ustrojstvo države BiH mora podrazumijevati jednakopravnost svih stanovnika ove zemlje, ne samo Hrvata. To ne smije biti samo paravan za mužnju naroda, kako je to ranije bivalo, nego da bude jedna sustavno osmišljenja institucija koja će imati svoje temelje u bankarskom i osiguravateljskom sustavu kao i u sustavu kulture, obrazovanja i medija. Tako bi se stvorili temelji za našu egzistenciju u BiH kao i temelji za razvoj cijele države. Želimo stvoriti temelje kako bi se moglo početi raditi na ekonomskom razvoju zemlje, ali istinskom, a ne samo u svrhu političke propagande. Moramo iskoristiti potencijal koji nam otvara članstvo hrvatske u EU, bilo kroz osnivanje euroregija ili nekakvih posebnih ugovora. To tek treba doći na dnevni red. Činenica je da se prvo moraju stvoriti temelji da te teme dođu na dnevni red. BiH je danas nažalost država na aparatima koju međunarodna zajednica umjetno drži na životu.

U kakvim ste odnosima s Vašim protukandidatom Martinom Ragužom? Jeste li rođaci?

Jesmo rođaci i to u petom, šestom ili sedmom koljenu. Svi Raguži su rođaci unutar 10 do 12 koljena. Primjetio sam i da se dosta nagađa o tom tko stoji iza moje kandidature. Tako vidim da neki tvrde da iza mene stoji Čović, a neki druga da me podržavaju Ljubići, Josip Merdžo i ta klika. No, iza mene ne stoji nitko osim GO HDZ-a 1990 Mostar. Tko god tvrdi drugačije ima zle motive, posebice jer u odnosu na HDZ BiH i vođenje HDZ-a 1990 od dosadašnjeg vodstva, osobno sam se kategorično pozicionirao. S Martinom Ragužom sam do sada imao vrlo korektan i kolegijalan odnos i ne vidim zašto to ne bismo mogli nastaviti činiti i u budućnosti, bez obzira na ishod unutarstranačkih izbora. Osobno se ne identificiram s određenim stavovima koje on ovih dana iskazuje u medijima. Ali problem bismo imali tek onda kad bismo svi bili o svemu suglasni.

Podržava li Vašu kandidaturu Božo Ljubić i zbog čega se on povlači s čela stranke?

Ne znam zbog čega se povlači. Njegovo, pak, povlačenje vidim samo kao potez političke mudrosti. Mislim da je shvatio da je došao do točke iza koje ne treba ići dalje. Nisam ga pitao, niti ću tražiti ni njegovu niti bilo čiju podršku. Mi ćemo u periodu do sabora prezentirati svoj program i načela i svi koji se identificiraju s tim načelima neka daju svoj glas. Nikoga nećemo vući za rukav niti ćemo tražiti podršku. Tko se s nama identificira neka nas i podrži i to je sve.

Na koji se način planirate osloboditi najvećeg krimena moderne hrvatske politike u BiH, odnosno žučne borbe za ulazak u javne kompanije, nadzorne odbore i dobivanje raznih osobnih beneficija koje nemaju puno veze s nacionalnim interesima?

Činjenica je da je hrvatska nacionalna politika osobito u zadnjih nekoliko godina isključivo usmjerena na rješavanje statusa određenih ljudi koji su naviknuti na plaće od pet, šest, sedam tisuća maraka, službena auta, stanove, telefone... No, bilo bi demagoški da tvrdim da će to prestati onog trena kad preuzmem vodstvo stranke. Ali može se vlastitim primjerom pokazati da je tomu došao kraj. Dalje od toga ne možemo ići jer bi to bila laž. Taj naš primjer bi inercijom trebao postati praksa. Ekipa koju sam okupio, uključujući odvjetnika Slavena Bevandu i dr. Zdravka Kuzmana koji su kandidati za Predsjedništvo te određeni kadrovi iz Posavine, središnje Bosne i Republike Srpske, može pokazati da je to moguće. Onda taj primjer treba postati praksa. Sve drugo je demagogija, kao i predizborne tvrdnje da ćemo otvoriti tisuće radnih mjesta i slično.