Premijerka Ujedinjenog Kraljevstva Theresa May u srijedu će aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora i tako formalno početi pregovore o izlasku ove zemlje iz Europske unije.

Članak 50 je, naravno, formalni mehanizam za članice koje žele izići iz EU-a. U samo 5 paragrafa, članak 50 navodi kako takva zemlja mora obavijestiti Europsko vijeće te ispregovarati svoj izlazak iz EU-a, s rokom od dvije godine za postizanje dogovora. Zemlja članica koja istupa iz Unije, ne može sudjelovati u internim dogovorima EU-a o njenom izlasku.

May želi "duboko i posebno partnerstvo s EU-om"

Dogovor o istupanju mora odobriti "kvalificirana većina" - 72% preostalih 27 zemalja članica EU-a sa 65% njenog stanovništva, ali i većina zastupnika Europskog parlamenta. Članak 49 predviđa mogućnost zemlje koja je istupila iz unije da se naknadno vrati u nju. 

Britanski glasači su još na referendumu u lipnju 2016. tankom većinom od samo 51.9% odlučili o izlasku iz EU-a, no na britanskoj je vladi bila odluka kada će aktivirati članak 50. Premijerka May najavila je u listopadu prošle godine datum njegovog aktiviranja, uz obrazloženje kako ne želi žuriti s procesom istupanja prije nego se postigne interni britanski dogovor o ciljevima pregovora.

"Sutra počinjemo pregovore kako bi osigurali novo, duboko i posebno partnerstvo s Velikom Britanijom. Dok to radimo, odlučna sam da također iskoristimo ovu povijesnu priliku da iziđemo u svijet i oblikujemo još veću ulogu za globalnu Britaniju. To znači ne samo izgradnju novih saveza, već i još jači napor u suradnji sa starim prijateljima uz koje smo stajali stoljećima", rekla je May u utorak na investicijskom forumu u Birminghamu.

Raspored pregovora

BBC je sastavio potencijalni vremenski raspored događaja vezanih uz Brexit:

29. ožujka 2017. Velika Britanija aktivira članak 50.

29. travnja održat će se sastanak 27 lidera članica EU-a kako bi odobrili mandat Europskoj komisiji za vođenje pregovora s UK.

U svibnju će EK objaviti pregovaračke smjernice temeljene na mandatu koji su joj lideri EU-a dali. EU bi također mogla zauzeti stav o paralelnim pregovorima vezanim za budući trgovinski sporazum između UK i Unije.

U svibnju ili lipnju počinju sami pregovori.

23. travnja i 7. svibnja (u slučaju drugog kruga) održavaju se francuski predsjednički izbori.

24. rujna održavaju se njemački parlamentarni izbori.

Najesen ove godine UK bi trebalo donijeti legislativu o napuštanju EU-a i inkorporiranju postojeće europske legislative u britanske zakone - tzv. "zakon o velikom poništenju".

Jesen 2018. je ciljani rok za dovršetak pregovora.

Između listopada 2018. i ožujka 2019. Britanski parlament, Europsko vijeće i Europski parlament glasat će o eventualnom sporazumu. 

U ožujku 2019., ako sve bude išlo po planu, UK formalno izlazi iz EU-a. 

Sadržaj pregovora

Sadržaj pregovora još uvijek nije potpuno jasan. Dok UK tvrdi da bi trgovina trebala biti dio pregovora, predstavnici EU-a sugeriraju da će novi trgovinski sporazum biti predmet zasebnih pregovora. 

Druge teme o kojima će se vjerojatno pregovarati su prekogranični sigurnosni aranžman, europski uhidbeni nalog, premještanje agencija EU-a koje imaju sjedište u UK i britanski doprinos za mirovine službenika EU-a. 

Britanska vlada je u svojem izvještaju iz 2016. sugerirala druga područja koja bi mogla biti pokrivena pregovorima: nepotrošeni fondovi EU-a za britanske farmere i ribare, suradnja u vanjskoj politici (uključujući sankcije), pristup agencijama EU-a koje su uključene u britanske zakone, prijelazni aranžman za sporazume o slobodnoj trgovini EU-a s trećim zemljama, pristup britanskih građana europskoj zdravstvenoj iskaznici, pristup britanskih ribara u ne-britanske vode (poput Sjevernog mora) i britanske obveze u sklopu ekoloških konvencija UN-a.

Prema nekim procjenama, ukupni iznos koji će UK morati nadoknaditi EU-u mogao bi doseći 50 milijardi funti, odnosno 57 milijardi eura.

Tko će voditi pregovore i koliko će trajati?

Europska komisija je sastavila tim za vođenje pregovora koji će voditi Michel Barnier. S britanske strane za pregovore će odgovorna biti premijerka May, ali vodit će ih ministar posebnog ministarstva za izlazak iz EU-a, David Davis.

Iako je rok za pregovore dvije godine od formalnog početka, rok se može eventualno produljiti uz odobrenje 27 članica EU-a. U slučaju da se ne postigne sporazum i ne produlji rok pregovora, UK automatski izlazi iz EU-a i svi postojeći sporazumi prestaju vrijediti - uključujući onaj o jedinstvenom tržištu. U tom slučaju, trgovinski odnosi dviju strana bit će određeni pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Dok britanska vlada tvrdi da se novi trgovinski sporazum može dogovoriti u ovom roku, drugi, poput bivšeg laburističkog ministra i povjerenika EU-a lorda Mandelsona, tvrde da bi za dogovor moglo biti potrebno i do deset godina. 

Hoće li Britanski parlament odlučivati o sporazumu?

Dok članak 50 navodi kako je za sporazum potreban pristanak Europskog parlamenta, ne spominje pristanak parlamenta zemlje koja istupa iz EU-a. No nakon početnog otpora, premijerka May je u siječnju najavila da će oba doma Britanskog parlamenta glasati o konačnom sporazumu, kao i nadzirati rad vlade kroz povjerenstva i parlamentarne debate.

U "Bijelom papiru" britanske vlade o Brexitu, navodi se da će parlament imati "kritičnu ulogu" te da će "ministri pružati redovite izvještaje parlamentu". No zastupnici će glasati tek o konačnoj verziji sporazuma po principu "uzmi ili ostavi", što znači da će njihovo eventualno odbijanje ostaviti UK bez ikakvog sporazuma.

Može li se UK predomisliti i hoće li potpuno sudjelovati unutar EU-a tijekom pregovora?

Iako to nije eksplicitno navedeno u članku 50, njegov autor lord Kerr smatra da se UK može eventualno predomisliti i nakon njegove aktivacije. "Iako će (EU) možda pokušati naplatiti političku cijenu, ne mogu vas prisiliti da istupite", rekao je za BBC u studenom prošle godine. No ministrica pravosuđa Liz Truss smatra da je članak 50 "nepovratan".

UK će tijekom pregovora i dalje biti punopravna članica EU-a, dio jedinstvenog tržišta i podložna europskoj regulativi. Ipak, neće moći sudjelovati u internom donošenju odluka Europskog vijeća vezanom uz Brexit.

Također, iako UK ne može sklapati trgovinske sporazume s drugim zemljama dok je još uvijek članica EU-a, vjerojatno će voditi općenitu raspravu o trgovini. No druge zemlje će zasigurno htjeti znati uvjete britanskog izlaska iz jedinstvenog europskog tržišta.