Barack Obama i predsjednik Kube Raul Castro, još su 2014. najavili početak normalizacije odnosa dviju zemalja koji su prakinuti prije 55 godina, no stvari su se zahuktale tek unazad mjesec-dva. Američka administracija, naime, želi postići brži napredak u izgradnji diplomatskih i trgovinskih odnosa sa Kubom, prije nego što Obama napusti Bijelu kuću.

Američki predsjednik koji mjesecima traži od Kongresa da ukine embargo koji teško pritišće Kubu, rekao je da je siguran kako će se to dogoditi u vrijeme mandata njegova nasljednika, bio on demokrat ili republikanac.

'Analitičari su smatrali da će zbog snažnog utjecaja kubanske (Cuban-American) zajednice teško doći do takvog zaokreta. No, trenutačno se čini da će upravo promjena politike prema Kubi, uz sklapanje nuklearnog sporazuma s Iranom, biti ključno po čemu ćemo zapamtiti Obamu.

U ljeto 2015. obnovljeni su diplomatski odnosi Kube i SAD-a, no trgovački embargo još je na snazi jer republikanska većina u Kongresu nije sklona njegovom ukidanju. Protive mu se i republikanski predsjednički kandidati, pripadnici kubansko-američke zajednice, Marco Rubio i Ted Cruz, opravdavajući da će ga ukinuti nakon što se Kuba demokratizira', pojašnjava prof.dr.sc. Lidija Kos-Stanišić, dekanica Fakulteta političkih znanosti i nositeljica kolegija 'Latinska Amerika u međunarodnim odnosima'.

Francuska oprostila dugove Kubi

A upravo je ukidanje ekonomskog embarga ono što Kubanci najviše priželjkuju, ali i brojni investitori iz SAD-a i svijeta koji Kubu gledaju kao veliku, slasnu tortu, od koje svi žele ugrabiti komadić.



Prilikom nedavnog posjeta Raula Castra Francuskoj, što je bio prvi posjet kubanskog dužnosnika ovoj zemlji nakon 21 godinu, predsjednik Francois Hollande zatražio je od međunarodne zajednice ukidanje ekonomskih sankcija Kubi. Uz to, Francuska je Kubi oprostila 200 milijuna eura duga, odnosno on je pretvoren u investicijski kapital Francuza. Kuba i Europska unija potpisale su ovog mjeseca u Havani ugovor o političkom dijalogu koji obuhvaća osjetljivo pitanje ljudskih prava i potvrđuje normalizaciju njihovih veza. S druge strane, Bruno Rodríguez Parrilla, ministar vanjskih poslova Kube, istaknuo je kako normalizacije odnosa s Amerikom neće biti bez ukidanja ekonomskih sankcija.

Nakon punih pet desetljeća, dvije su zemlje potpisale sporazum o obnavljanju komercijalnog zrakoplovnog prometa što bi trebalo profunkcionirati od jeseni. To bi trebalo olabaviti zakonske restrikcije koje ograničavaju državljanima SAD-a turistička putovanja na Kubu. Razlozi putovanja mogu biti posjet obitelji, obrazovanje, novinarstvo ili državni posao. Prošle godine Kubu je posjetilo više od 3 milijuna turista, a Amerikanaca je bilo čak 40 posto više nego prije Obamine ruke pomirenja Kubi.

Kubanska ekonomija stala u 80-tima

Rast BDP-a po stanovniku na Kubi je isti kao i 1985. godine. Kubanska ekonomija na vrhuncu je bila u posljednjem kvartalu 1984. i od tada je u silaznoj putanji. Početkom 90-tih doslovce se strmoglavila, a procjenjuje se da je trećina kubanskog gospodarstva tada propala. Dokrajčila ju je financijska kriza i od 2009. kubansko gospodarstvo nije se uspjelo oporaviti. Procjenjuje se da je stopa rasta BDP-a oko - nule.

Broj stanovnika Kube koji je sada oko 11,2 milijuna također je u konstantnom padu, a negativni prirast ima od 1978. godine. Stanovništvo stari što je također loše za gospodarski rast. Kuba procjenjuje da će do 2030. imati 10,8 milijuna stanovnika, no od toga čak 3,25 milijuna starije od 60 godina.

Kubanci imaju dobro obrazovanje (čak 99.8 posto stanovnika je pismeno) i zdravstvenu skrb, malu smrtnost djece i visoku životnu dob. No, na 100 Kubanaca dolazi tek sedam kompjutora. Internet pristup je vrlo skup, za njega je potrebno izdvojiti jednu mjesečnu plaću koja je na Kubi manja od 20 dolara. Pola milijuna ljudi radi u privatnom sektoru. Kubanci mogu biti samozaposleni u 21 zanimanju, odnosno poslovnoj aktivnosti (jedna od njih je i čitanje tarota), ali za malo koju od njih je potrebna visoka stručna sprema.

Kako Kuba zarađuje? Izvozom zdravstvenih usluga, liječnike i medicinske sestre šalje u zemlje poput Venezuele i Brazila. Turizam i šećerna trska više nisu glavni aduti Kube nego njezini ljudi. Kuba bi mogla biti idealno mjesto za zdravstvene organizacije ali i one znanstvene, farmaceutske ili pak tvrtke koje se bave biotehnologijom.

Zbog teritorijalne blizine, prirodnih resursa i obrazovane a jeftine radne snage, nije ni čudo da su američki biznismeni izuzetno zainteresirani za ukidanje embarga kako bi mogli što prije investirati na Kubi i „pokupiti vrhnje“.

Glavna prepreka - Guantanamo

'S Kubanske strane, prepreku potpunoj normalizaciji odnosa predstavlja pitanje povratka i suvereniteta na zaljevom Guantanamo. SAD nema namjeru povratka teritorija, ali je predsjednik Obama pokazao da namjerava ispuniti svoje obećanje te je uputio Kongresu zahtjev za zatvaranje vojnog zatvora Guantanamo. Osim s Raulom Castrom, Obama će se susresti i sa pripadnicima civilnog društva te opozicije. Bijela kuća smatra da će ovaj posjet ubrzati demokratske promjene na otoku, dok Obamini protivnici navode da će dati nedemokratskoj vladi Kube samo dodatni legitimitet. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu', smatra prof. Kos-Stanišić.



Naglašava i kako je zatopljenje odnosa Kube i SAD izuzetno je značajno za regiju Latinske Amerike koja je ujedinjena u zahtjevima da se u 21. stoljeću Kuba mora uključiti u zajednicu država zapadne hemisfere (Organizacija američkih država) iz koje je suspendirana daleke 1962.

'Zatopljenjem odnosa s Kubom SAD je ponovo vratio dio izgubljenog ugleda, kredibiliteta i povećao svoj 'soft power', što bi trebalo voditi produktivnijem dijalogu SAD-a i država Latinske Amerike te konačnom završetku hladnog rata na Karibima', zaključuje prof. Lidija Kos Stanišić.

Tri dana nakon Obame na Kubu dolaze Rolling Stonesi koje je kubanska vlast svojedobno cenzurirala. Kubanci su Stonese i ostale bendove koji su pjevali 'jezikom američkog imperijalizma' potajice slušali po kućama, a Fidel Castro se čak i javno ispričao za to.

POVIJEST ODNOSA KUBE I SAD-A

'SAD još od 19. stoljeća doživljava Latinsku Ameriku svojim dvorištem te je nastoje kontrolirati. Jedan od važnijih američkih vanjskopolitičkih ciljeva je da sve države regije budu demokratske, no ne posvećuju svim državama jednako pažnju. Pobjedom u američko-španjolskom ratu 1898., SAD je dobio pravo da sve do proglašenja nezavisnosti privremeno okupira Kubu. Bio je to školski primjer “prosvijećene” intervencije u cilju integriranja 'civiliziranih' Kubanaca u američku orbitu. Američka vlada nije vidjela ništa loše u svojoj prisutnosti, dapače, osjećala se ekonomski, moralno i politički odgovorna da Kubu postavi na vlastite noge.

SAD potiče 1901. izglasavanje ustava, ali uvjereni da Kubanci nisu sposobni vladati sami sobom, nameću Plattov amandman kojim SAD ima pravo upravljanja kubanskom ekonomijom, pravo veta na prihvaćanje međunarodnih obveza, pravo interveniranja u cilju zaštite građanskog poretka te 'vječnog' korištenja pomorske baze Guantanamo u istoimenom zaljevu istočno od Santiaga. Kuba je umjesto da postane neovisna država do 1934. bila američki protektorat, a pod američkom kontrolom ostala je sve do pobjede Castrovih revolucionara 1959. godine.

Diplomatski odnosi SAD-a i Kube prekinuti su 1961. godine. Više od pet desetljeća SAD je provodio ekonomske i diplomatske sankcije s ciljem izoliranja Kube i uklanjanja Castra (prvo Fidela, zatim Raula) s vlasti. Važno je spomenuti iako je Kuba trenutačno jedina nedemokratska država Latinske Amerike', pojašnjava prof.dr.sc. Lidija Kos-Stanišić povijest odnosa Kube i SAD-a. (Dnevnik.hr)