U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju, istoga nadnevka kao i prije 33 godine, 17. svibnja 2025. godine, upriličena je završna duhovna obnova za sve sestre Provincije.
Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu, objavljeno je na ssf-mostar.com.
Na ovogodišnjoj duhovnoj obnovi sudjelovalo je više od stotinu sestara.
Duhovna obnova
Program duhovne obnove započeo je u perivoju sv. Franje. Najprije kratkim uvodom u nastanak i strukturu Pjesme stvorova sv. Franje, koja je simbolično i postavljena upravo od kipa sv. Franje do groblja na Grubanu.
Potom je u istome tonu nastavljena i molitva, odnosno hvala Bogu za sva divna djela što ih učini, za njihovu, poslije Mostara, drugu kolijevku Provincije.
Potom je uslijedio program u dvorani Duhovnog centra "Biskup fra Paškal Buconjić" gdje je sve okupljene pozdravila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić.
Plamen nade
U klaustru prijeratnog samostana u Bijelom Polju godine 1973. postavljen je kameni kip sv. Franje. S razaranjem samostana i kip je doživio oštećenja. Poslije rata obnovio ga je i zaštitio akademski kipar Toni Marić, a svoje je mjesto dobio u novom samostanu.
Na ruševinama starog samostana, što su godinama čuvale sjećanje, ponovno se upalio plamen nade. Godine 2023. otpočeli su radovi na projektu rušenja i sanacije devastiranih objekata koji su dobili i novu svrhu.
U tu novu, za njih prevažnu kuću, "vratio" se sv. Franjo. Uz pjevanje litanija u procesiji je iz samostana prenesen i postavljen na staro postolje i gotovo pa na staro mjesto.
Nosile su ga sestre iz zadnjeg predratnog bjelopoljskog novicijata. Bio je ovo fizički prijenos kipa, a duše su sestara, govorile su suze, nosile sjećanja, miješajući tugu i radost.
U njihovoj prijeratnoj, sada obnovljenoj kapelici, započelo je euharistijsko slavlje. Predvodio ga je fra Ivan Penavić uz suslavlje fra Ljube Lebe, trenutnoga bjelopoljskoga župnika don Rajka Markovića te fra Svetozara Kraljevića, posljednjega bjelopoljskoga duhovnika sestara, koji je održao i homiliju, evocirajući uspomene na posljednje dane u samostanu i odlazak sestara iz Bijeloga Polja.
Blagoslov
Nakon sv. mise uslijedio je blagoslov kapelice i obnovljenih prostorija samostana, stambenog i memorijalno-galerijskog dijela.
Liturgijsko slavlje i ostale dijelove programa animirao je provincijski zbor.
"Naša povijest nije samo zapis prošlosti, povijest jednoga mjesta. Ona je svjedočanstvo vjere jače od ruševina, predanosti dublje od patnje i nade koja nadživljuje svaku oluju. Podsjetnik da Bog obnavlja ono što je slomljeno i iz ruševina stvara prostor za novi život. Ono što se gradi na ljubavi, nikada ne nestaje. Zahvalni smo za svaku ruku koja je gradila, za svako srce koje je molilo, i za svako svjedočanstvo koje je ovu priču nosilo kroz vrijeme", napisale su sestre.
Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu, objavljeno je na ssf-mostar.com.
Na ovogodišnjoj duhovnoj obnovi sudjelovalo je više od stotinu sestara.
Duhovna obnova
Program duhovne obnove započeo je u perivoju sv. Franje. Najprije kratkim uvodom u nastanak i strukturu Pjesme stvorova sv. Franje, koja je simbolično i postavljena upravo od kipa sv. Franje do groblja na Grubanu.
Potom je u istome tonu nastavljena i molitva, odnosno hvala Bogu za sva divna djela što ih učini, za njihovu, poslije Mostara, drugu kolijevku Provincije.
Potom je uslijedio program u dvorani Duhovnog centra "Biskup fra Paškal Buconjić" gdje je sve okupljene pozdravila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić.
Plamen nade
U klaustru prijeratnog samostana u Bijelom Polju godine 1973. postavljen je kameni kip sv. Franje. S razaranjem samostana i kip je doživio oštećenja. Poslije rata obnovio ga je i zaštitio akademski kipar Toni Marić, a svoje je mjesto dobio u novom samostanu.
Na ruševinama starog samostana, što su godinama čuvale sjećanje, ponovno se upalio plamen nade. Godine 2023. otpočeli su radovi na projektu rušenja i sanacije devastiranih objekata koji su dobili i novu svrhu.
U tu novu, za njih prevažnu kuću, "vratio" se sv. Franjo. Uz pjevanje litanija u procesiji je iz samostana prenesen i postavljen na staro postolje i gotovo pa na staro mjesto.
Nosile su ga sestre iz zadnjeg predratnog bjelopoljskog novicijata. Bio je ovo fizički prijenos kipa, a duše su sestara, govorile su suze, nosile sjećanja, miješajući tugu i radost.
U njihovoj prijeratnoj, sada obnovljenoj kapelici, započelo je euharistijsko slavlje. Predvodio ga je fra Ivan Penavić uz suslavlje fra Ljube Lebe, trenutnoga bjelopoljskoga župnika don Rajka Markovića te fra Svetozara Kraljevića, posljednjega bjelopoljskoga duhovnika sestara, koji je održao i homiliju, evocirajući uspomene na posljednje dane u samostanu i odlazak sestara iz Bijeloga Polja.
Blagoslov
Nakon sv. mise uslijedio je blagoslov kapelice i obnovljenih prostorija samostana, stambenog i memorijalno-galerijskog dijela.
Liturgijsko slavlje i ostale dijelove programa animirao je provincijski zbor.
"Naša povijest nije samo zapis prošlosti, povijest jednoga mjesta. Ona je svjedočanstvo vjere jače od ruševina, predanosti dublje od patnje i nade koja nadživljuje svaku oluju. Podsjetnik da Bog obnavlja ono što je slomljeno i iz ruševina stvara prostor za novi život. Ono što se gradi na ljubavi, nikada ne nestaje. Zahvalni smo za svaku ruku koja je gradila, za svako srce koje je molilo, i za svako svjedočanstvo koje je ovu priču nosilo kroz vrijeme", napisale su sestre.
