Na današnji dan 22. prosinca 1993. godine, pripadnici Armije RBiH izvršili su stravičan masakr u Križančevom Selu kod Viteza, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak”, u kojoj je ubijeno 64 Hrvata – civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
U cijelosti prenosimo objavu umirovljenog generala Željka Glasnovića s Facebooka, u kojoj se prisjeća ovog zločina:
Na današnji dan 1993. godine, dva dana uoči Badnjaka, na područje Lašvanske doline, koja je bila u okruženju tadašnje Armije BiH, stiže konvoj od 120 kamiona humanitarne i medicinske pomoći iz Hrvatske.
Prolazak konvoja dugo je dogovaran, a za tu priliku zapovjednici HVO-a i Armije BiH potpisali su čak i dvodnevno primirje, kako bi konvoj mogao neometano doći i otići.
Međutim, tog 22.12.1993., u ranim jutarnjim satima, dok je sporazum o prekidu vatre još bio na snazi, izvršen je brutalan napad na Križančevo Selo. Zapovijed pokolja koju izdaju Mehmed Alagić i Džemo Merdan, zapovjednik i dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH, između ostalog glasila je:
“…uništiti svu živu snagu, uključujući žene, djecu i starce na području Novog Travnika, Nove Bile, Viteza i Busovače radi spajanja na prometnicu Vitez–Kruščica. U tu svrhu upotrijebite sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju i raspoloživa kemijska sredstva, sve u slavu Uzvišenog Allaha”.
Operacija je nazvana kodnim imenom „Krvavi Badnjak”. Uslijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa bili su po cijelom selu. Vojnici Armije BiH izgledali su poput razuzdanih gorila koji su ubijali sve na što su naišli. I ljude i životinje. Nakon što su ostvarili svoju zadaću, pripadnici ABiH su temeljito opljačkali selo i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte.
Osim što su ubijena 44 vojnika HVO-a i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je još trideset vojnika HVO-a koji su živi odvedeni.
Nakon 39 dana od napada, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog Crvenog križa, muslimansko – bošnjačka strana je 1. veljače 1994. predala mrtva i izmasakrirana tijela 30 ubijenih zarobljenika.
Dokumentacija vještačenja svjedoči da su tijela bila toliko strahovito izmasakrirana, s brojnim tragovima svirepog mučenja, da se liječnik koji je vršio identifikaciju, došavši do 11. žrtve, od zastrašujućih prizora onesvijestio i tu vještačenje prestaje.
U zapisniku do tog momenta, između ostalog, stoji: “Zdrobljena glava… izvađene oči… lica nema… preklan, rez širok 15 cm…”.
Do dana danas za ovaj zločin, kao ni za mnoge druge, ni nakon 30 godina nitko nije odgovarao.
Njihova imena i patnja ostati će zauvijek urezani u pamćenje naroda; neka ih Gospodin primi u svoje nebesko kraljevstvo i podari im vječni mir. Počivali u miru Božjem, prisjetio se Glasnović masakra u Križančevom Selu.
Tek 2019. godine podignuta je prva optužnica pred Sudom BiH protiv osmorice nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Armije BiH. Suđenje je 2023. završilo prvostupanjskom presudom: Almir Sarajlić osuđen je na 20 godina zatvora za strijeljanje najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a, dok su preostalih sedam optuženika oslobođeni. U srpnju 2024. Apelacijsko vijeće smanjilo je Sarajlićevu kaznu na 15 godina. Presuda je to koju su obitelji ubijenih i udruge logoraša oštro osudile.
U nastavku pročitajte popis svih žrtava:
Anto Grbavac (Marko), rođen 1952.
Anto Grbavac (Tadija), rođen 1959.
Anto Grebenar (Anto) rođen 1957.
Anto Križanac (Jako) rođen 1942.
Blažen Šamija (Drago) rođen 1974.
Branislav Nikolić (Ivan) rođ. 1955.
Damir Zlojić (Alen) rođen 1968.
Dragan Gudelj (Franjo) rođen 1957.
Dragan Križanac (Nikola), rođen 1960.
Dragan Križanac (Niko), rođen 1945.
Dragan Maros (Ivo) rođen 1962.
Dragan Rajić (Marko) rođen 1957.
Dragan Zamboni(Zvonko)rođ 1953.
Franjo Alilović (Marko) rođ. 1962.
Franjo Križanac, rođen 1928.
Goran Maros (Mirko) rođen 1963.
Ivan Knežević (Niko) rođen 1971.
Ivica Jukić (Stipo) rođen 1968.
Ivica Križanac (Anto) rođen 1959.
Ivica Maros (Marko) rođen 1950.
Ivica Ružić, rođen 1972.
Ivica Šafradin (Niko) rođen 1967.
Ivo Šamija (Ivo) rođen 1936.
Jako Maros (Marko) rođen 1943.
Jerko Miličević (Stipo) rođen 1937.
Josip Baković (Drago) rođen 1965.
Josip Čalić (Marijan) rođen 1958.
Josip Pranjković (Ivo) rođen 1971.
Josip Šafradin (Marko) rođen 1972.
Jozo Jakešević (Filip) rođen 1969.
Jozo Tomić (Stipo) rođen 1942.
Ljuban Jurčević (Jozo) rođen 1966.
Marijan Maros (Jozo) rođen 1959.
Marinko Alilović (Ivo), rođen 1965.
Marinko Šafradin, rođen 1971.
Marinko Šamija (Drago) rođ. 1968.
Matilda Pranjković (Franjo) 1943.
Mato Čečura (Ivica) rođen 1960.
Milovan Nedić (Lazar) rođen 1954.
Miroslav Livančić (Stipo), rođen 1971.
Miroslav Martinović (Franjo) rođ 1957.
Nedjeljko Grbavac (Marko) 1966.
Nikica Šantić (Ivica) rođen 1954.
Niko Knežević (Ivo) rođen 1951.
Pero Šantić (Niko) rođen 1951.
Petar Šutić (Mato) rođen 1963.
Ranko Križanac (Stipo) rođ. 1965.
Slavko Maros (Jako), rođen 1948.
Snježan Kovačević, rođen 1961.
Stipica Jurčević (Jozo) rođen 1969.
Stipo Delija (Anto) rođen 1963.
Stipo Livančić (Stipo) rođen 1968.
Stipo Šafradin (Franjo) rođen 1968.
Stipo Štrbac, rođen 1937.
Tomislav Križanac (Jozo) rođ.1969.
Vinko Jurišić (Ivo) rođen 1951.
Vlado Hrgić, rođen 1953.
Vlado Lešić (Niko), rođen 1958.
Zdravko Čečura rođen 1969.
Zdravko Kozina (Milko), rođen 1962.
Željko Šafradin (Mirko), rođen 1964.
Željo Šafradin (Rafael), rođen 1966.
Živko Delija (Pero) rođen 1969.
Kata Alilović rođena 1940.
(www.jabuka.tv | Foto: Dugopolje.org)
U cijelosti prenosimo objavu umirovljenog generala Željka Glasnovića s Facebooka, u kojoj se prisjeća ovog zločina:
Na današnji dan 1993. godine, dva dana uoči Badnjaka, na područje Lašvanske doline, koja je bila u okruženju tadašnje Armije BiH, stiže konvoj od 120 kamiona humanitarne i medicinske pomoći iz Hrvatske.
Prolazak konvoja dugo je dogovaran, a za tu priliku zapovjednici HVO-a i Armije BiH potpisali su čak i dvodnevno primirje, kako bi konvoj mogao neometano doći i otići.
Međutim, tog 22.12.1993., u ranim jutarnjim satima, dok je sporazum o prekidu vatre još bio na snazi, izvršen je brutalan napad na Križančevo Selo. Zapovijed pokolja koju izdaju Mehmed Alagić i Džemo Merdan, zapovjednik i dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH, između ostalog glasila je:
“…uništiti svu živu snagu, uključujući žene, djecu i starce na području Novog Travnika, Nove Bile, Viteza i Busovače radi spajanja na prometnicu Vitez–Kruščica. U tu svrhu upotrijebite sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju i raspoloživa kemijska sredstva, sve u slavu Uzvišenog Allaha”.
Operacija je nazvana kodnim imenom „Krvavi Badnjak”. Uslijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa bili su po cijelom selu. Vojnici Armije BiH izgledali su poput razuzdanih gorila koji su ubijali sve na što su naišli. I ljude i životinje. Nakon što su ostvarili svoju zadaću, pripadnici ABiH su temeljito opljačkali selo i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte.
Osim što su ubijena 44 vojnika HVO-a i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je još trideset vojnika HVO-a koji su živi odvedeni.
Nakon 39 dana od napada, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog Crvenog križa, muslimansko – bošnjačka strana je 1. veljače 1994. predala mrtva i izmasakrirana tijela 30 ubijenih zarobljenika.
Dokumentacija vještačenja svjedoči da su tijela bila toliko strahovito izmasakrirana, s brojnim tragovima svirepog mučenja, da se liječnik koji je vršio identifikaciju, došavši do 11. žrtve, od zastrašujućih prizora onesvijestio i tu vještačenje prestaje.
U zapisniku do tog momenta, između ostalog, stoji: “Zdrobljena glava… izvađene oči… lica nema… preklan, rez širok 15 cm…”.
Do dana danas za ovaj zločin, kao ni za mnoge druge, ni nakon 30 godina nitko nije odgovarao.
Njihova imena i patnja ostati će zauvijek urezani u pamćenje naroda; neka ih Gospodin primi u svoje nebesko kraljevstvo i podari im vječni mir. Počivali u miru Božjem, prisjetio se Glasnović masakra u Križančevom Selu.
Tek 2019. godine podignuta je prva optužnica pred Sudom BiH protiv osmorice nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Armije BiH. Suđenje je 2023. završilo prvostupanjskom presudom: Almir Sarajlić osuđen je na 20 godina zatvora za strijeljanje najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a, dok su preostalih sedam optuženika oslobođeni. U srpnju 2024. Apelacijsko vijeće smanjilo je Sarajlićevu kaznu na 15 godina. Presuda je to koju su obitelji ubijenih i udruge logoraša oštro osudile.
U nastavku pročitajte popis svih žrtava:
Anto Grbavac (Marko), rođen 1952.
Anto Grbavac (Tadija), rođen 1959.
Anto Grebenar (Anto) rođen 1957.
Anto Križanac (Jako) rođen 1942.
Blažen Šamija (Drago) rođen 1974.
Branislav Nikolić (Ivan) rođ. 1955.
Damir Zlojić (Alen) rođen 1968.
Dragan Gudelj (Franjo) rođen 1957.
Dragan Križanac (Nikola), rođen 1960.
Dragan Križanac (Niko), rođen 1945.
Dragan Maros (Ivo) rođen 1962.
Dragan Rajić (Marko) rođen 1957.
Dragan Zamboni(Zvonko)rođ 1953.
Franjo Alilović (Marko) rođ. 1962.
Franjo Križanac, rođen 1928.
Goran Maros (Mirko) rođen 1963.
Ivan Knežević (Niko) rođen 1971.
Ivica Jukić (Stipo) rođen 1968.
Ivica Križanac (Anto) rođen 1959.
Ivica Maros (Marko) rođen 1950.
Ivica Ružić, rođen 1972.
Ivica Šafradin (Niko) rođen 1967.
Ivo Šamija (Ivo) rođen 1936.
Jako Maros (Marko) rođen 1943.
Jerko Miličević (Stipo) rođen 1937.
Josip Baković (Drago) rođen 1965.
Josip Čalić (Marijan) rođen 1958.
Josip Pranjković (Ivo) rođen 1971.
Josip Šafradin (Marko) rođen 1972.
Jozo Jakešević (Filip) rođen 1969.
Jozo Tomić (Stipo) rođen 1942.
Ljuban Jurčević (Jozo) rođen 1966.
Marijan Maros (Jozo) rođen 1959.
Marinko Alilović (Ivo), rođen 1965.
Marinko Šafradin, rođen 1971.
Marinko Šamija (Drago) rođ. 1968.
Matilda Pranjković (Franjo) 1943.
Mato Čečura (Ivica) rođen 1960.
Milovan Nedić (Lazar) rođen 1954.
Miroslav Livančić (Stipo), rođen 1971.
Miroslav Martinović (Franjo) rođ 1957.
Nedjeljko Grbavac (Marko) 1966.
Nikica Šantić (Ivica) rođen 1954.
Niko Knežević (Ivo) rođen 1951.
Pero Šantić (Niko) rođen 1951.
Petar Šutić (Mato) rođen 1963.
Ranko Križanac (Stipo) rođ. 1965.
Slavko Maros (Jako), rođen 1948.
Snježan Kovačević, rođen 1961.
Stipica Jurčević (Jozo) rođen 1969.
Stipo Delija (Anto) rođen 1963.
Stipo Livančić (Stipo) rođen 1968.
Stipo Šafradin (Franjo) rođen 1968.
Stipo Štrbac, rođen 1937.
Tomislav Križanac (Jozo) rođ.1969.
Vinko Jurišić (Ivo) rođen 1951.
Vlado Hrgić, rođen 1953.
Vlado Lešić (Niko), rođen 1958.
Zdravko Čečura rođen 1969.
Zdravko Kozina (Milko), rođen 1962.
Željko Šafradin (Mirko), rođen 1964.
Željo Šafradin (Rafael), rođen 1966.
Živko Delija (Pero) rođen 1969.
Kata Alilović rođena 1940.
(www.jabuka.tv | Foto: Dugopolje.org)
