Škola ne da pod noge, tako kaže stara poslovica ali što je danas “škola”?
U današnjem vremenu školovan ili pismen čovjek se smatra onaj koji govori najmanje jedan važniji strani jezik, da je informatički pismen i da posjeduje jednu od diploma sa višom ili visokom stručnom spremom (nije uvjet). Sada nastaje pitanje kako to postići, vrlo jednostavno, uporan rad i zalaganje (pod ovim ne mislim na one studente koji sve znaju a "profa" ih uzeo na zub pa ne da proći), već na one koji imaju sve gore navedene odlike ali im ekonomska situacija ne dopušta normalne uvjete za njihovu naobrazbu.
Tako sam se malo pozabavio sa troškovima naših studenata u Mostaru jer većina pohađa mostarsko Sveučilište.
Za normalno studiranje student prosječno mjesečno mora izdvojiti za smještaj oko 120 KM + režije približno 30 KM, hrana 150 KM (24 radna dana po 6.25 KM), putni trošak 50 KM, literaturu nećemo ubrajati već popularno kopiranje, prosjek mjesečno 20 KM, što sve iznosi 370 KM ili približno 70% prosječne plaće u FBiH. Kako neki završe fakultet pravo je čudo. Da bi olakšali život studenata pobrinula se općinska vlast, koja je izdvojila iz godišnjeg proračuna 20.000,00 KM za stipendije. E tu sada nastaje problem, ne u raspodjeli stipendija već kako sam čuo od nekih studenata u uvjetima za dobivanje iste.
Općina je postavila uvjet da korisnik stipendije isključivo može biti onaj student koji studira deficitarna zvanja npr. Kemija i sl. kojih nema na Sveučilištu u Mostaru.
Naravno, općina tu štiti svoje interese jer ponudu opravdava potražnja ali što je tu sa znanjem, moraju li izvrsni studenti trpjeti radi toga ili treba napraviti pravičniju raspodjelu sredstava za stipendije, gdje će svi biti zadovoljni jer studenti koji imaju odličan uspjeh trebaju biti za to makar simbolično nagrađeni i kada će nam kao i u svim normalnim tržišnim zemljama znanje biti ispred zvanja.

:: Ivan Ćiro Fofić