KRATKI SAŽETAK I DANAŠNJE STANJE

Šćit je neveliko naselje, koje se do 1968. godine izdizalo iznad planine i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline. Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom.
Kršćanstvo se u ramskom kraju ukorijenilo vrlo rano. O tome svjedoče ostaci starokršćanske bazilike u selu Varvara, poružene u 6. st. Tamo je bilo i sjedište korepiskopa.
Naziv Rama prvi put se spominje u 12. stoljeću. Tada hrvatsko-ugarski kraljevi počinju svojoj tituli dodavati i izraz "rex Ramae" (kralj Rame). Godine 1482. Turci su osvojili Ramu i pod njihovom je vlašću ostala četiri stoljeća.

Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. st., podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka. Samostan se potom spominje 1514. godine, a 1557. spaljen je zajedno s crkvom i tom je prilikom ubijeno nekoliko franjevaca. Iznova je podignut i to prije 1587., budući da se te godine opet spominje. U prvoj polovici 17. st. samostan je aktivan i u njemu djeluje do deset svećenika, a tamo se odgaja i određen broj đaka i klerika B pripravnika za Franjevački red. Godine 1653. samostan je opljačkan i tada je stradalo nekoliko franjevaca.
Trošnu samostansku zgradu trebalo je popraviti, i tek što su to franjevci učinili ona je ponovno postala žrtvom požara 1667. godine. Tom su prilikom izgorjeli mnogi vrijedni predmeti. Ista je sudbina samostan zadesila 1682. godine, kada je izgorio u požaru što ga je podmetnuo krovopokrivač, pravoslavac, jer je u srijedu - posni dan - našao kost u jelu.
Pozajmicom od bega Kasumovića iz Kasapovića kod Travnika, te prošnjom na raznim stranama, franjevci su za tri godine uspjeli podignuti novi samostan. U vrijeme Bečkog rata (1683.B1699.) dolazi do velikih nameta, a potom i progona, tako da se oni ni u njemu nisu mogli dugo održati. Godine 1687. franjevci, zajedno s dijelom katolika, na nagovor mletačkog providura Antuna Zena, sele u Cetinsku krajinu. Mletački vojnici su zapalili samostan i mnoge kuće u Rami, da se Turci time ne bi okoristili. Franjevci su sa sobom ponijeli neke dragocijenosti, među kojima i Gospinu sliku, koja se danas nalazi u franjevačkoj crkvi u Sinju.
Tijekom 17. st., do svoje selidbe 1687. godine, ramski su franjevci vodili dušobrižništvo, osim u Rami, također i u livanjskom, duvanjskom i skopaljskom (bugojanskom) kraju. Početkom 17. st. broj se katolika u ramskoj župi kretao oko 1.200. Nakon godine 1687. za preostale ramske kotline duhovno su se brinuli franjevci fojničkog samostana. Oni su morali vratiti i pozajmicu novca, koja je iskorištena za gradnju ramskog samostana prije selidbe franjevaca u Dalmaciju.
U prvoj polovici 18. st. svećenik nije imao stalnog boravišta, nego je išao od jednoga sela do drugog. Prema zabilježenoj tradiciji svećenik je najprije boravio u Proslapu kraj Nešnice, a zatim u Jaklićima i Podboru. Tijekom 18. st. broj se katolika povećavao: prema popisu iz 1743. godine bilo ih je 857, a godine 1862. njihov broj se povećao na 1.167, te 1798. na 1.957. Stoga su franjevci nastojali podignuti stalnu nastambu za župnika.
Godine 1773. župnik se nastanio u Proslapu, a sljedeće godine podigao je župni stan u proslapskom zaseoku Nikolići. Od 1773. godine vode se matične knjige. Župna je kuća opstala do 1864. godine, kada je na istom mjestu podignuta nova, koja je korištena do 1864. godine

Franjevci su se željeli vratiti na ruševine negdašnjeg samostana i crkve na Šćitu. Za to je mjesto godine 1779. dana povlastica potpunog oprosta, pa su ramski vjernici tamo rado hodočastili. Kako je to zemljište bilo u vlasništvu bega Dugalića, franjevci su godine 1855. od njega uspjeli otkupiti jedan dio, a ostatak dvije godine kasnije. Godine 1856. započeli su gradnju samostana na temeljima staroga, koji je slijedeće godine dovršen. Rama je 1882. proglašena rezidencijom, dok je u pravom smislu samostanom deklarirana 1930. godine.
Godine 1914. ramski su franjevci počeli izgradnju novog samostana (rezidencije) po nacrtu graditelja Franje Holza. Zbog ratnih teškoća prvi je kat dovršen tek 1917., a 1920. zgrada je bila pod krovom, a konačno je dovršena i useljena 1930. god. U vrijeme Drugog svjetskog rata u veljači 1943. jedna je bomba pogodila samostan, koja na sreću nije eksplodirala.
Godine 1986. započela je gradnja novoga trakta samostana po projektu Vinka Grabovca. Novi samostanu izgrađen je za stanovanje, a postojeći je iskorišten za smještaj kulturnih i umjetničkih sadržaja.
Godine 1873. započela je gradnja crkve, ali je dovršena tek 1881. Bila je to trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladić, uzevši za uzor neke crkve u Italiji, što ih je imao priliku vidjeti. Godine 1893. radilo se na unutarnjem i vanjskom uređenju crkve. Postavljen je limeni krov i dovršen je zvonik. U crkvu je postavljena slika Alberta de Rhodena, na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Od istog je autora nabavljena i slika sv. Franje. Glavni oltar je postavljen 1903. godine i tada je crkva posvećena.
Iako su i prvotni samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, kasnije je u štovanju sve jače mjesto imala čudotvorna Gospina slika, pa je patronom postalo Gospino uznesenje, dok je vanjska svečanost vezana za svetkovinu Gospina Rođenja 8. rujna.
Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu. Nju su partizani zapalili 13. srpnja 1942. godine. S njom su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža. Izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice) i vrijedne knjige. Sada postoje matične knjige u prijepisu od 1884. godine.

Umjesto crkve za bogoslužje služila je provizorna baraka sve do 1956. Godine 1948. od starih zvona izljevena su dva nova, koja su stajala na drvenim stupovima. Obnova crkve započela je 1956. godine. Postavljen je novi krov, koji međutim nije adekvatno izveden, te je 1965, započelo preuređivanje cijele krovne konstrukcije. Srednja lađa ozidana je iznad stupova s polukružnim prozorima, a zatim je postavljena krovna konstrukcija na tri lađe. Crkva je na taj način dobila negdašnji bazilikalni oblik. Godine 1966. podignute su dvije sakristije i dograđen je zvonik, koji je dobio vitkiji izgled.
Od 1967. do 1969. uređivana je unutrašnjost crkve. Slikar Josip Bifel iz Zagreba izradio je veliku oltarnu sliku (1968.) u središtu svetišta, te dvije postranske, koje su tematski posvećene Gospi. Središnja slika zauzima 72, a druge dvije po 27 četvornih metara zidne površine. Godine 1967. isti je autor izradio postaje križnog puta. On je također oslikao pročelje kora i izradio sliku sv. Terezije. Godine 1967. također su izvedeni vitraili na temu Marijina i Isusova života po nacrtima Josipa Poljana. Po projektu M. Fučića izvedeni su mramorna menza glavnoga oltara i pobočni oltari. U crkvi se također nalaze i slika Gabrijela Jurkića, koja je ustvari kopija negdašnje Gospine slike, te slika sv. Franje od Ljube Laha. Brončani tabernakul je izrađen po nacrtu Josipa Poljana.
S navedenim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.
U samostanskom dvorištu postavljene su izuzetno vrijedne umjetničke skulpture: Ramski križ i Spomen obilježje ramskim žrtvama od akademskog kipara Mile Blaževića, te Posljednja večera, Diva Grabovčeva i Gospina vrata od akademskog kipara Kuzme Kovačića. Na Kedžari se također nalazi spomenik Divi Grabovčevoj od Kuzme Kovačića. U samostanu se nalazi vrijedna kolekcija slika i mozaika koji čine pravu galeriju.
Župa RamaBŠćit ima podružnu crkvu na Orašcu, koja je izgrađena od 1969. do 1972. po projektu Mladena Fučića. Veliku zidnu sliku posvećenu sv. Nikoli Tavelićlu izradio je 1990. godine slikar Đuro Seder. Druga podružna crkva izgrađena je u Podboru od 1988. do 1990. godine.
Ramska župa imala je 1813. godine 2.782 katolika, 1877. godine 3.102, a 1935. godine 5.138. Godine 1814. od kuge je u Rami umrlo gotovo tisuću ljudi. Tijekom vremena na području prostrane ramske župe razdiobom je nastalo nekoliko novih: Gračac, Uzdol, Doljani, Prozor i u novije vrijeme Rumboci.
Godine 1863. franjevci su na Šćitu utemeljili pučku školu, a u tu je svrhu korištena jedna samostanska prostorija. Potom je 1865. podignuta jedna brvnara, a 1876. izgrađena je prikladna školska zgrada, koja je ostala u upotrebi dulje vremena. Time su ramski franjevci prosvjetni rad izravno uključili u svoje dušobrižničko djelovanje.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Ramu je zadesila teška nesreća. Nakon što su partizani u srpnju 1942. godine zapalili crkvu, ubili gvardijana J. Jurkovića i nešto kasnije kapelana V. Sliškovića, došli su četnici te 8. i 9. listopada iste godine izvršili pokolj više od devet stotina nedužnih ljudi. Nažalost, prva javna komemoracija tih žrtava smjela se obaviti tek u jesen 1990. godine.
Župa je 1991. godine brojala 3.500, a danas u 641 obitelji živi 3.193 katolika. U drugoj polovici šezdesetih godina, prilikom izgradnje akumulacijskog jezera, više stotina ramskih obitelji moralo je iseliti, što je župu brojčano umanjilo. Župu danas tvore sljedeća naselja: Šćit, Družnovići, Jaklići, Kozo, Maglice, Mluša, Orašac, Ploča, Podbor, Proslap, Ripci, Sopot, Tribiševo i Zlopolje.
Od 9. lipnja 2001. godine na Šćitu djeluje humanitarna organizacija "Kuća mira Franjevačkog samostana Rama-Šćit" u čijem je programu planiran rad s traumatiziranim ljudima i programi duhovnog karaktera (duhovne vježbe i molitveni susreti), te različiti programi pomirenja i drugi duhovni i kulturni sadržaji.

Doljani - Župa sv. Ilije proroka

Župa Doljani nastala je 1882. godine odvajanjem od župe Triješćani (Gračac). Prvotna župna kuća služila je i kao crkva. Godine 1892. i 1893. izgrađena je župna crkva, koja je obnovljena 1910. Ona je bila u uporabi sve do 1973., kada je porušena radi gradnje nove.
Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća započele su pripreme za gradnju. Konačno crkva je podignuta 1973. godine, po projektu arh. R. Mandića. Ona je uređivana više godina. U njezinom sklopu izgrađena je i dvorana za vjeronauk. Crkveni toranj sagrađen je 2002. godine po projektu Rajka Mandića. Postaje križnoga puta izradio je fra Budimir Cvitković (1990.), koji potječe iz te župe, a član je Hrvatske franjevačke provincije.
U župi se nalazi podružna crkvica u Risovcu, izgrađena 1969. godine.

Stara župna kuća iz 1883. godine preživjela je više od jednog stoljeća i nije mogla biti prikladan prostor za stanovanje. Godine 1989. i 1990. izgrađena je nova župna kuća. Projekt je načinio Vinko Grabovac. Župa Doljani imala je 1895. godine 754 katolika, a 1935. godine 1.583 katolika, 1974. godine 1162. Župa je 1991. brojala oko 1.000 vjernika, danas u 115 obitelji živi 338 vjernika. Nju tvore slijedeća naselja: Doljani, Kosne Luke, Kraje, Krkača, Orlovac, Risovac, Sovići, Stupari i Šarančevići.
Župa je teško stradala u zadnjem ratu kada su neki župljani poubijani, a mnogi protjerani sa svojih ognjišta.
Prve nedjelje iza blagdana sv. Petra i Pavla (29. lipnja) drži se svečana misa na Kedžari (Vran planina), gdje se nalazi grob mučenice Dive Grabovčeve i tamo rado hodočaste brojni vjernici.

Gračac - Župa sv. Ante Padovanskoga

Župa Gračac (Triješćani) osnovana je 1837. godine odvajanjem od župe Rama BŠćit kao mjesna kapelanija i od tada ima matice, a župom je proglašena 1858. godine.
Prvotna župna kuća izgrađena je 1836. godine u Triješćanima, a 1855. je nadomještena prostorijom. Župna crkva izgrađena je 1893. godine u Gračacu, od tada se i župa tako naziva, a uz nju je podignut i župni stan. Crkva je iznutra uređivana 1895., a 1897. je podignut zvonik. Uz glavni oltar, postavljena su 1899. i 1900. godine i dva pobočna oltara.
Nakon izgradnje brane na Neretvi 1945. godine, nastalo je Jablaničko jezero u kome su 1945. potopljene obje zgrade. Eksproprijacijska komisija odredila je smiješno malenu novčanu naknadu i to isplativu u državnim obveznicama kroz 25 godina, što su franjevci odbili primiti.
Godine 1956. i 1957. izgrađena je nova kuća, a potom i crkva od 1957. do 1959., malo povrh stare lokacije, izvan domašaja jezera. Sredinom osamdesetih godina crkva je umjetnički ukrašena. Đuro Seder izradio je veliku zidnu sliku u prezbiteriju posvećenu sv. Anti Padovanskome, a potom i Put križa, ulje na platnu. Po nacrtu Zdenka Grgića izvedeni su oltar, ambon i krstionica.
Na području župe nalaze se područne crkve u Udutskom, izgrađena 1975., u Ustirami 1982., te u Kućanima 1983.godine, kao i više grobljanskih kapelica.

U drugoj polovici osamdesetih godina sagrađena je nova župna kuća. Župa je 1877. godine imala 1.082 katolika, a 1935. godine 1.350. U međuvremenu je od nje odvajanjem nastala župa Doljani. Župa Gračac brojila je 1991. oko 2.000 katolika, a danas u 305 obitelji živi 1.207 vjernika. Župu Gračac tvore slijedeća naselja: Gračac, Gorica, Garešnica, Kućani, Meopotočje, Slatina, Škrobućani, Tošćanica, Triješćani, Udutsko, Ustirama i Vladići.

Prozor - Župa Presvetog Srca Isusova

Župa je osnovana 1906. godine. Stara župna crkva koja je preživjela Drugi svjetski rat bila je mala, neugledna i poprilično razorena crkva koja je vapila za novom i ljepšom. Nova župna crkva sagrađena je 1964. godine. Crkva je renovirana 2001. Vitraje u crkvi uradio je akademski slikar Ante Mamuša. Gradnja župne kuće dovršena je 1990. godine.
Župa je 1939. godine imala 2.038 katolika. Danas u 916 obitelji živi 4.129 vjernika. Župa ima podružnu crkvu na Lugu. Župu Prozor tvore sljedeća naselja: Borovnica, Doborša, Gmići, Lapsunj, Lug, Ometala, Perići, Šerovina i Šlimac.

Rumboci - Župa sv. Franje Asiškoga

Župa Rumboci osnovana je 1971. godine odvajanjem od župe Rama - Šćit. Godine 1973. izgrađeni su župni stan i crkva po projektu Miše Subotića. Nakon dovršenja gradnje prišlo se postupnom uređenju unutrašnjosti crkve. Put križa izradio je slikar Josip Turković, 1980., a dva brončana kipa sv. Franje i B. D. Marije J. Poljan. Oltarna menza izvedena je po nacrtu Zdenka Grgića. Na zvoniku crkve nalaze se tri zvona. Godine 2001. postavio je u crkvi vitraje akademski slikar Dražan Trogrlić, (122 m2), "Stvaranje svijeta" i "Pjesma stvorova".
Na području župe nalazi se područna crkvica u Zvirnjači, čija je gradnja dovršena 1931. godine po projektu Karla Pařika (Paržika). Zvonik je dograđen 1970. godine, a naknadno je dorađena i sakristija.
Župa je 1991. brojila 2.250 katolika, a danas u 349 obitelji živi 1.762 vjernika. Župu tvore slijedeća naselja: Rumboci, Dašnik, Konjdolac, Lokve, Varvara, Zahum i Zvirnjača.

Uzdol - Župa sv. Ivana Krstitelja

Župa Uzdol osnovana je 1856. godine. Stara crkva sagrađena je 1923., a nova 1985. godine.
Župa je 1939. godine imala 1.256 katolika, a 1974. godine 1.6000 katolika. Danas u 150. obitelji živi 528. vjernika. Župu tvore slijedeća naselja: Uzdol, Krančići, Donja Vast i Ljubunci.

U Purićevini, Donja Vast, nalazi se grob fra Stipe Barešića kamo hodočaste mnogi vjernici.
Župa je teško stradala u zadnjem ratu kada su neki župljani poubijani, a mnogi protjerani sa svojih ognjišta.