ISLAMSKA KULTURA U PROZORU

Tragajući za pisanim izvorom o sahat-kuli u Prozoru pronašao sam jedan godišnjak ili kalendar predsjedništva Udruženja islamskih vjerskih službenika tadašnje SRBiH koji nosi naziv “Takvim” izdanje 1988. gdje se na tridesetak stranica autora Hivzije Hasandedića opisuju islamski vjerski i kulturni objekti: džamije od kojih većina više ne postoji, sahat-kula, turbeta, mektebi, čardaci i sl. cijela tematika teksta je solidno obrađena i većinom temeljena na povijesnim izvorima i može poslužiti kao vjerodostojan izvor podataka. Međutim u ovome istom godišnjaku postoji još jedan dio u kojemu isti autor piše o begovskoj obitelji Kopčić i njihovoj zadužbini u Kopčićima u Rami, ali taj dio godišnjaka je većinom temeljen na usmenoj predaji tako da autor po predaji bilježi da je neki predak Kopčića sa turskom vojskom došao iz Šama današnja Sirija u Ramu i tu se nastanio što ne može biti istina jer postoje pisani povijesni izvori koji govore da su Kopčići stari hrvatski plemići i da su da bi sačuvali posjed prešli na islam a jedan brat koji to nije htio odselio u tadašnju Dubrovačku Republiku. Jedan od dokaza je i grb obitelji Kopčić sa jasno izraženom hrvatskom šahovnicom.

:: Ivan Ćiro Fofić

RASPIVANA RAMA

Vlado Vladić, diplomirani slavist, teolog i magistar filozofije, rođen 1967. u Kućanima općina Prozor-Rama, živi i radi u Zagrebu, objavljuje filozofske članke i književne kritike u raznim časopisima, prevodi sa češkog, engleskog, njemačkog, poljskog i slovačkog jezika. Napisao dvije zbirke pjesama “TRENUTCI” 1993. godine i drugu više zapaženu knjigu pjesama koja je dobila solidne ocjene od književnih kritičara “RAZSREDIŠTENOST” 2003. godine.
Kao i drugi ramci koji djeluju sa perom u ruci tako i Vladić nije mogao a da ne napiše nešto o svojoj Rami. On je ne žaleći svoga truda i vremena, počeo sakupljati ramske dvostihove tzv. gange da ih sačuva od zaborava i velikim djelom je uspio, zapisavši preko 700 ganga ramskoga kraja i objavivši ih u zborniku ramske gange pod naslovom “RASPIVANA RAMA” 1996. godine.
Vladi Vladić hvala za ovaj trud i nadamo se da će njegovo znanje i visoka naobrazba pripomoći da mu se njegova rodna Rama makar još koji put spomene u njegovim djelima.

:: Ivan Ćiro Fofić

POZNAT I PRIZNAT

Svatko tko je i malo pratio društvena zbivanja u Rami prije nekih dvadesetak godina poznato mu je ime Rajka Glibe, možemo reći prvog suvremenog pisca proze i poezije iz Rame. Kao rođeni Ramac i Glibo se kroz svoje stvaralaštvo doticao te mitske zemlje Rame, njenih običaja, ljudi i legendi. Bilo to kroz pripovijetke ili pjesme Rama živi u njegovim djelima. U ovome tekstu ću nabrojati nekoliko njegovih knjiga do kojih sam uspio doći: “RAMKINJE” 1988. god. knjiga četrnaest kratkih pripovjedaka tematikom vezanih uz Ramu i ljude iz Rame. “BIOGRADSKI LIRSKOKAZI” 1995. god. knjiga pjesama.
“RAMSKE LEGENDE” 1997. god. kako i sam naslov govori u ovoj knjizi Glibo je prikupio petnaest ramskih legendi i bez nekih većih preinaka objavio na čistoj ikavici kakva se govori u Rami. “SLUTNJE SA RAKITJA” 1997. god. knjiga pjesama. “UČITELJSKO IVERJE” 1997. god. knjiga sedamnaest kratkih pripovjedaka.
Uz ove knjige Rajko Glibo je objavio još nekoliko knjiga pjesama, studije, udžbenike i sl.
Dobitnik je više nagrada za prozu i poeziju.
O piscu:
Rajko Glibo rođen je 1940. u Donjoj Vasti, općina Prozor-Rama u brojnoj obitelji. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru i Sarajevu a magistrirao i doktorirao u Zagrebu. Pred domovinski rat napušta Ramu i sa obitelji se naseljava u Zadru i od 1995. privremeno u Zagrebu, predaje na Mostarskom i Zadarskom sveučilištu.

:: Ivan Ćiro Fofić

NAŠE GORE LIST

Kako to obično biva u malim sredinama, da bi se čovjek dokazao treba prvo uspjeti u drugoj sredini da bi ga sopstvena prihvatila. Takav slučaj je što se pisane riječi tiče odnosi i na našega intelektualca rođenog na Gmićima, Marka Dragića.
Dragića mnogi Ramci poznaju kao profesora hrvatskog jezika dok je predavao u SŠC Prozor a neki znaju da je objavljivao i knjige, većina tih saznanja o njegovim djelima bazira se na dvije objavljene knjige o ramskim pjesmama dok njegova ostala djela su skoro nepoznata široj ramskoj publici, što radi nikakve javne promocije, što radi slabog zanimanja samih nas za ovoga našega sakupljača narodnih pjesama legendi i predaja, tako ćemo ovdje predstaviti većinu njegovih djela.
Prva knjiga “RAMO MOJA” izdanje 1992. godine donosi hrvatske narodne pjesme iz Rame koje je autor petnaestak godina sakupljao po selima Rame i koje se danas gotovo da i ne mogu čuti u Rami, samim tim autor zavrjeđuje sve pohvale na očuvanju ramskih pjesama u pisanom obliku jer da nije njega većina tih pjesama bi bila nepovratno izgubljena.
Uz gore navedenu Dragić je objavio još jednu knjigu hrvatskih narodnih lirskih pjesama iz Rame pod nazivom “TUJ TUNJA, TU JABUKA” izdanje 1995. godine.
Treće, meni osobno najzanimljivije Dragićevo djelo je “ZAKOPANO ZVONO” prvo izdanje 1996. drugo 1997. godine koje obrađuje Šematizam fra. Petra Bakule i njegove pučke predaje i legende.
“DUŠA TILU BESIDILA” izdanje 1997. je još jedna knjiga pjesama ali ovoga puta su to hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine.
“DESET KAMENIH MAČEVA” izdanje 1999. godine, samo je dokaz da je Marko Dragić jedan od najboljih stručnjaka i poznavalaca usmene književnosti na ovim prostorima u ovoj knjizi su sakupljene i obrađene hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine. Ovo su sve Dragićeve knjige do kojih sam uspio doći, još znam da je sakupljao muslimanske narodne pjesme iz Rame pod nazivom “Biserje” ali ne znam dali su i izdate.
O piscu:
Marko Dragić rođen u Gmićima (Poljana na Makljenu) 10. srpnja 1957. godine u općini Prozor-Rama. U Prozoru završio pučku školu i gimnaziju, a u Zadru, na Filozofskom fakultetu, studij hrvatskoga jezika i književnosti te latinskoga jezika s pregledom rimske književnosti. Objavio je više znanstvenih radova u nekoliko časopisa, te prikaze u novinama, tjednicima, radio i TV postajama, živi i radi u Mostaru.

:: Ivan Ćiro Fofić

HRVATI = ZLOČINCI

Da nije Mesuda Here i njegove knjige “PROZOR 1992.-1995. HRONIKA ZLOČINA” Sarajevo, 2003. mnogi od nas, tu prvenstveno mislim na pripadnike HVO-a pa onda na cijeli hrvatski narod Rame, ne bi ni znali kakvi smo monstrumi i da smo jedini krivci za sukob sa muslimanima ali na sreću još ima živih svjedoka i dokumenata koji mogu opovrgnuti Mesudovu “istinu”. Izuzev izjava svjedoka koje ne želim komentirati jer su se stvarno dešavale neke stvari i stradanja muslimana od pojedinaca koji su pripadali HVO-u a koji ne idu na čast hrvatskom narodu, ostatak knjige je žutilo bivšeg komunističkog a danas SDA-ovskog historičara. U knjizi se nalazi dosta oprečnih napisa pa ćemo tako dotaknuti samo neke. Preteča sukoba u Prozoru je bio incident od 27/28 kolovoza 1992. gdje autor okarakterizira pripadnike HVO-a kao razbojnike koji su napali imovinu uglednih Bošnjaka ali istina je sasvim drugačija (pisac ovoga teksta, bez naoružanja, slučajno se tu zatekao bio je svjedok tog događaja), nekoliko pripadnika HVO-a se sukobilo sa VP HVO-a koja je rezultirala bezrazložnom pucnjavom “uglednih” muslimana iz njihovih objekata po pripadnicima HVO-a pritom ranivši dvojicu vojnika i tek intervencijom zapovjednika HVO-a koji su stigli na lice mjesta sukob je prestao i ranjenima kojih je bilo i na strani MOS-a pomoć je pružena u ratnoj bolnici Rumboci.
U knjizi se također spominju neka imena u nečasnim radnjama koji uopće nisu bili pripadnici HVO-a (jedan musliman, jedan Hrvat) o samom sukobu u Prozoru autor navodi da je granatiran sa dva tenka, dok malo kasnije navodi da je Prozor napadnut sa dvanaest tenkova HV navodeći kao izvor knjigu Martina Špegelja pa valjda autor kao historičar bi trebao vjerovati sebi koji je to vidio nego netko tko je bio udaljen oko 400 km. od mjesta događaja, to je vjerojatno zbog toga da bi knjiga dobila na povijesnoj težini, moglo bi se navoditi još podosta takvih primjera što bi zahtijevalo dublju analizu i više prostora. Ovu knjigu je izgleda Mesud Hero pisao prvenstveno kao političar da bi sa sebe i svoje stranke (SDA) skinuo i najmanju odgovornost za zbivanja u periodu o kojem piše jer je Mesud Hero u tom vremenu obnašao dužnost potpredsjednika SDA Prozor.
Ovu knjigu možete kupiti isključivo u prostorijama SDA u Prozoru po cijeni od 35 KM.

:: Ivan Ćiro Fofić

ISKRA U TAMI

Naslov ovoga teksta bi bio puno prikladniji nego što je originalni naslov knjige fra. Bone Ravlića “SVJETLO U TAMI” izdanje 2003 godine, gdje autor opisuje svoj život i neke događaje iz života Rame i drugih mjesta u kojima je bio na župi.
Najvećim dijelom u knjizi fra. Bono opisuje svoje zatvorske dane u Zenici gdje je tri godine, zajedno sa drugim zatvorenicima trpio svakojaka ponižavanja i maltretiranja ali nije gubio nade i u svom tom zlu vidio je neko svjetlo, koje ja, po pričanju svoga djeda koji je bio skupa sa fra. Bonom u zatvoru i spominjan u ovoj knjizi kao jedan od žrtava, to svjetlo nazivam iskrom ili žaruljom. Pažljivim isčitavanjem knjige prepoznati će se sve strahote jedne sulude komunističke ideologije koja je u malom čovjeku (mravu) ako nije bio crvene boje vidjela smrtnog neprijatelja i svim sredstvima ga pokušavala u istu obojiti.
Nedavno pričajući sa fra Bonom predbacio sam mu da je trebao detaljnije opisati svu patnju koju je prolazio jer se više u knjizi bavio patnjom drugih, nego svojom, samo je rekao, da im je odavno sve oprostio i da je pazio da u knjizi ne bi slučajno pala neka kap koja bi ponovno izazivala mržnju ali ipak da se neki događaji moraju znati.
Fra. Bono je najavio da piše još jedu knjigu slične tematike, pa mu želimo skori završetak i dobro zdravlje.
Knjigu možete nabaviti u suvernirnici na Šćitu i u Matici hrvatskoj, ogranak Prozor-Rama, koja je bila izdavač ovoga djela.
O piscu:
Fra. Bono (Ivan) Ravlić rođ. 1914. u Ripcima općina Prozor-Rama
Školovao se u Visokom i Sarajevu, služio mnoge župe po Bosni od 1976. godine do danas boravi u župi i samostanu Rama-Šćit kao duhovni pomoćnik i umirovljenik.

:: Ivan Ćiro Fofić

RATNI ZLOČINI MUSLIMANA
NAD HRVATIMA

Pisati, a ne znati kako početi, vjerovatno je najteže onima koji se pisanjem služe.
Pripremama za ovaj tekst to se i meni desilo, ne radi pomanjkanja radne energije ili nečeg sličnog, već što sam pročitao jednu knjigu bezimenog autora koja nosi naziv “RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH VOJNIH POSTROJBI NAD HRVATIMA BiH”
Izdata 1997. u Sarajevu od nekog centra za prikupljanje dokumentacije (CPD).
Ne bih o njoj ni pisao da se ne spominje Rama i zločini nad Ramskim Hrvatima.
Ne ulazeći u sadržaj knjige koji je u nekim dijelovima vjerodostojan, tu mislim na izjave preživjeli svjedoka stravičnih zločina nad Hrvatima Rame (tu spadaju i Doljani) već prije svega na neozbiljnost, trampavost i jedan veliki bezobrazluk, vjerovatno tih ljudi koji su objavili ovu brošuru, tako ću pobrojati samo neke nedostatke:
1. uopće nema imena ili adrese autora tog famoznog CPD
2. nema CIP-Katalogizacije u publikaciji
3. totalno loša kvaliteta papira (knjiga se raspada poslije nekoliko čitanja)
4. u sadržaju o kronologiji sukoba sa muslimanskim snagama ne spominje se sukob u Prozoru 1992.
i zadnje: vjerovatno najvažnije (izdavačima), knjiga je tada imala cijenu kao neke danas veoma tražene knjige.
Ne shvaćam i nije mi jasno kako se neko može igrati sa takvim stvarima i jeli sramota se potpisati na ono što se sa sigurnošću može utvrditi da je istina ili po običaju u nas Hrvata da je uvijek važniji osobni inters pojedinca nego zajednice, naravno mislim na pojedince u institucijama koje zastupaju naše nacionalne interese u BiH.
Ovu knjigu najvjerovatnije ne možete naći ni u jednoj knjižnici osim u nekoj privatnoj.
Na kraju ću navesti i to da su tzv. autori (naravno bez potpisa) u uvodu knjige naveli da su svu građu prosljedili sudu u Hag, što se tek danas vidi po zastupljenosti Hrvata u haškom zatvoru jer ovakvu katastrofalno pripremljenu “knjigu” mogao je objaviti samo neprijatelj hrvatskog naroda.

:: Ivan Ćiro Fofić

IN MEMORIJAL

U četvrtak 20 svibnja u 65-toj godini umro je poznati Hrvatski književnik Dubravko Horvatić. U spomen na njega i njegovo stvaralaštvo mi Ramljaci dužni smo mu odati počast makar ovim malim tekstom jer nas je Horvatić na to zadužio, ne samo po tome što je spominjao Ramu u svojim dijelima već što je bio čest posijetitelj u Rami i širom BiH, boreći se svojim utjecajem i znanjem za hrvatski narod na ovim prostorima.
Dubravko Horvatić nije puno toga napisao o Rami, njegov doprinos pisanju o Rami je najveći u tome što je objavio svoj esej “RAMA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI” koji je uz knjigu “SELIDBA RAMLJAKA” objavljen i u nekoliko drugih književnih časopisa. Još ćemo usput spomenuti njegovo spominjanje Rame u romanu za mlade “KATARINA ” Maglaj, 1983. gdje opisuje život posljednje bosanske kraljice Katarine i njen život u progonstvu, gdje kraljica žali za svojim kraljevstvom i kako nikad više neće vidjeti svoje, njoj drage rijeke Vrbas, Neretvu, Drinu i Ramu.
Dubravko Horvatić je bio veliki književnik za života ali će najvjerojatnije, kao i većina velikih stvaralaca, postati još poznatiji nakon smrti.
Sa književnim radom počeo je 1956. obnašao je dužnost potpredsjednika Matice Hrvatske, objavio više od pedeset pjesničkih zbirki i proznih djela, proganjan od strane komunističkog režima od 1972. do 1990. godine, osnivač i glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu “HRVATSKO SLOVO”, prevođen na preko 25 jezika.
Neka mu je pokoj vječni.

:: Ivan Ćiro Fofić

PRIČA JEDNE STRANE

Iščitavajući povijest naroda sa prostora bivše Jugoslavije u mnogim segmentima vidimo oprečna stajališta i različita tumačenja pojedinih događaja, pogotovo danas gdje za događaje iz prethodnoga rata svaka strana ima svoju “istinu” i ne samo to da svaki narod ima svoje povjesničare, već i neke malo bolje stojeće političke stranke imaju svoje ljude zadužene za pisanje povijesti ali na sreću povijest može biti samo jedna.
Poslije desetak godina, pripremajući se za ovaj tekst, trudeći se što je bolje analizirati, ponovno sam pročitao knjigu Namika Čehića “PROZORSKI KRAJ U OSLOBODILAČKOM RATU I REVOLUCIJI” izdanje 1985.
U ovoj knjizi autor i sam učesnik NOR-a u suradnji sa svojim ratnim drugovima na osnovu njihovih sjećanja, tridesetak godina nakon rata opisuje početak NOB-e na prostoru općine Prozor. Knjiga bi i bila za pohvalu da autor nije mnoge događaje opisivao pristrano i u korist vlastite komunističke ideologije, veličajući čistoću i “poštenje” partizana, nigdje ne navodeći njihova zlodjela kojih je ipak bilo u Rami.
Navest ću samo neke primjere gdje autor uopće ne spominje ubojstva Ramljaka kada se rat završio i to ne ljudi pripadnika nekoj od poraženih vojski, već običnih seljaka.
Još jedan primjer gdje autor prenoseći izjavu ramskog svećenika fra Viktora Sliškovića iznosi fra Viktorovo priznanje da je za paljenje crkve na Šćitu kriv gvardijan samostana fra Julijan Jurković, ne navodi daljnju fra Viktorovu sudbinu.
Dok po pričanju svjedoka i pisanju fra Ljube Lucića u knjizi “RAMA KROZ STOLJEĆA” se navodi kako su teško pokretnog i jedinoga tada preostalog svećenika u Rami fra Viktora Sliškovića partizani mučili da bi potpisao priznanje o krivnji svećenika za paljene crkve i suradnje sa ustaškim snagama, da bi ga poslije toga ubili, tako se ne zna ni način ni mjesto njegove pogibije kao što mu se ne zna ni za grob.
Iako ova knjiga nema svoju povijesnu težinu jer je temeljena na iskazima samo jedne strane i na osnovu sjećanja poslije dužeg perioda i zbog toga što je riječ o strani koja je bila direktni učesnik u sukobu pa ne može biti nepristrana i objektivna, ipak knjiga ima svoju vrijednost zbog toga što je prva poslije četrdeset tri godine objavila popis svih ramskih žrtava četničkog pokolja u Rami 1942. bez obzira na nacionalnu pripadnost.

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

LEGENDA IZ BOSANSKE PROŠLOSTI

Knjiga objavljena 1923. godine autora Ćire Truhelke sa punim nazivom “DJEVOJAČKI GROB: legenda iz bosanske prošlosti ” za Ramljake veoma zanimljivo štivo, dokaz za to je što isto djelo doživljava dva izdanja u posljednjih deset godina, jedno 1995. a drugo 2003. godine oba u izdanju franjevačkog samostana Rama-Šćit, tako da se i danas može kupiti u suvenirnici na Šćitu.
Naravno, riječ je o najpoznatijoj ramskoj legendi Divi Grabovčevoj koja govori o očuvanju svoje vjere i časti pod cijenu smrti. Mogli bi se zapitati, odakle jedan arheolog kao Truhelka da napiše takvu jednu pripovijetku, jednostavno su ramski fratri pozvali Truhelku kao stručnu osobu da dođe u Ramu ispitati nepoznati grob kojemu se lokalno stanovništvo klanja.
Truhelka je otkopao grob i utvrdio da se u grobu nalazi ženska lubanja koja je u času smrti imala otprilike 16-17 godina, veoma lijepa oblika kako sam Truhelka kaže «antropološko remek-djelo».
Impresioniran tim nalazom Truhelka je odlučio napisati pripovijetku koja bi se temeljila na usmenoj predaji lokalnog stanovništva, koju je veoma znalački preobličio tako da ne gubi svoj izvorni smisao.
Ćiro Truhelka je kao autor brojnih studija, zanimljivih izviješća o arheološkim nalazima materijalne i kulturne baštine ovih prostora veoma poznat, tako da je uz legendu o Divi Grabovčevoj o Rami objavio i rad u Glasniku Zemaljskog muzeja V, Sarajevo, 1893. «Neke starine iz prozorskog kotara».

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

BITKA ZA RANJENIKE

Knjiga dr. Ljube Mihića “BITKA ZA RANJENIKE NA NERETVI, kulturno historijski spomenici i centri za rekreaciju ” objavljena 1978. pod pokroviteljstvom općina Prozor i Jablanica je samo dodatak knjizi dr. Mihića “PLANINE PRENJ I ČVRSNICA SA BORAČKIM JEZEROM” objavljena 1973 godine.
Iz samoga naslova će mnogi vjerojatno pomisliti da se radi o nekakvom komunističkom pamfletu i pisac ovih redova je imao određene predrasude o ovoj knjizi dok nisam počeo prikupljati građu za diplomski rad na temu «Primjena ZIS-a u Parku Prirode Blidinje».
Po čemu je ova knjiga vrijedna, po tome što je zasnovana na naučnim i istraživačkim podatcima, možemo dodati još i to da je dr. Ljubo Mihić priznati naučni radnik pogotovo za Hercegovinu, također je jedna njegova knjiga «Dubrovačko primorje» proučavana na Harvardskom sveučilištu. Knjiga «Bitka za ranjenike» obuhvaća i borbe partizana i njihovih neprijatelja na području naše općine i šire, ali većim dijelom opisuje turističko-zemljopisne sadržaje naše općine njezinu klimu, floru i faunu, običaje, stariju i noviju povijest.
Da bi iz ovoga teksta shvatili vrijednost ove knjige dovoljno je naglasiti da je autor koristio i obradio 134 izvora. Knjigu vrijedi pročitati.
O piscu:
Dr. Ljubo Mihić rođen je 1929. godine u Bančićima općina Ljubinje – Hercegovina, gimnaziju završio u Sarajevu, studirao zemljopis, povijest, biologiju i ekonomiju na Filozofskom, Prirodno-matematičkom i Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i Beogradu.
Magistrirao na Prirodno-matematičkom fakultetu 1965. u Beogradu, na istom fakultetu 1971. godine obranio prvu doktorsku disertaciju, nedugo potom i drugu na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Radio kao profesor u Ljubinju, Duvnu, Nišu i Mostaru, izdao niz naučno istraživačkih djela.

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

SELIDBA RAMLJAKA

U povodu 300. obljetnice odlaska franjevaca i puka iz Rame u Cetinsku krajinu 4. i 5. rujna 1987. godine na Šćitu je održan povijesno-teološki simpozij.
Radovi sa simpozija su objedinjeni u jednu vrlo, vrlo dobru knjigu koja se zove ”SELIDBA RAMLJAKA” objavljena 1988. u Sarajevu.
U ovome su štivu svoje radove predstavili eminentni povjesničari, teolozi i književnici, tako da ćemo svakoga predstaviti sa nazivom njegovog rada:
Dr. Đuro Basler, Spomenici ranog kršćanstva u Rami,
Dr. Srećko M. Džaja, Rama u tkivu povijesnih razdoblja,
Josip A. Soldo, Seoba Ramljaka u Sinjsku krajinu,
Anto Jelić, Rama pod turskom upravom,
Dr. Anto Šoljić, fra. Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka
Dubravko Horvatić, Rama u hrvatskoj književnosti,
Dr. Ljubo Lucić, Religioznost Ramljaka i njegova «ujaka»
Dr. luka Markešić, Štovanje Bl. Dj. Marije u BiH tradiciji,
Mr. Ivo Marković, Štovanje Marije i situacija žene u Crkvi,
Petar M. Anđelović, Žena u Crkvi poslije Drugog vatikanskog sabora.
Na simpoziju su učestvovale još neke uvažene osobe od struke ali na žalost njihovi radovi nisu mogli biti objavljeni u ovoj knjizi zbog toga što su prije bili objavljeni kao teze.
Ovi radovi mogu veoma dobro poslužiti i ljudima od struke i običnom čovjeku jer su veoma čitljive i zanimljive, pogotovo što se tiče radova Markovića i Anđelića u kojima je tema žena i njena emancipacija u tadašnjem društvu (simpozij je održan prije 17. godina). Tako čitajući danas te radove gdje su autori izjednačili žene kao apsolutno ravnopravne muškarcu i tražili jednakost spolova, danas sedamnaest godina poslije, što se te teme tiče čini mi se da je napredak minimalan.

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

PISAC NAD PISCIMA

Sami naslov nije preuveličan ako počinjemo pisati o Ivanu Aralici samim tim što ga mnogi njegovi “neprijatelji” svrstavaju u najbolje živuće romanopisce današnjice, neki se čak ne libe staviti ga rame uz rame sa Krležom i Andrićem.
Aralica je tu svoju reputaciju i vrhunac slave stekao svojim romanima vezanim tematikom uz Ramu i obitelj Grabovac iz Rame.
Njegov prvi takav roman je “PSI U TRGOVIŠTU”, 1979. a nastavlja se “morlačkom trilogijom”, “PUT BEZ SNA”, 1982; “DUŠE ROBOVA”, 1984. a završava sa “GRADITELJ SVRATIŠTA”, 1986.
Skupljajući povijesnu građu Aralica je fenomenalno uklopio povijesne činjenice, narodne predaje i legende u svoje romane, tako je putem arhivske građe došao u Ramu da bi imao cjelokupan uvid u svoja buduća djela. Prvo mjesto gdje je došao bilo je zaselak Turbe u Rumbocima tu je upoznao obitelj Stipe Ćališ koja mu je prenosila legende i usmenu predaju Rame koju je on tako znalački obradio i ukomponirao u svoje romane.
Nadam se da vas je dosta upoznato sa djelima Ivana Aralice a oni koji nisu da posjete malo bolje opremljene knjižare i knjižnice i uvjere se u umješnost njegovog pisanja.
Jednostavno rečeno o Aralici se nema što pisati, njega treba samo čitati.

O piscu:
Ivan Aralica rođen je u Promini u Dlmatinskoj Zagori 30.9.1930.
Učiteljsku školu završio 1953. u Kninu, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. Politički angažiran u hrvatskom proljeću bio zastupnik i potpredsjednik Županijskog Sabora, redovni je član HAZU.
Uz već spomenute romane napisao još mnoga djela, danas živi i radi u Zagrebu.

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

RAMA KROZ STOLJEĆA

Ponovo trebamo zahvaliti našim vrijednim fratrima što Rama nije pala u povijesni zaborav poslije fra Jeronima Vladića, tu mislim na jedan cijeli period od početka dvadesetoga stoljeća pa do kraja istog.
Vođen primjerom fra Jeronima Vladića i ljubavlju prema rodnom zavičaju dr. fra Ljubo Lucić je marljivo skupljao svu dostupnu građu u jednu cjelinu pritom se koristeći i vlastitim saznanjima dok je živio u Rami, nažalost zbog svoje smrti (poginuo u prometnoj nesreći) nije dočekao izdanje svoga vrijednog djela već je zahvaljujući grupi fratara i franjevačkog samostana Rama-Šćit, 2002. godine objavljen njegov rukopis pod naslovom “RAMA KROZ STOLJEĆA”.
Ovu vrijednu knjigu i danas možete kupiti u suvenirnici na Šćitu, cjelu knjigu možete pročitati na ovoj stranici pod linkom povijest.
O piscu:
Dr. fra Ljubo Lucić rođen je 1931 god. u Jaklićima (Prozor-Rama) umro 1995 god. u Zagrebu, pokopan na groblju u Ripcima.
Školovao se u osnovnoj školi na Šćitu, srednju školu završio u franjevačkoj gimnaziji Visoko a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Magistrirao 1960 god. na Teološkom fakultetu u Ljubljani a doktorsku disertaciju obranio 1964 godine. Radio kao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu te pisao u raznim časopisima, kalendarima, revijama i novinama, također valja napomenuti da je bio višegodišnji urednik Svijetla riječi (1985.-1993.).

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

OTAC RAMSKE POVIJESTI

Početi pisati o Rami a na prvo mjesto ne staviti fra Jeronima Vladića bilo bi sasvim neprimjerno jer kao što sami naslov kaže Vladić je stvarni otac ramske povijesti.
Njegovo prvo djelo USPOMENE O RAMI I RAMSKOM FRANJEVAČKOM SAMOSTANU objavljene prvi puta u Zagrebu 1882 godine a reprint toga djela također u Zagrebu 1991. godine u izdanju Matice hrvatske ogranak “Rama”, Prozor.
Vladić u svojim Uspomenama o Rami na osnovu arhivskih i tiskanih djela, prenosi svoja zapažanja i događaje te usmenu predaju i pojedine legende.
Arhivska građa obuhvaća većinu ovoga djela tako da mu daje povijesnu vrijednost, Vladić obuhvaća u njemu gotovo sve izvore od početka spominjanja Rame do svoga doba. Tako možemo reći da su Uspomene o Rami prvo povijesno štivo o Rami.
Ovo njegovo djelo je koliko toliko poznato široj čitateljskoj publici dok njegovo drugo djelo UREŽNJACI IZ RAME je manje poznato, najviše radi toga što od svog prvog izdanja u almanahu hrvatskih katoličkih svećenika “Hrvatska duša – godina 1924-1925” nije više objavljivano. Urežnjaci iz Rame nisu zasebno djelo već dodatak Uspomenama iz Rame gdje pisac ispravlja pojedine greške i propuste i bilježi po njemu neke stvari koje misli da je propustio u Uspomenama. Ne bih da pomislite da su Urežnjaci manje vrijedni od Uspomena jer su dodatak, naprotiv tu se nalazi dosta dobrih podataka i izvora značajni za povijest Rame, posebno se to odnosi na djelovanje franjevaca i izgradnji crkve na Šćitu, naravno i život običnog puka. U prvom djelu Vladić je iznosio svoja opažanja ali u manjem obimu nego u Urežnjacima pa tako u njima donosi niz kritičkih opaski na one franjevce koji nisu ili bili dorasli svom duhovnom zvanju ili nisu živjeli životom na koji su se zavjetovali, dok one franjevce koji su uistinu slijedili put sv. Franje na sva usta hvali i bilježi koliko su bili omiljenu u samom puku.
Danas je teško pronaći Vladićeve Uspomene o Rami, tu naravno ne mislim na knjižnice već za popunu kućne biblioteke, dok Urežnjake i ne možemo nigdje kupiti. Tako sam na Internetu naišao na stranicu Ramske zajednice Zagreb gdje najavljuju u suradnji sa franjevačkim samostanom Rama-Šćit izdanje Vladićevih Urežnjaka iz Rame pa mislim da bi bilo dobro da se u jednom dijelu obuhvate i Uspomene o Rami i Urežnjaci iz Rame jer oni ustvari i jesu jedno djelo.
O piscu:
Fra Jeronim Vladić , rođen je 1848. u Ustirami (Prozor-Rama) umro 1923. na Šćitu.
Školovao se u Đakovu i Carigradu, zatim je bio kapelan i pučkoškolski učitelj u Fojnici, pa kateheta u učiteljskoj školi i gimnaziji u Sarajevu, obnašao je i druge dužnosti u franjevačkom redu provincije Bosne Srebrene te je bio urednik Glasnika jugoslavenskih franjevaca, također je napisao jedno nabožno djelo Katekizam u propovjedi (Sarajevo, 1887).

:: Ivan Ćiro Fofić
ciro-fofic@net.hr

RAMA U PISANOJ RIJEČI

Da ne ostane u prahu i mišima za glodanje ono, što sam pribrao i do čeg sam mogao doći, pretražujući od god. 1885. arhive u Sinju, Šibeniku i Fojnici, evo pod stare dane odvažih, dok još ruka nije smalaksala i pamet izdala, da ovo turim u javnost, ne sebi na pohvalu, nego drugim u korist i na znanje, osobito domaćim, neka nijesu stranci u svojoj domovini.
Ove riječi je napisao fra. Jerko Vladić u svojim Urežnjacima iz Rame.
Tako i moja malenkost, čitajući sva štiva do kojih sam mogao doći, naravno vezana uz Ramu, odlučih zajedno sa urednikom ove stranice da u jednom serijalu tekstova pokušam Vama, posjetiteljima ove stranice predstaviti ono što sam pročitao o Rami.
Naravno, jedan čovjek neće moći sve obuhvatiti što je o Rami napisano, pa vas unaprijed molim da neke propuste ne uzimate za zlo.
O Rami je pisano dosta toga, najviše o stradanju i patnji i kad spomenem stradanje i patnju, ne mogu da ne citiram još jednog našeg uzoritog franjevca, danas provincijala Bosne Srebrene, Mije Džolana koji napisa: Rama zemlja preblizu ljepoti i stradanju.
Tekstovi će izlaziti svake subote pod naslovom PISANO O RAMI .
Kao što rekoh tekstovi će izlaziti u serijalu jednom tjedno a obuhvaćat će sve pisce i znanstvena djela, poeziju itd., također i naše pisce iz Rame nevezano za tematiku njihovog pisanja. Nadam se da će ovi tekstovi privući Vašu pažnju i pomoći da se još bolje upoznate sa svojom poviješću.

:: Ivan Ćiro Fofić

PRVO RAMSKO PREZIME

Razgovarajući sa mnogo ljudi u Rami i čitajući mnoge knjige i časopise o Rami, pokušavao sam saznati, kao i drugi ljudi o svojim korijenima, odakle potječemo, kako su nam se prezivali preci i sl.
Nažalost puno toga je ostajalo u magli i bez nekih konkretnih pisanih tragova, ustvari pisanih tragova skoro da i nema pa se sve odnosilo na usmenu predaju kojoj se u Rami dosta vjeruje a koja nije vjerodostojna.
Razloga za to je najviše što su sve starije knjige i pisani dokumenti izgorjeli za vrijeme turske okupacije i premalo istraživačkih pokušaja povijesnih vrela a pogotovo arhiva, pritom se to manje odnosi na bosanske arhive a više na dalmatinske jer kao što rekosmo većina bosanskih arhiva je pogorjela. Tako da znamo iz današnjih izvora da je Rama bila usko povezana sa Dalmacijom prije i u vrijeme turske vladavine pogotovo što se tiče trgovine i u novije vrijeme Rama je bila okrenuta Dalmaciji: između dva svjetska rata pripadala je splitskom srezu a također i za vrijeme domovinskog rata veza Rame sa svijetom odvijala se preko Dalmacije.
Ovdje ćemo u cijelosti citirati pasus...Opširnije

:: Ivan Ćiro Fofić