Od oko 4100 radikaliziranih muslimana koji su iz Europske unije otišli u rat u Siriji i Iraku radi borbe na strani islamističkih skupina tri četvrtine ih dolazi iz četiri zemlje: Belgije, Francuske, Njemačke i Engleske, navodi se u studiji o fenomenu džihadizma u Europi, čije je rezultate prenio nizozemski "Telegraaf".
Riječ je o istraživanju pod naslovom "Fenomen stranih boraca u Europskoj uniji", koje je provela skupina iz Međunarodnog centra za suprotstavljanje terorizmu (ICCT) iz Den Haaga. U studiji se iznosi dosadašnja statistika tog fenomena koji se tretira kao sigurnosna ugroza te iznose preporuke kako se s time suočiti.
Od 4100 džihadističkih boraca iz Europe, 90 posto ih je raslo u stambenim naseljima uz velike europske gradove, gdje su se postupno, međusobnom radikalizacijom, ali i utjecajem iz inozemstva, stvarale skupine fanatika i potencijalnih boraca - terorista koji po povratku s ratišta iz Iraka i Sirije u svoje matične zemlje predstavljaju sigurnosnu prijetnju i izazov, čak i u društvima gdje nije bilo terorističkih napada, navode nizozemski istraživači. Takve su skupine u europskim gradovima često povezane s klasičnim kriminalom, a među članovima je i dosta onih s mentalnim teškoćama, navode istraživači.
Njihova je sugestija državnim i lokalnim vlastima proces deradikalizacije i integracije u društvo onih koji se vrate s bojišta te obučavanje čuvara u zatvorima i socijalnih djelatnika u lokalnim sredinama zbog onih koji će i dalje predstavljati opasnost.
Od ukupnog broja Europljana koji su otišli u rat u Siriji i Iraku do sada ih se vratila oko trećina, a na bojištu ih je poginulo oko 600.
Relativno je najveći broj povratnika u Englesku.
Radikalizirani pojedinci koji odlaze u Irak i Siriju obično su u dobi od 18 do 30 godina, ali je među njima i oko 7 posto maloljetnika, a ima i žena.
Riječ je o istraživanju pod naslovom "Fenomen stranih boraca u Europskoj uniji", koje je provela skupina iz Međunarodnog centra za suprotstavljanje terorizmu (ICCT) iz Den Haaga. U studiji se iznosi dosadašnja statistika tog fenomena koji se tretira kao sigurnosna ugroza te iznose preporuke kako se s time suočiti.
Od 4100 džihadističkih boraca iz Europe, 90 posto ih je raslo u stambenim naseljima uz velike europske gradove, gdje su se postupno, međusobnom radikalizacijom, ali i utjecajem iz inozemstva, stvarale skupine fanatika i potencijalnih boraca - terorista koji po povratku s ratišta iz Iraka i Sirije u svoje matične zemlje predstavljaju sigurnosnu prijetnju i izazov, čak i u društvima gdje nije bilo terorističkih napada, navode nizozemski istraživači. Takve su skupine u europskim gradovima često povezane s klasičnim kriminalom, a među članovima je i dosta onih s mentalnim teškoćama, navode istraživači.
Njihova je sugestija državnim i lokalnim vlastima proces deradikalizacije i integracije u društvo onih koji se vrate s bojišta te obučavanje čuvara u zatvorima i socijalnih djelatnika u lokalnim sredinama zbog onih koji će i dalje predstavljati opasnost.
Od ukupnog broja Europljana koji su otišli u rat u Siriji i Iraku do sada ih se vratila oko trećina, a na bojištu ih je poginulo oko 600.
Relativno je najveći broj povratnika u Englesku.
Radikalizirani pojedinci koji odlaze u Irak i Siriju obično su u dobi od 18 do 30 godina, ali je među njima i oko 7 posto maloljetnika, a ima i žena.
