Pretjerana ovisnost o nafti skupo je stajala Venezuelu, piše Jeff Desjardins za portal World Economic Foruma.
Venezuelanska politika pretrpjela je burna vremena, počevši od deset godina vojne diktature nakon Drugog svjetskog rata do optužbi protiv predsjednika Carlosa Andrésa Péreza za korupciju 1993. godine.
Međutim, Venezuela je oduvijek imala značajan ekonomski potencijal. Početkom 20. stoljeća nafta je postala gospodarski oslonac cijele zemlje, a Venezuela i danas ima najveće svjetske zalihe nafte s 300 milijardi barela.
Zahvaljujući crnom zlatu, zemlja je nakon Drugog svjetskog rata imala četvrti najviši BDP po stanovniku na svijetu. Bila je dva puta bogatija od Čilea, četiri puta bogatija od Japana i dvanaest puta bogatija od Kine!
Bogatstvo, nažalost, nije potrajalo, upravo zbog pretjerane ovisnosti o nafti.
Pad venezuelanskog gospodarstva
Od 1950-ih do početka 1980-ih, venezuelansko gospodarstvo doživljavalo je stalni rast.
1982. godine Venezuela je bila najbogatija zemlja Latinske Amerike. Novac od nafte financirao je zdravstvo, obrazovanje, prijevoz i poljoprivredne poticaje.
Venezuelanski radnici bili su najbolje plaćeni u regiji.
No sve je pošlo po krivu. Pohlepa za naftom i nagli pad cijena nafte osamdesetih desetkovali su venezuelansku ekonomiju, koja je u potpunosti ovisila o energetici.
Danas je Venezuela jedna od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, a prema predviđanjima MMF-a, stvari će se mijenjati isključivo nagore. BDP po stanovniku 2022. godine iznosit će samo 12.210 američkih dolara, što je veliki gospodarski pad.
Inflacija
Prema OPEC-u, 95 posto izvoza Venezuele još uvijek čini nafta. Zbog toga svaka fluktuacija u cijeni nafte može ili uništiti ili unaprijediti gospodarstvo.
Nakon osamdesetih, prihodi od nafte znatno su pali, a stopa inflacije skočila pa je 1996. godine iznosila 99,9 posto. Zbog nedovoljnog pritoka financija u zemlju, životne standarde Venezuela je morala održati izdavanjem novog novca.
Hugo Chávez izabran je za predsjednika 1998. godine uz obećanje da će Venezuelu iz siromaštva izvući upravo još jačim oslanjanjem na sektor energetike. Zahvaljujući porastu cijena nafte, to se i ostvarilo.
Privremeno rješenje
Chávezov nasljednik Nicolás Maduro nije bio iste sreće: cijene nafte srozale su se, a nacionalna valuta, bolívar, postala je gotovo bezvrijedna.
Detalji današnje krize i intenzivne hiperinflacije dobro su poznati: zemlja pati od goleme nestašice hrane, električne energije i drugih potrepština, a nasilje se u Caracasu iz dana u dan zahuktava. Vlada pokušava učvrstiti svoju moć, a ljudi na ulicama umiru od gladi. Jedna od nekad najbogatijih zemalja svijeta upravo proživljava humanitarnu krizu.
"Trenutno venezuelansko stanje tragično je samo po sebi, no još je tragičnija venezuelanska nesposobnost da ostvari svoje ekonomske potencijale", zaključuje Desjardins za World Economic Forum.
Venezuelanska politika pretrpjela je burna vremena, počevši od deset godina vojne diktature nakon Drugog svjetskog rata do optužbi protiv predsjednika Carlosa Andrésa Péreza za korupciju 1993. godine.
Međutim, Venezuela je oduvijek imala značajan ekonomski potencijal. Početkom 20. stoljeća nafta je postala gospodarski oslonac cijele zemlje, a Venezuela i danas ima najveće svjetske zalihe nafte s 300 milijardi barela.
Zahvaljujući crnom zlatu, zemlja je nakon Drugog svjetskog rata imala četvrti najviši BDP po stanovniku na svijetu. Bila je dva puta bogatija od Čilea, četiri puta bogatija od Japana i dvanaest puta bogatija od Kine!
Bogatstvo, nažalost, nije potrajalo, upravo zbog pretjerane ovisnosti o nafti.
Pad venezuelanskog gospodarstva
Od 1950-ih do početka 1980-ih, venezuelansko gospodarstvo doživljavalo je stalni rast.
1982. godine Venezuela je bila najbogatija zemlja Latinske Amerike. Novac od nafte financirao je zdravstvo, obrazovanje, prijevoz i poljoprivredne poticaje.
Venezuelanski radnici bili su najbolje plaćeni u regiji.
No sve je pošlo po krivu. Pohlepa za naftom i nagli pad cijena nafte osamdesetih desetkovali su venezuelansku ekonomiju, koja je u potpunosti ovisila o energetici.
Danas je Venezuela jedna od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, a prema predviđanjima MMF-a, stvari će se mijenjati isključivo nagore. BDP po stanovniku 2022. godine iznosit će samo 12.210 američkih dolara, što je veliki gospodarski pad.
Inflacija
Prema OPEC-u, 95 posto izvoza Venezuele još uvijek čini nafta. Zbog toga svaka fluktuacija u cijeni nafte može ili uništiti ili unaprijediti gospodarstvo.
Nakon osamdesetih, prihodi od nafte znatno su pali, a stopa inflacije skočila pa je 1996. godine iznosila 99,9 posto. Zbog nedovoljnog pritoka financija u zemlju, životne standarde Venezuela je morala održati izdavanjem novog novca.
Hugo Chávez izabran je za predsjednika 1998. godine uz obećanje da će Venezuelu iz siromaštva izvući upravo još jačim oslanjanjem na sektor energetike. Zahvaljujući porastu cijena nafte, to se i ostvarilo.
Privremeno rješenje
Chávezov nasljednik Nicolás Maduro nije bio iste sreće: cijene nafte srozale su se, a nacionalna valuta, bolívar, postala je gotovo bezvrijedna.
Detalji današnje krize i intenzivne hiperinflacije dobro su poznati: zemlja pati od goleme nestašice hrane, električne energije i drugih potrepština, a nasilje se u Caracasu iz dana u dan zahuktava. Vlada pokušava učvrstiti svoju moć, a ljudi na ulicama umiru od gladi. Jedna od nekad najbogatijih zemalja svijeta upravo proživljava humanitarnu krizu.
"Trenutno venezuelansko stanje tragično je samo po sebi, no još je tragičnija venezuelanska nesposobnost da ostvari svoje ekonomske potencijale", zaključuje Desjardins za World Economic Forum.
