Temeljni kapital Dinama procijenjen je na 210 milijuna kuna.
Elaborat je pripremila revizorska kuća PricewaterhouseCoopers, a izrađen je po svim međunarodnim standardima i u skladu sa Zakonom o sportu. U temeljni kapital kluba ulaze vrijednost imovine, aktiva, pasiva, brend, zatim prava i obveze prema zaposlenicima, dobavljačima... U tu cijenu ne ulazi vrijednost igrača, ali ulaze prava i obveze prema igračima. U cijenu ne ulazi stadion, koji je gradski, ali ulazi pravo na korištenje...
I tako se na kraju došlo do tih 210 milijuna kuna, a kad će se i hoće li se uopće dobiti novi vlasnik, tek treba vidjeti. Da bi Dinamo dobio novog vlasnika, trebaju proći četiri faze, odnosno četiri kruga.
U prvom krugu dionice se nude jedinicama lokalne samouprave, u ovom slučaju to je Grad Zagreb. I treba odmah biti jasno da Grad sigurno neće kupiti vlasnički paket dionica, može se pretpostaviti da neće kupiti ništa, možda tek nešto simbolično, reda radi. U drugom krugu dionice mogu kupiti članovi kluba u jednakim omjerima. U trećem krugu pravo kupnje imaju članovi koji su upisali i uplatili dionice u drugom krugu, a razmjerno svojoj uplati u drugom krugu. I ako ni tada sve dionice ne budu prodane, slijedi četvrti krug u kojem svi imaju pravo kupiti dionice.
Da je Dinamo nekome dužan, onda bi vjerovnici mogli svoja potraživanja pretvoriti u dionice, kao što je bio slučaj s drugim klubovima (Hajdukove dionice pripale su Gradu Splitu), ali kako plavi nisu dužni, toga neće biti, već će dionice biti na tržištu i moći će ih svatko kupiti.
Ako ni tada ne bude uspjela prodaja dionica, onda će Dinamo ostati udruga građana i raditi kao i dosad.
Elaborat je pripremila revizorska kuća PricewaterhouseCoopers, a izrađen je po svim međunarodnim standardima i u skladu sa Zakonom o sportu. U temeljni kapital kluba ulaze vrijednost imovine, aktiva, pasiva, brend, zatim prava i obveze prema zaposlenicima, dobavljačima... U tu cijenu ne ulazi vrijednost igrača, ali ulaze prava i obveze prema igračima. U cijenu ne ulazi stadion, koji je gradski, ali ulazi pravo na korištenje...
I tako se na kraju došlo do tih 210 milijuna kuna, a kad će se i hoće li se uopće dobiti novi vlasnik, tek treba vidjeti. Da bi Dinamo dobio novog vlasnika, trebaju proći četiri faze, odnosno četiri kruga.
U prvom krugu dionice se nude jedinicama lokalne samouprave, u ovom slučaju to je Grad Zagreb. I treba odmah biti jasno da Grad sigurno neće kupiti vlasnički paket dionica, može se pretpostaviti da neće kupiti ništa, možda tek nešto simbolično, reda radi. U drugom krugu dionice mogu kupiti članovi kluba u jednakim omjerima. U trećem krugu pravo kupnje imaju članovi koji su upisali i uplatili dionice u drugom krugu, a razmjerno svojoj uplati u drugom krugu. I ako ni tada sve dionice ne budu prodane, slijedi četvrti krug u kojem svi imaju pravo kupiti dionice.
Da je Dinamo nekome dužan, onda bi vjerovnici mogli svoja potraživanja pretvoriti u dionice, kao što je bio slučaj s drugim klubovima (Hajdukove dionice pripale su Gradu Splitu), ali kako plavi nisu dužni, toga neće biti, već će dionice biti na tržištu i moći će ih svatko kupiti.
Ako ni tada ne bude uspjela prodaja dionica, onda će Dinamo ostati udruga građana i raditi kao i dosad.
