Nakon šestog i najrazornijeg nuklearnog testiranja od strane Sjeverne Koreje, izvedenog prošlu nedjelju, SAD je pozvao na nametanje najtežih mogućih sankcija i poručio da su brojne vojne opcije na stolu.
Trump ima malo dobrih opcija
Ali eksperti upozoravaju da SAD nema mnogo dobrih opcija koje može poduzeti bez pomoći Kine, koja je pak bila nesklona mjerama koje bi gurnule sjevernokorejski režim do točke kolapsa. Kina je dosad zagovarala plan "dvostrukog zamrzavanja": zamrzavanje sjevernokorejskog nuklearnog programa u zamjenu za prekid zajedničkih američko-južnokorejskih vojnih vježbi, što je SAD odbacio.
Donald Trump je, i kao kandidat i kao američki predsjednik, dosad iznio tri prijedloga rješavanja korejske krize: vojna akcija protiv Sjeverne Koreje, ekonomsko kažnjavanje njene saveznice Kine i izravni pregovori.
Rat sa Sjevernom Korejom
Američki ministar obrane Jim Mattis zaprijetio je, u reakciji na nuklearni test, "masivnim vojnim odgovorom" na "bilo kakvu prijetnju Sjeverne Koreje SAD-u ili njegovim saveznicima". Američka veleposlanica pri UN-u Nikki Haley znakovito je poručila da Pjongjang svojim provokativnim postupcima "moli za rat".
"Kim Jong-un ne želi razgovarati: on želi razviti gospodarstvo i nuklearni arsenal, ne jedno ili drugo, već oboje u isto vrijeme. Kriza na Korejskom polutoku se pogoršava, što znači da vjerojatnost da Trump izvrši veći pritisak ili čak i vojni udar postaje sve veća", komentira za Guardian Park Bjung-kvang, ravnatelj centra za sjeveroistočnu Aziju na Institutu za strategiju nacionalne sigurnosti u Seulu.
Park također smatra da Trump ima tri opcije: pojačavanje pritiska kroz sankcije, iniciranje izravnih pregovora s Kimom ili "kirurški" udari na vojnu infrastrukturu Sjeverne Koreje. Ali i dalje je nejasno bi li koordinirao svoje postupke s ključnim regionalnim saveznicima, Južnom Korejom i Japanom, ili bi djelovao sam. Obje zemlje bi se vjerojatno oštro usprotivile bilo kakvom napadu na Sjevernu Koreju, budući da bi njihovi građani najviše nastradali u sukobu koji bi izbio.
U međuvremenu, ratoborna retorika mogla bi čak i ojačati Kimovu poziciju. "Zveckanje oružjem Donalda Trumpa služi kao potvrda Kimove logike domaće moći koja prikazuje SAD kao strašnu prijetnju, što opravdava političku represiju režima", smatra Benjamin Habib sa Sveučilišta La Trobe i dodaje: "Milijuni života s obje strane demilitarizirane zone (između dviju Koreja) i dalje su nepotrebno ugroženi ovakvim hazarderstvom s visokim ulozima. Trumpova sklonost vojnom poziranju baš i ne povećava vjerojatnost denuklearizacije Sjeverne Koreje."
Osim toga, vojna akcija mogla bi uvući Kinu u sukob, kao što je bio slučaj u Korejskom ratu iz pedesetih kad je Kina poslala milijun vojnika na Korejski poluotok.
Carine Kini
Kina je najvažniji saveznik i najveći trgovinski partner Sjeverne Koreje - 90% međunarodne razmjene ove izolirane zemlje otpada upravo na Kinu. Njen izvoz u Kinu 2015. bio je u vrijednosti od 2.3 milijarde $, a u drugu zemlju po redu po količini izvoza, Indiju, tek 98 milijuna $. Slično je i s uvozom Sjeverne Koreje. Trump je zaprijetio da će "zaustaviti svu trgovinu sa zemljama koje posluje sa Sjevernom Korejom", ali upitno je koliko je takva mjera ostvariva, budući da je Kina također i najveći trgovinski partner samog SAD-a, ali i najveći vlasnik njegovih obveznica koje bi mogla masovno prodati u znak odmazde. Osim toga, Trump bi za takvu zabranu trgovine trebao odobrenje Kongresa i zasigurno bi izazvao oštre kritike.
"Druge opcije uključuju uskraćivanje pristupa (Kinezima) američkom tržištu kapitala, ili korištenje američkog dolara, ili ulaska u SAD kako bi se izvršilo pritisak na američke saveznice poput Australije. Ali kao i carine, pa čak i više od toga, ovakve mjere bi donijele više štete SAD-u nego Kini", upozorava neovisni australski ekonomist Saul Eslake. "Postoji jako malo puteva pomoću kojih SAD može izvršiti pritisak na Sjevernu Koreju, osim prijetnje vojnom akcijom ili čak provođenja takve akcije", zaključuje Eslake.
Habib se slaže s njim: "Riskiranje globalne recesije kroz budalastu protekcionističku spiralu ili prisila Kine da baci "dolarsku bombu" nije uvjerljiva strategija za nagovaranje Kine na pomoć u obuzdavanju Sjeverne Koreje."
Izravni pregovori s Kimom
Eksperti se uglavnom slažu da se Pjongjang neće odreći svog nuklearnog naoružanja. Kim je dobro svjestan da je libijski diktator Moamer Gadafi pristao prekinuti svoj nuklearni program 2003., u strahu da će ga snaći sudbina Sadama Huseina, ali ga to nije spasilo: u građanskom ratu 2011. NATO je stao na stranu pobunjenika i pomogao u njegovom svrgavanju.
Šen Dingli, čelnik Centra za američke studije na Sveučilištu Fudan u Šangaju, smatra da i Kina i SAD nemaju druge nego prihvatiti nuklearni status Sjeverne Koreje i normalizirati odnos s Pjongjangom. Pritom navodi primjer uspostave odnosa između SAD-a i Kine pod vodstvom Richarda Nixona i Mao Ce-tunga. "Nixon je mrzio Kinu.. To je bila komunistička zemlja koja je provodila Kulturnu revoluciju. Ali Nixon je bio pametan. Trebao je Kinu da suzbije Sovjetski Savez", ističe Šen i predviđa da će Trump uskoro sjesti za stol s Kimom baš kao što je Nixon učinio s Maom.
Trump ima malo dobrih opcija
Ali eksperti upozoravaju da SAD nema mnogo dobrih opcija koje može poduzeti bez pomoći Kine, koja je pak bila nesklona mjerama koje bi gurnule sjevernokorejski režim do točke kolapsa. Kina je dosad zagovarala plan "dvostrukog zamrzavanja": zamrzavanje sjevernokorejskog nuklearnog programa u zamjenu za prekid zajedničkih američko-južnokorejskih vojnih vježbi, što je SAD odbacio.
Donald Trump je, i kao kandidat i kao američki predsjednik, dosad iznio tri prijedloga rješavanja korejske krize: vojna akcija protiv Sjeverne Koreje, ekonomsko kažnjavanje njene saveznice Kine i izravni pregovori.
Rat sa Sjevernom Korejom
Američki ministar obrane Jim Mattis zaprijetio je, u reakciji na nuklearni test, "masivnim vojnim odgovorom" na "bilo kakvu prijetnju Sjeverne Koreje SAD-u ili njegovim saveznicima". Američka veleposlanica pri UN-u Nikki Haley znakovito je poručila da Pjongjang svojim provokativnim postupcima "moli za rat".
"Kim Jong-un ne želi razgovarati: on želi razviti gospodarstvo i nuklearni arsenal, ne jedno ili drugo, već oboje u isto vrijeme. Kriza na Korejskom polutoku se pogoršava, što znači da vjerojatnost da Trump izvrši veći pritisak ili čak i vojni udar postaje sve veća", komentira za Guardian Park Bjung-kvang, ravnatelj centra za sjeveroistočnu Aziju na Institutu za strategiju nacionalne sigurnosti u Seulu.
Park također smatra da Trump ima tri opcije: pojačavanje pritiska kroz sankcije, iniciranje izravnih pregovora s Kimom ili "kirurški" udari na vojnu infrastrukturu Sjeverne Koreje. Ali i dalje je nejasno bi li koordinirao svoje postupke s ključnim regionalnim saveznicima, Južnom Korejom i Japanom, ili bi djelovao sam. Obje zemlje bi se vjerojatno oštro usprotivile bilo kakvom napadu na Sjevernu Koreju, budući da bi njihovi građani najviše nastradali u sukobu koji bi izbio.
U međuvremenu, ratoborna retorika mogla bi čak i ojačati Kimovu poziciju. "Zveckanje oružjem Donalda Trumpa služi kao potvrda Kimove logike domaće moći koja prikazuje SAD kao strašnu prijetnju, što opravdava političku represiju režima", smatra Benjamin Habib sa Sveučilišta La Trobe i dodaje: "Milijuni života s obje strane demilitarizirane zone (između dviju Koreja) i dalje su nepotrebno ugroženi ovakvim hazarderstvom s visokim ulozima. Trumpova sklonost vojnom poziranju baš i ne povećava vjerojatnost denuklearizacije Sjeverne Koreje."
Osim toga, vojna akcija mogla bi uvući Kinu u sukob, kao što je bio slučaj u Korejskom ratu iz pedesetih kad je Kina poslala milijun vojnika na Korejski poluotok.
Carine Kini
Kina je najvažniji saveznik i najveći trgovinski partner Sjeverne Koreje - 90% međunarodne razmjene ove izolirane zemlje otpada upravo na Kinu. Njen izvoz u Kinu 2015. bio je u vrijednosti od 2.3 milijarde $, a u drugu zemlju po redu po količini izvoza, Indiju, tek 98 milijuna $. Slično je i s uvozom Sjeverne Koreje. Trump je zaprijetio da će "zaustaviti svu trgovinu sa zemljama koje posluje sa Sjevernom Korejom", ali upitno je koliko je takva mjera ostvariva, budući da je Kina također i najveći trgovinski partner samog SAD-a, ali i najveći vlasnik njegovih obveznica koje bi mogla masovno prodati u znak odmazde. Osim toga, Trump bi za takvu zabranu trgovine trebao odobrenje Kongresa i zasigurno bi izazvao oštre kritike.
"Druge opcije uključuju uskraćivanje pristupa (Kinezima) američkom tržištu kapitala, ili korištenje američkog dolara, ili ulaska u SAD kako bi se izvršilo pritisak na američke saveznice poput Australije. Ali kao i carine, pa čak i više od toga, ovakve mjere bi donijele više štete SAD-u nego Kini", upozorava neovisni australski ekonomist Saul Eslake. "Postoji jako malo puteva pomoću kojih SAD može izvršiti pritisak na Sjevernu Koreju, osim prijetnje vojnom akcijom ili čak provođenja takve akcije", zaključuje Eslake.
Habib se slaže s njim: "Riskiranje globalne recesije kroz budalastu protekcionističku spiralu ili prisila Kine da baci "dolarsku bombu" nije uvjerljiva strategija za nagovaranje Kine na pomoć u obuzdavanju Sjeverne Koreje."
Izravni pregovori s Kimom
Eksperti se uglavnom slažu da se Pjongjang neće odreći svog nuklearnog naoružanja. Kim je dobro svjestan da je libijski diktator Moamer Gadafi pristao prekinuti svoj nuklearni program 2003., u strahu da će ga snaći sudbina Sadama Huseina, ali ga to nije spasilo: u građanskom ratu 2011. NATO je stao na stranu pobunjenika i pomogao u njegovom svrgavanju.
Šen Dingli, čelnik Centra za američke studije na Sveučilištu Fudan u Šangaju, smatra da i Kina i SAD nemaju druge nego prihvatiti nuklearni status Sjeverne Koreje i normalizirati odnos s Pjongjangom. Pritom navodi primjer uspostave odnosa između SAD-a i Kine pod vodstvom Richarda Nixona i Mao Ce-tunga. "Nixon je mrzio Kinu.. To je bila komunistička zemlja koja je provodila Kulturnu revoluciju. Ali Nixon je bio pametan. Trebao je Kinu da suzbije Sovjetski Savez", ističe Šen i predviđa da će Trump uskoro sjesti za stol s Kimom baš kao što je Nixon učinio s Maom.
