"Voljeni ne umiru nikada, dok žive oni koji ih neizmjerno vole"; misao je to koja je potkanula Rumbočku mladež na čelu s njihovim župnikom fra Jurom Perićem, da se skupe na mjesnom groblju i očiste ga.

Dok su vrijedni dečki kosili, framašice su čistile travu i smeće koje bi se našlo na putu. Razgovarajući tako s mladima, otkrili su nam da to isključivo rade iz dobre volje, da od nikoga ne traže novac niti bilo kakva materijana sredstva. To je također čin kojim su željeli poručiti da se treba brinuti i o drugima, o ljudima kojima bolest ili velika udaljenost ne dopuštaju da dođu do svojih pokojinih. Ovo što su oni uradili treba nam bit na primjer svima, ne samo Rumbočanima, nego cijelom Ramskom puku.                                                                                                                

Jednom je netko rekao: "Sve što mogu pokojniku da učinim, jest da se brinem o njegovom grobu i na taj način mu izrazim zahvalnost za njegov život i njegova djela... jer sutra ću možda ja tamo ležati" 
 
K.F.