Iako od djece očekujemo u školi samo petice, zaboravljamo da ocjena često nije mjerilo znanja, i nije mjerilo uspjeha.
Teorija koja se uči slabo priprema djecu za život i tako dobivamo visoko obrazovane, a nesposobne za samostalan život. Kao da ovakva nastava više ne ispunjava smisao svog postojanja?!
Petar Budim, učenik VI. razreda OŠ Veselka Tenžere na Uzdolu, za svaki slučaj, ne odriče se znanja koje mu jamči preživljavanje u svim uvjetima ljudskog življenja jer svatko mora jesti ako želi živjeti. Netko treba znati i pripremiti hranu, a tu je on, Petar.
Tisućama godina čovjek živi s prirodom i od prirode, naš Petar se ne odriče te sigurnosti. Možda nije tako luksuzno, ali je sigurno. Petar, iako nema petice u školi, neće ostati gladan. Njegove male ruke mijese kruh.
Ostali smo bez riječi vidjevši ovog učenika VI. razreda kako mijesi i peče kruh. „Volim kuhati i pospremati sve po kući“, priznaje nam. To nam potvrđuje i njegova mama.
U razredu ga svi vole jer znaju da pomaže puno roditeljima. Nije on samo kuhar; po potrebi čuva ovce, pazi da tek ojanjeni janjci ne ostanu gladni. Veli nam da ponese i knjige sa sobom na čuvanje; „Ako mi dosadi stalno paziti i čuvati ovce, malo i učim, ali to je vrlo rijetko“, kaže nam Petar.
Njegova četveročlana obitelj živi samo od 60-ak ovaca, a svakoj ovci sestra Josipa dala je i ime. I neće pogriješiti u dozivanju ovaca. Uvjerili smo se sami u to; samo su nas malo imena ovaca nasmijala i iznenadila; Vreče, Šćipe, Ramka, Kengur, Bose.
Petrova želja je biti kuhar. Sanja o svom restoranu.
Kakvi su uvjeti života i odrastanja; prirodni ili umjetni, koje su vrijednosti za život, za koje se danas djeca odgajaju uvelike ovisi kakve ćemo imati nadolazeće generacije.
Petru želimo mnogo uspjeha u ostvarenju njegova sna!
Teorija koja se uči slabo priprema djecu za život i tako dobivamo visoko obrazovane, a nesposobne za samostalan život. Kao da ovakva nastava više ne ispunjava smisao svog postojanja?!
Petar Budim, učenik VI. razreda OŠ Veselka Tenžere na Uzdolu, za svaki slučaj, ne odriče se znanja koje mu jamči preživljavanje u svim uvjetima ljudskog življenja jer svatko mora jesti ako želi živjeti. Netko treba znati i pripremiti hranu, a tu je on, Petar.
Tisućama godina čovjek živi s prirodom i od prirode, naš Petar se ne odriče te sigurnosti. Možda nije tako luksuzno, ali je sigurno. Petar, iako nema petice u školi, neće ostati gladan. Njegove male ruke mijese kruh.
Ostali smo bez riječi vidjevši ovog učenika VI. razreda kako mijesi i peče kruh. „Volim kuhati i pospremati sve po kući“, priznaje nam. To nam potvrđuje i njegova mama.
U razredu ga svi vole jer znaju da pomaže puno roditeljima. Nije on samo kuhar; po potrebi čuva ovce, pazi da tek ojanjeni janjci ne ostanu gladni. Veli nam da ponese i knjige sa sobom na čuvanje; „Ako mi dosadi stalno paziti i čuvati ovce, malo i učim, ali to je vrlo rijetko“, kaže nam Petar.
Njegova četveročlana obitelj živi samo od 60-ak ovaca, a svakoj ovci sestra Josipa dala je i ime. I neće pogriješiti u dozivanju ovaca. Uvjerili smo se sami u to; samo su nas malo imena ovaca nasmijala i iznenadila; Vreče, Šćipe, Ramka, Kengur, Bose.
Petrova želja je biti kuhar. Sanja o svom restoranu.
Kakvi su uvjeti života i odrastanja; prirodni ili umjetni, koje su vrijednosti za život, za koje se danas djeca odgajaju uvelike ovisi kakve ćemo imati nadolazeće generacije.
Petru želimo mnogo uspjeha u ostvarenju njegova sna!
Božana Nikolić / rama-prozor.info
