HRVATSKA reprezentacija će u 14 sati saznati protivnika u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo koje će se igrati od 9. do 14. studenog. Grčka, Švedska Irska ili Sjeverna Irska stoje na putu Dalićevoj momčadi do Rusije. Iako nitko od igrača ili stručnog stožera ne želi i ne voli “birati” protivnika, jasno je da bi najbolje bilo izvući Sjevernu Irsku ili Grčku, dok bi puno teže bilo protiv Šveđana ili Iraca.
“Grčka je tu možda na prvi pogled najslabija, ali oni su jako neugodna i čvrsta momčad koja svakoga može namučiti”, rekao je nedavno Zlatko Dalić.
Dodao je da će sve ovisiti o njegovim igračima, kakve nema nijedna od reprezentacija s kojima ga ždrijeb sutra može spojiti. No, sa svakom od tih momčadi Hrvatska je na neki način povezana ili ima manju ili veću povijest.
Grčka
S Grcima smo dosad igrali šest utakmica, četiri u kvalifikacijama i dvije prijateljske utakmice. Prvi put se Hrvatska s Grcima sastala u dramatičnim kvalifikacijama za SP u Francuskoj. U Maksimiru je 1996. bilo 1:1 kad je Šuker izjednačio u 45. minuti nakon vodstva Grka 1:0 iz 9. minute preko Nikolaidisa. Nakon toga su Vatreni na ukletom Poljudu prvo u 82. minuti primili gol protiv Danaca za 1:1 da bi četiri dana kasnije Primož Gliha hat-trickom Slovencima donio 3:3.
Prava na kiks više nije bilo i u vatrenom Solunu moralo se pobijediti. Na stadionu Kaftanzoglio je bilo i četničkih zastava, provokacija na sve strane, ali Ćirina momčad je izdržala, a jedini gol zabio je Davor Šuker u 74. minuti i ostavio Hrvatsku ozbiljno u igri za Francusku. Bila je to jedina pobjeda Hrvatske u šest utakmica protiv Grčke.
I nakon teško izborene pobjede protiv BiH 3:2, Šuker i društvo pali su u Kopenhagenu 3:1 i u zadnjem kolu više nisu ovisili sami o sebi, nego o Dancima. Točnije, o Peteru Schmeichelu. Računica je bila jasna. Hrvatska je morala dobiti u Ljubljani i nadati se da Grčka neće slaviti u Ateni protiv potpuno rasterećene i kvalificirane Danske. Šuker, Soldo i Bokšić obavili su bez problema posao na Bežigradu i osluškivalo se samo što se događa u Ateni.
A tamo - drama. To je zapravo bila najveća utakmica koju je Grčka “odigrala” s Hrvatskom. Nitko do dana današnjeg ne zna kako je i zašto je Peter Schmeichel obranio dva “mrtvaca” Dabizasu i Nikolaidisu, a na kraju je i jadni Dabizas u 90. minuti pogodio stativu i Grčka je propustila Hrvatsku u dodatne kvalifikacije. Što se dalje dogodilo znate…
Dvije godine kasnije izgubili smo prijateljsku utakmicu u Ateni 3:2, a 2001. je u Varaždinu bilo 2:2. Ponovno je Hrvatsku i Grčku ždrijeb spojio u kvalifikacijama za Euro 2012. Bilićeva Hrvatska odigrala je očajno u 2. kolu kvalifikacija na Maksimiru (0:0), a još lošije u Ateni u predzadnjem kolu gdje su joj Samaras i Gekas zabili pred kraj za 2:0. U zadnjem kolu nam je trebao kiks Grka u Gruziji i naša pobjeda na Kantridi protiv Latvije. Eduardo i Mandžo riješili su Latvijca i činilo se da će Bilića sreća pomaziti jer je Gruzija do 79. minute vodila 1:0 da bi Fotakis i Charisteas okrenuli i poslali Grke na Euro, a Hrvatsku u dodatne kvalifikacije gdje je pobijedila Tursku.
Irska
Sedam utakmica, dvije pobjede Hrvatske, tri remija i dva poraza - to je bilanca protiv Irske. Prvi susret odigrali smo 1996. u Dublinu, bilo je 2:2 u prijateljskoj utakmici. Na red su došle kvalifikacije za Euro 2000. U prvom kolu odmah težak poraz u Dublinu 2:0, a u sljedećem susretu 4. rujna 1999. godine Hrvatskoj je trebala pobjeda u Maksimiru da si kupi šansu da u zadnjem kolu protiv Jugoslavije izbori Euro.
Hrvatska je odigrala odličnu utakmicu, potpuno je nadigrala Irsku, ali bio je to jedan od onih dana kad lopte jednostavno neće i neće u gol.
“Sve je manje vremena, sve je manje nade. Iako nogomet se igra sve do zadnjeg sudačkog zvižduka, ali sada smo zaista vrlo daleko od Europskog prvenstva”, govorio je Božo Sušec u prijenosu dok je Shay Given negdje u 93. minuti ispucavao loptu iz šesnaesterca. Ona je došla do Roberta Kovača koji ju je očajno poslao nazad u irski šesnaesterac gdje je Davor Šuker zabio jedan od najboljih golova u karijeri.
U neko davno vrijeme dok je bio pozitivna ličnost i fantastičan nogometaš, Davor Šuker očaravao je jednostavnošću zabijanja golova. Tu Kovačevu loptu nitko drugi ne bi tako prihvatio osim Šukera. Provukao se nekako kroz irske braniče, strašno tešku loptu uspio smiriti i onda je ljevicom poslati u gol za neviđenu euforiju na tribinama. Ako se tad Maksimir nije srušio, stvarno neće nikad. Ćiro je izbezumljeno trčao uz aut liniju, poletio je i Zorislav Srebrić, nitko živ nije mogao vjerovati da je pao gol, koji će se na kraju pokazati nevažnim jer se Jugoslavija izvukla na Maksimiru u zadnjem kolu.
Nakon toga je Slaven Bilić 2011. u Dublinu odigrao najdosadniju u povijesti najdosadnijih prijateljskih utakmica (0:0), no sljedećeg ljeta ih je pobijedio 3:1 u Poznanju na Euru 2012.
Švedska
Sa Šveđanima od svih potencijalnih protivnika Hrvatska ima najbolji omjer, tri pobjede i poraz. Otto Barić ih je pobijedio 3:1 u prijateljskoj utakmici u Stockholmu 2003. godine, a Darijo Srna ih je sam dvaput dobio u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj. Na Ulleviju im je zabio krasan slobodnjak za 1:0, a u Maksimiru ih je sredio iz penala, također 1:0. Bila je to utakmica koju je Hrvatska morala dobiti želi li izravno na SP, iako bi na kraju išla i kao najbolja druga.
Zadnji put smo protiv Šveđana odigrali prije pet godina kad je Bilić u Maksimiru razbijen 3:1.
Sjeverna Irska
Samo jednu utakmicu odigrali smo protiv “male” Irske i to onu prijateljsku prije nešto manje od godinu dana u Belfastu. Ante Čačić je na teren poslao kombinirani sastav, koji je potpuno razmontirao (3:0) jedno od najugodnijih iznenađenja Eura, a susret ćemo posebno pamtiti po spektakularnom golu Andreja Kramarića.
Briljirao je i Duje Čop, koji je sudjelovao kod sva tri gola, sve je funkcioniralo savršeno i najavljivale su se lagane kvalifikacije za SP. Nitko u tim trenucima nije očekivao da će Čačićeva reprezentacija krahirati protiv Turske i Finske u završnici kvalifikacija i onda u Kijevu tražiti kartu, ne za Rusiju, nego za dodatne kvalifikacije...
“Grčka je tu možda na prvi pogled najslabija, ali oni su jako neugodna i čvrsta momčad koja svakoga može namučiti”, rekao je nedavno Zlatko Dalić.
Dodao je da će sve ovisiti o njegovim igračima, kakve nema nijedna od reprezentacija s kojima ga ždrijeb sutra može spojiti. No, sa svakom od tih momčadi Hrvatska je na neki način povezana ili ima manju ili veću povijest.
Grčka
S Grcima smo dosad igrali šest utakmica, četiri u kvalifikacijama i dvije prijateljske utakmice. Prvi put se Hrvatska s Grcima sastala u dramatičnim kvalifikacijama za SP u Francuskoj. U Maksimiru je 1996. bilo 1:1 kad je Šuker izjednačio u 45. minuti nakon vodstva Grka 1:0 iz 9. minute preko Nikolaidisa. Nakon toga su Vatreni na ukletom Poljudu prvo u 82. minuti primili gol protiv Danaca za 1:1 da bi četiri dana kasnije Primož Gliha hat-trickom Slovencima donio 3:3.
Prava na kiks više nije bilo i u vatrenom Solunu moralo se pobijediti. Na stadionu Kaftanzoglio je bilo i četničkih zastava, provokacija na sve strane, ali Ćirina momčad je izdržala, a jedini gol zabio je Davor Šuker u 74. minuti i ostavio Hrvatsku ozbiljno u igri za Francusku. Bila je to jedina pobjeda Hrvatske u šest utakmica protiv Grčke.
I nakon teško izborene pobjede protiv BiH 3:2, Šuker i društvo pali su u Kopenhagenu 3:1 i u zadnjem kolu više nisu ovisili sami o sebi, nego o Dancima. Točnije, o Peteru Schmeichelu. Računica je bila jasna. Hrvatska je morala dobiti u Ljubljani i nadati se da Grčka neće slaviti u Ateni protiv potpuno rasterećene i kvalificirane Danske. Šuker, Soldo i Bokšić obavili su bez problema posao na Bežigradu i osluškivalo se samo što se događa u Ateni.
A tamo - drama. To je zapravo bila najveća utakmica koju je Grčka “odigrala” s Hrvatskom. Nitko do dana današnjeg ne zna kako je i zašto je Peter Schmeichel obranio dva “mrtvaca” Dabizasu i Nikolaidisu, a na kraju je i jadni Dabizas u 90. minuti pogodio stativu i Grčka je propustila Hrvatsku u dodatne kvalifikacije. Što se dalje dogodilo znate…
Dvije godine kasnije izgubili smo prijateljsku utakmicu u Ateni 3:2, a 2001. je u Varaždinu bilo 2:2. Ponovno je Hrvatsku i Grčku ždrijeb spojio u kvalifikacijama za Euro 2012. Bilićeva Hrvatska odigrala je očajno u 2. kolu kvalifikacija na Maksimiru (0:0), a još lošije u Ateni u predzadnjem kolu gdje su joj Samaras i Gekas zabili pred kraj za 2:0. U zadnjem kolu nam je trebao kiks Grka u Gruziji i naša pobjeda na Kantridi protiv Latvije. Eduardo i Mandžo riješili su Latvijca i činilo se da će Bilića sreća pomaziti jer je Gruzija do 79. minute vodila 1:0 da bi Fotakis i Charisteas okrenuli i poslali Grke na Euro, a Hrvatsku u dodatne kvalifikacije gdje je pobijedila Tursku.
Irska
Sedam utakmica, dvije pobjede Hrvatske, tri remija i dva poraza - to je bilanca protiv Irske. Prvi susret odigrali smo 1996. u Dublinu, bilo je 2:2 u prijateljskoj utakmici. Na red su došle kvalifikacije za Euro 2000. U prvom kolu odmah težak poraz u Dublinu 2:0, a u sljedećem susretu 4. rujna 1999. godine Hrvatskoj je trebala pobjeda u Maksimiru da si kupi šansu da u zadnjem kolu protiv Jugoslavije izbori Euro.
Hrvatska je odigrala odličnu utakmicu, potpuno je nadigrala Irsku, ali bio je to jedan od onih dana kad lopte jednostavno neće i neće u gol.
“Sve je manje vremena, sve je manje nade. Iako nogomet se igra sve do zadnjeg sudačkog zvižduka, ali sada smo zaista vrlo daleko od Europskog prvenstva”, govorio je Božo Sušec u prijenosu dok je Shay Given negdje u 93. minuti ispucavao loptu iz šesnaesterca. Ona je došla do Roberta Kovača koji ju je očajno poslao nazad u irski šesnaesterac gdje je Davor Šuker zabio jedan od najboljih golova u karijeri.
U neko davno vrijeme dok je bio pozitivna ličnost i fantastičan nogometaš, Davor Šuker očaravao je jednostavnošću zabijanja golova. Tu Kovačevu loptu nitko drugi ne bi tako prihvatio osim Šukera. Provukao se nekako kroz irske braniče, strašno tešku loptu uspio smiriti i onda je ljevicom poslati u gol za neviđenu euforiju na tribinama. Ako se tad Maksimir nije srušio, stvarno neće nikad. Ćiro je izbezumljeno trčao uz aut liniju, poletio je i Zorislav Srebrić, nitko živ nije mogao vjerovati da je pao gol, koji će se na kraju pokazati nevažnim jer se Jugoslavija izvukla na Maksimiru u zadnjem kolu.
Nakon toga je Slaven Bilić 2011. u Dublinu odigrao najdosadniju u povijesti najdosadnijih prijateljskih utakmica (0:0), no sljedećeg ljeta ih je pobijedio 3:1 u Poznanju na Euru 2012.
Švedska
Sa Šveđanima od svih potencijalnih protivnika Hrvatska ima najbolji omjer, tri pobjede i poraz. Otto Barić ih je pobijedio 3:1 u prijateljskoj utakmici u Stockholmu 2003. godine, a Darijo Srna ih je sam dvaput dobio u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj. Na Ulleviju im je zabio krasan slobodnjak za 1:0, a u Maksimiru ih je sredio iz penala, također 1:0. Bila je to utakmica koju je Hrvatska morala dobiti želi li izravno na SP, iako bi na kraju išla i kao najbolja druga.
Zadnji put smo protiv Šveđana odigrali prije pet godina kad je Bilić u Maksimiru razbijen 3:1.
Sjeverna Irska
Samo jednu utakmicu odigrali smo protiv “male” Irske i to onu prijateljsku prije nešto manje od godinu dana u Belfastu. Ante Čačić je na teren poslao kombinirani sastav, koji je potpuno razmontirao (3:0) jedno od najugodnijih iznenađenja Eura, a susret ćemo posebno pamtiti po spektakularnom golu Andreja Kramarića.
Briljirao je i Duje Čop, koji je sudjelovao kod sva tri gola, sve je funkcioniralo savršeno i najavljivale su se lagane kvalifikacije za SP. Nitko u tim trenucima nije očekivao da će Čačićeva reprezentacija krahirati protiv Turske i Finske u završnici kvalifikacija i onda u Kijevu tražiti kartu, ne za Rusiju, nego za dodatne kvalifikacije...
