U listopadu 2015. godine medijima se poput šumskog požara proširila vijest da su astronomi u sustavu obližnje zvijezde KIC 8462852 u zviježđu Labuda otkrili misteriozan signal koji bi mogao biti prvi ozbiljniji dokaz o postojanju napredne vanzemaljske civilizacije.

Promjene u sjaju te zvijezde, udaljene svega 1.400 svjetlosnih godina od nas, toliko su neobične, velike i neredovite da se vrlo teško mogu objasniti prirodnim mehanizmima. Neki znanstvenici stoga su objavili da bi one mogle biti rezultat funkcioniranja neke megastrukture koja bi mogla služiti prikupljanju energije zvijezde. Naime, brojne teorije o postojanju naprednih civilizacija predviđaju da bi one najrazvijenije goleme potrebe za energijom mogle zadovoljavati postavljanjem ogromnih, složenih struktura, tzv. Dysonovih sfera, koje bi opasavale matičnu zvijezdu i prikupljale dobar dio njezinog zračenja.

Otkriće je zaintrigiralo čak i najozbiljnije stručnjake jer je po prvi put otvorilo neku realnu mogućnost da je svemirski teleskop Kepler snimio kreaciju tehnološki napredne civilizacije.

Naknadna istraživanja nisu zabilježila nikakve aktivnosti vanzemaljaca, međutim, NASA-in teleskop nedavno je dovršio promatranje zvijezde u trajanju od 1600 dana, a ono je otkrilo još čudnije stvari.

'Proveli smo puno vremena uvjeravajući se da to ne može biti stvarnost. No jednostavno nismo uspjeli', rekao je za Gizmodo Ben Montet s Caltetcha.

Što je čudno u sustavu KIC 8462852?

Prije nego objasnimo što je točno postalo još čudnije, pogledajmo što je uopće neobično u sustavu KIC 8462852.

Misteriozni signal zvijezde otkrio je svemirski teleskop Kepler, koji je 2009. lansiran kako bi otkrivao ekstrasolarne planete na temelju pada u snazi zračenja zvijezda tijekom tranzita (prelaska planeta ispred njih gledano iz perspektive Keplera).

No problem je u tome što pad sjaja zvijezde KIC 8462852 nije ni malen niti je pravilan kako se očekuje od tranzita. Naime, čak i najveći planeti poput Jupitera uspijevaju smanjiti sjaj matične zvijezde za manje od jedan posto. Osim toga oni to čine u pravilnim razmacima koji traju koliko i obilazak planeta oko zvijezde. U slučaju KIC 8462852 zabilježen je pad sjaja značajno veći od jedan posto, a u njemu nije otkrivena nikakva logična pravilnost.

Hipotetska rješenja

Na temelju neobičnih podataka znanstvenici su predstavili nekoliko hipoteza koje bi ih eventualno mogle objasniti.

Prema prvoj u mladom, kaotičnom zvjezdanom sustavu došlo je do sudara dvaju planeta u kojem je nastao golemi oblak materijala koji povremeno zasjenjuje zvijezdu. Međutim, u takvom scenariju materijal obasjan svjetlom zvijezde trebao bi dio njezinog vidljivog spektra pretvarati u toplinu, što podaci ne potvrđuju.

Prema drugoj hipotezi u mladom sustavu postoji više planeta s diskovima koji se ponekad u odnosu na Keplera nađu 'na okupu' u takvom položaju da zasjene zvijezdu. Ti intervali mogli bi biti nepravilni zbog različitih vremena revolucije planeta, no u dužim razdobljima morali bi ipak pokazati pravilnost.

Prema trećoj hipotezi mlada, aktivna zvijezda mogla bi povremeno izbaciti neobično velike koronarne izbačaje mase koji bi je zasjenili.

Prema četvrtoj u sustavu zvijezde došlo je do velikog raspada kometa, kojeg je mogao uzrokovati obližnji crveni patuljak. U raspadu je mogla nastati velika količina prašine koja povremeno blokira pogled na KIC 8462852.

No budući da niti jedna od ovih hipoteza nije dovoljno uvjerljiva da bi samostalno objasnila zabilježene fenomene, znanstvenici su zaključili da bi njihov uzrok mogla biti neka kombinacija više predloženih pojava ili, eventualno vanzemaljska tehnologija.
 

Što je postalo još čudnije?

Nove fotometrijske analize promatranja Keplera pokazale su da sjaj zvijezde KIC 8462852 slabi čak dvostruko brže nego što se to ranije mislilo (prema ranijim procjenama pao je za 19 posto u 100 godina). U prvih 1000 dana praćenja pad nije bio naročito ekstreman – kretao se oko 0,34 posto godišnje. No u narednih 200 dana naglo je pao za čak 2 posto da bi se potom usporio. Ukupno u četiri godine promatranja pao je za čak 3 posto. Kada bi se slabljenje nastavilo istim tempom, za 100 godina dosegnulo bi 75 posto.

Osim toga Kepler je zabilježio da sjaj zvijezde nije pao samo u jednom dijelu njezina diska, u nekom kraćem razdoblju, što bi se očekivalo od tranzita planeta, već da cijela njezina luminoznost pada kotinuirano, mada nejednako.

'Najviše me je iznenadilo koliko je pad brz i nelinearan', rekao je Montet.

'Novi rad pokazuje, a ja se slažem, da nemamo stvarno dobrih modela za ovakvo ponašanje. To je vrlo uzbudljivo', rekao je Jason Wright sa Sveučilišta Penn State.

Znanstvenici se nadaju da bi misterij neobične pojave možda mogla razjasniti promatranja zaklade Las Cumbres Observatory Global Telescope Network koja je najavila da će svoje teleskope usmjeriti prema sustavu KIC 8462852.