Teorija nazvana panspermija, koja datira iz 5. st. nakon Krista, govori kako bi određeni oblici života mogli skakati s planeta na planet te čak i zvjezdanim sustavima, kako bi ih oplodili životom.
Slijedeći ovu teoriju, pojedini znanstvenici vjeruju kako se prvi život na Zemlji nikada nije formirao na našoj planeti, već se 'vozio' u planetarnim segmentima poput onih s Marsa koji su završili u svemiru nakon snažnog udara te su u nekom trenutku pali na Zemlju. Prema toj teoriji, mi bismo mogli biti izvanzemaljci, piše Business Insider.
Dok neki ovu teoriju odbacuju kao nečuvenu, drugi misle da bi mogla imati nekog potencijala. Ako je to točno, moglo bi duboko utjecati na to kako mi sami sebe deficiramo kao vrstu.
Proučavajući geografiju, atmosferu i kompoziciju tla planeta, znanstvenici znaju da je prije nekoliko milijardi godina Mars nekada bio topao, vlažan svijet s uvjetima idealnima za život.
Robot ne kopa duboko
Međutim, niti jedan uređaj poslan na Mars nije pronašao dokaz o postojanju prijašnjeg života bilo kakve vrste na tom planetu. Moguće je da robot ne može kopati dovoljno duboko ili prikupiti dovoljno ispravnih uzoraka. Na kraju možda će trebati upravo čovjek da istraži ono što robot ne može.
Osim toga, ono što NASA-inom roveru treba da napravi za tjedan dana, dobro opremljeni čovjek može završiti u 15 minuta, prema mehaničkom inženjeru Billu Nyreu, koji je ovaj podatak objavio u svojoj knjizi 'Nezaustavljiv: Korištenje znanosti za promjenu svijeta'.
'Da na Marsu pronađemo mikrobe koji su očito povezani s onima na Zemlji, takvo bi otkriće promijenilo smjer ljudske povijesti... svi bi se svugdje osjećali drugačije o tome što znači živjeti u kozmosu', piše Nyre.
Ovakvo otkriće ne bi bilo odjednom, smatra Linda Billings, konzultatnica u NASA-i.
Traženje uvjerljivog dokaza
'Kao što je slučaj s većinom znanstvenih otkrića, otkriće izvanzemaljskog života bit će vjerojatno produženi proces. Tvrdnje o dokazima izvanzemaljskog života bit će podložne razmatranju, a drugi će znanstvenici nastaviti tražiti daljnje dokaze', kaže Billings.
Jedan primjer ovog produženog procesa dogodio se sredinom '90-ih kada je tim znanstvenika objavio da su otkrili uvjerljiv dokaz izvanzemaljskog života na meteoritu, odnosno kamenu formiranom na Marsu, koji je uslijed snažnog udara asteroida na Mars odbačen u svemir te u nekom trenutku stigao do Zemlje. Do danas su znanstvenici identificirali 132 takva marsovska meteorita.
1996. NASA-in tim objavio je dokument u kojem je navedeno kako su identificirali organske spojeve na meteoritu ' ALH8400', otkrivenom na Antarktici, koji bi mogao biti fosilizirani dokaz izvanzemaljske nanobakterije.
'Zajednica astrobiologa provela je godine istražujući te tvrdnje. Na kraju je postignut konsenzus u znanstvenoj zajednici da originalna tvrdnja da fosilni dokaz marsovskog života nije bila jača od kritike', kaže Billings.
NASA je spremna
Ako astrobiolozi u nekom trenutku otkriju da je život došao s Marsa, NASA će biti spremna za ono što dolazi nakon toga.
2011. NASA i Knjižnica Kongresa osnovali su Astrobiološki program, koji istražuje filozofske, religijske, pravne i kulturne implikacije povezane s mogućim otkrićem izvanzemaljskog života.
Trenutačni ravnatelj programa je Nathaniel Comfort, povjesničar i profesor na Institutu za povijest medicine na Sveučilištu Johns Hopkins, koji je podijelio svoje stajalište o tome što bi činjenica u tome da u svakome od nas leži mali Marsovac, mogla značiti.
'Ne bi promijenila stajališta onih koji doslovno interpretiraju Bibliju. A ostatak evolucije bi se nastavio kao i do sada. Tabloidi bi naravno imali 'mesa'. Ali čim bi naslovnice pale u zaborav i završile konferencije, mislim da bi se život nastavio kao i do sada. Akademici bi debatirali o pitanjima ljudskog identiteta. Principi moralnog ponašanja ostali bi isti', smatra Comfort.
Međutim i Comfort i Billing smatraju kako je ideja o tome da ljudski rod zapravo potiče s Marsa, malo vjerojatna.
'Mars bi mogao biti bolje mjesto za stvaranje života'
'Čini mi se vrlo nevjerojatno da život na Zemlji dolazi s Marsa, ili od negdje drugdje. Logika i podaci koje smatram najuvjerljivijima odbacuju ideju da život uopće dolazi od 'sjemena', bilo ono izvanzemaljsko ili ne', kaže Comfort.
Znanstvenik Steven Benner, kemičar i jedan od vodećih stručnjaka o porijeklu života smatra drugačije. 2013. na jednoj od konferencija kazao je da bi Mars mogao biti bolje mjesto za stvaranje života od Zemlje. To je stoga, smatra, jer metoriti koji dolaze s Marsa sadrže više bora i molibdena – važnih prethodnika u formiranju RNA – nego ih je bilo na ranoj fazi razvoja Zemlje.
Christopher Adcock i Elizabeth Hausrath, istraživači na Sveučilištu Nevada 2013. su otkrili da su fosfati – drugi važan sastojak za formiranje RNA, DNK i osnovnih proteina – u marsovskim meteoritima topiviji u vodi nego oni na ranoj Zemlji.
A budući da se smatra da je život počeo u prisutstvu vode, njihova istraživanja sugeriraju da je vjerojatnije da je Mars bio spremniji stvoriti život nego Zemlja.
Slijedeći ovu teoriju, pojedini znanstvenici vjeruju kako se prvi život na Zemlji nikada nije formirao na našoj planeti, već se 'vozio' u planetarnim segmentima poput onih s Marsa koji su završili u svemiru nakon snažnog udara te su u nekom trenutku pali na Zemlju. Prema toj teoriji, mi bismo mogli biti izvanzemaljci, piše Business Insider.
Dok neki ovu teoriju odbacuju kao nečuvenu, drugi misle da bi mogla imati nekog potencijala. Ako je to točno, moglo bi duboko utjecati na to kako mi sami sebe deficiramo kao vrstu.
Proučavajući geografiju, atmosferu i kompoziciju tla planeta, znanstvenici znaju da je prije nekoliko milijardi godina Mars nekada bio topao, vlažan svijet s uvjetima idealnima za život.
Robot ne kopa duboko
Međutim, niti jedan uređaj poslan na Mars nije pronašao dokaz o postojanju prijašnjeg života bilo kakve vrste na tom planetu. Moguće je da robot ne može kopati dovoljno duboko ili prikupiti dovoljno ispravnih uzoraka. Na kraju možda će trebati upravo čovjek da istraži ono što robot ne može.
Osim toga, ono što NASA-inom roveru treba da napravi za tjedan dana, dobro opremljeni čovjek može završiti u 15 minuta, prema mehaničkom inženjeru Billu Nyreu, koji je ovaj podatak objavio u svojoj knjizi 'Nezaustavljiv: Korištenje znanosti za promjenu svijeta'.
'Da na Marsu pronađemo mikrobe koji su očito povezani s onima na Zemlji, takvo bi otkriće promijenilo smjer ljudske povijesti... svi bi se svugdje osjećali drugačije o tome što znači živjeti u kozmosu', piše Nyre.
Ovakvo otkriće ne bi bilo odjednom, smatra Linda Billings, konzultatnica u NASA-i.
Traženje uvjerljivog dokaza
'Kao što je slučaj s većinom znanstvenih otkrića, otkriće izvanzemaljskog života bit će vjerojatno produženi proces. Tvrdnje o dokazima izvanzemaljskog života bit će podložne razmatranju, a drugi će znanstvenici nastaviti tražiti daljnje dokaze', kaže Billings.
Jedan primjer ovog produženog procesa dogodio se sredinom '90-ih kada je tim znanstvenika objavio da su otkrili uvjerljiv dokaz izvanzemaljskog života na meteoritu, odnosno kamenu formiranom na Marsu, koji je uslijed snažnog udara asteroida na Mars odbačen u svemir te u nekom trenutku stigao do Zemlje. Do danas su znanstvenici identificirali 132 takva marsovska meteorita.
1996. NASA-in tim objavio je dokument u kojem je navedeno kako su identificirali organske spojeve na meteoritu ' ALH8400', otkrivenom na Antarktici, koji bi mogao biti fosilizirani dokaz izvanzemaljske nanobakterije.
'Zajednica astrobiologa provela je godine istražujući te tvrdnje. Na kraju je postignut konsenzus u znanstvenoj zajednici da originalna tvrdnja da fosilni dokaz marsovskog života nije bila jača od kritike', kaže Billings.
NASA je spremna
Ako astrobiolozi u nekom trenutku otkriju da je život došao s Marsa, NASA će biti spremna za ono što dolazi nakon toga.
2011. NASA i Knjižnica Kongresa osnovali su Astrobiološki program, koji istražuje filozofske, religijske, pravne i kulturne implikacije povezane s mogućim otkrićem izvanzemaljskog života.
Trenutačni ravnatelj programa je Nathaniel Comfort, povjesničar i profesor na Institutu za povijest medicine na Sveučilištu Johns Hopkins, koji je podijelio svoje stajalište o tome što bi činjenica u tome da u svakome od nas leži mali Marsovac, mogla značiti.
'Ne bi promijenila stajališta onih koji doslovno interpretiraju Bibliju. A ostatak evolucije bi se nastavio kao i do sada. Tabloidi bi naravno imali 'mesa'. Ali čim bi naslovnice pale u zaborav i završile konferencije, mislim da bi se život nastavio kao i do sada. Akademici bi debatirali o pitanjima ljudskog identiteta. Principi moralnog ponašanja ostali bi isti', smatra Comfort.
Međutim i Comfort i Billing smatraju kako je ideja o tome da ljudski rod zapravo potiče s Marsa, malo vjerojatna.
'Mars bi mogao biti bolje mjesto za stvaranje života'
'Čini mi se vrlo nevjerojatno da život na Zemlji dolazi s Marsa, ili od negdje drugdje. Logika i podaci koje smatram najuvjerljivijima odbacuju ideju da život uopće dolazi od 'sjemena', bilo ono izvanzemaljsko ili ne', kaže Comfort.
Znanstvenik Steven Benner, kemičar i jedan od vodećih stručnjaka o porijeklu života smatra drugačije. 2013. na jednoj od konferencija kazao je da bi Mars mogao biti bolje mjesto za stvaranje života od Zemlje. To je stoga, smatra, jer metoriti koji dolaze s Marsa sadrže više bora i molibdena – važnih prethodnika u formiranju RNA – nego ih je bilo na ranoj fazi razvoja Zemlje.
Christopher Adcock i Elizabeth Hausrath, istraživači na Sveučilištu Nevada 2013. su otkrili da su fosfati – drugi važan sastojak za formiranje RNA, DNK i osnovnih proteina – u marsovskim meteoritima topiviji u vodi nego oni na ranoj Zemlji.
A budući da se smatra da je život počeo u prisutstvu vode, njihova istraživanja sugeriraju da je vjerojatnije da je Mars bio spremniji stvoriti život nego Zemlja.
