Nakon posljednjeg u nizu izraelskih zračnih napada na vojne mete Hezbolaha u Siriji, prvog kojeg je izraelska vlada neizravno priznala, sve se više postavlja pitanje: hoće li Izrael izvesti vojnu intervenciju u susjednoj zemlji?
A kao i u slučaju mogućnosti američke vojne akcije protiv sirijskog režima Bašara al-Asada, velika je nepoznanica kako će reagirati odani Asadovi saveznici Rusija i Iran.
Izrael dosad izveo više od 30 zračnih udara u Siriji
No meta izraelskih zračnih udara - dosad ih je izvedeno više od trideset, prema izjavi jednog anonimnog izraelskog dužnosnika - nije Asadova Sirijska arapska vojska, već njen saveznik Hezbolah, šijitska paravojska iz Libanona, koja je sama klijent Irana, piše Jonathan Schanzer, potpredsjednik Zaklade za obranu demokracija, za Newsweek.
Hezbolah se prvi uključio u sirijski građanski rat na strani Asada, da bi to nešto kasnije učinili i Iran i Rusija. Hezbolah se često bori protiv pobunjenika uz rusku zračnu potporu, pa čak i rame uz rame s ruskim vojnicima.
No osim pomoći Asadu protiv pobunjeničkih snaga, Iran je iskoristio kaotičnu ratnu situaciju kako bi preko Sirije opskrbio Hezbolah modernim arsenalom oružja, za koje izraelski dužnosnici tvrde da bi promijenio odnos snaga između Izraela i Hezbolaha: projektili visokog dometa i kapaciteta, protubrodski projektili, a možda i sofisticirani protuzračni sustavi.
Strah da će se Hezbolah domoći naprednog iranskog naoružanja
Izrael, koji je posljednji put ratovao s Hezbolahom 2006., strahuje da bi ovo naoružanje umanjilo njegovu prednost u slučaju sljedećeg rata. Stoga je Kirija, odnosno izraelsko ministarstvo obrane, odlučila izvršiti preventivne udare kako bi spriječila takav transfer oružja. Unatoč tome, izraelska vojska procjenjuje da je Hezbolah već povećao svoj arsenal projektila sa 100.000 na nekih 150.000 komada.
Do najvećeg incidenta između SIrije i Izraela dosad došlo je u ožujku, kada je sirijska vojska odgovorila na izraelski zračni udar lansiranjem protuzračnog oružja na izraelski teritorij. Izraelski proturaketni sustav Arrow srušio je projektile, ali Sirija je oštro zaprijetila da će u slučaju ponovnog napada uzvratiti dalekometnim projektilima Scud te da će Rusija također intervenirati protiv Izraela.
Hoće li Rusija odgovoriti ako Izrael intervenira?
To se zasad ipak nije dogodilo i malo je vjerojatno da bi Rusija zaista intervenirala na toj način, s obzirom na intenzivno lobiranje izraelskih dužnosnika u Moskvi kako bi sebi osigurali manevarski prostor za napade na Hezbolah i iranske snage radi zaštite vlastitih nacionalnih interesa.
Intervencija ruskog predsjednika Vladimir Putina u Siriji često se tumači kao obnova ruske moći nakon raspada Sovjetskog Saveza, koji je i sam podupirao arapske režime na Bliskom istoku i time doprinio tenzijama koje su dovele do Šestodnevnog rata između Izraela i nekoliko arapskih država 1967. No taj je rat završio teškim porazom sovjetskih saveznika, okupacijom dijela njihovog teritorija i dalekosežnim promjenama u regiji.
Pedeset godina kasnije, povijest bi se mogla ponoviti. Riskiranjem da se Izrael osjeti dovoljno ugroženim da pokrene opsežnu vojnu akciju, Rusija ustvari ponavlja pogreške iz prošlosti, upozorava Schanzer.
A kao i u slučaju mogućnosti američke vojne akcije protiv sirijskog režima Bašara al-Asada, velika je nepoznanica kako će reagirati odani Asadovi saveznici Rusija i Iran.
Izrael dosad izveo više od 30 zračnih udara u Siriji
No meta izraelskih zračnih udara - dosad ih je izvedeno više od trideset, prema izjavi jednog anonimnog izraelskog dužnosnika - nije Asadova Sirijska arapska vojska, već njen saveznik Hezbolah, šijitska paravojska iz Libanona, koja je sama klijent Irana, piše Jonathan Schanzer, potpredsjednik Zaklade za obranu demokracija, za Newsweek.
Hezbolah se prvi uključio u sirijski građanski rat na strani Asada, da bi to nešto kasnije učinili i Iran i Rusija. Hezbolah se često bori protiv pobunjenika uz rusku zračnu potporu, pa čak i rame uz rame s ruskim vojnicima.
No osim pomoći Asadu protiv pobunjeničkih snaga, Iran je iskoristio kaotičnu ratnu situaciju kako bi preko Sirije opskrbio Hezbolah modernim arsenalom oružja, za koje izraelski dužnosnici tvrde da bi promijenio odnos snaga između Izraela i Hezbolaha: projektili visokog dometa i kapaciteta, protubrodski projektili, a možda i sofisticirani protuzračni sustavi.
Strah da će se Hezbolah domoći naprednog iranskog naoružanja
Izrael, koji je posljednji put ratovao s Hezbolahom 2006., strahuje da bi ovo naoružanje umanjilo njegovu prednost u slučaju sljedećeg rata. Stoga je Kirija, odnosno izraelsko ministarstvo obrane, odlučila izvršiti preventivne udare kako bi spriječila takav transfer oružja. Unatoč tome, izraelska vojska procjenjuje da je Hezbolah već povećao svoj arsenal projektila sa 100.000 na nekih 150.000 komada.
Do najvećeg incidenta između SIrije i Izraela dosad došlo je u ožujku, kada je sirijska vojska odgovorila na izraelski zračni udar lansiranjem protuzračnog oružja na izraelski teritorij. Izraelski proturaketni sustav Arrow srušio je projektile, ali Sirija je oštro zaprijetila da će u slučaju ponovnog napada uzvratiti dalekometnim projektilima Scud te da će Rusija također intervenirati protiv Izraela.
Hoće li Rusija odgovoriti ako Izrael intervenira?
To se zasad ipak nije dogodilo i malo je vjerojatno da bi Rusija zaista intervenirala na toj način, s obzirom na intenzivno lobiranje izraelskih dužnosnika u Moskvi kako bi sebi osigurali manevarski prostor za napade na Hezbolah i iranske snage radi zaštite vlastitih nacionalnih interesa.
Intervencija ruskog predsjednika Vladimir Putina u Siriji često se tumači kao obnova ruske moći nakon raspada Sovjetskog Saveza, koji je i sam podupirao arapske režime na Bliskom istoku i time doprinio tenzijama koje su dovele do Šestodnevnog rata između Izraela i nekoliko arapskih država 1967. No taj je rat završio teškim porazom sovjetskih saveznika, okupacijom dijela njihovog teritorija i dalekosežnim promjenama u regiji.
Pedeset godina kasnije, povijest bi se mogla ponoviti. Riskiranjem da se Izrael osjeti dovoljno ugroženim da pokrene opsežnu vojnu akciju, Rusija ustvari ponavlja pogreške iz prošlosti, upozorava Schanzer.
